Novinarka, majka četvero djece, pod lažnim identitetom u samo pola godine promijenila je pet teških, mizerno plaćenih poslova. Radila je u bolničkoj praonici rublja, u tvornici peradi, u tvornici za obradu otpada, u supermarketu na blagajni te na traci u tvornici aparata za brijanje. Svugdje je, osim na jednom poslu, zabilježila kršenje Zakona o radu. Njezina svjedočanstva uzdrmala su javnost i privukla društvenu pozornost na zaboravljene moderne robove. Ona je Alexandra Saša Uhlová i o svom poduhvatu, do sada nezabilježenom u češkom novinarstvu, govori za Lupigu. "Kad sam radila na blagajni u supermarketu iznenadilo me koliko ljudi suosjeća sa mnom, osjećala sam njihovu solidarnost. Možda zato što blagajnicu vidimo i s njom razgovaramo. Ali ima puno onih koji su zatvoreni u halama bez prozora, na mjestima gdje je ili jako hladno ili jako vruće, i nitko ih ne vidi. Želim doprinijeti da ti ljudi postanu vidljivi", kaže Saša za Lupigu.
Vodimo vas na fotoizlet, na teritorij prve partizanske slobodne teritorije Užičke republike. Na putu do tamo posjetit ćemo Spomen kompleks Sremskog fronta, proći ćemo preko Šabca i Valjeva koje skriva nekoliko spomenika NOB-a. Krećemo i do Ovčara i Kablara po kojima se zove i prva partizanska narodna pjesma vezana za Josipa Broza Tita. Obići ćemo i Kragujevački oktobar, Čačak, Kadinjaču i mnoge druge lokalitete vezane za Drugi svjetski rat. Put nas vodi i u nekad Titovo Užice kojim dominiraju visoki stambeni neboderi i brutalistička "raketa" hotela Zlatibor koji se nalazi odmah do središnjeg trga. Trg partizana je sjajan primjer modernističkog urbanističkog planiranja okružen teatrom, kinom, bibliotekom, robnom kućom i poštom. Do 1991. godine ga je krasio i spomenik Maršalu Titu koji je sad skriven iza muzeja. Svako malo se pokrene inicijativa za povratak spomenika na staro mjesto, ali od toga ništa.
„Muškarci ne plaču“ u velikoj meri razbija monotoniju post-yu filmova sa ratno-poratnom tematikom sa večitim klišeima o krivcima, žrtvama, “ko nas bre zavadi”, “ko je počeo rat” i ostatkom prašine za u oči. Ovde nema kalkulacije, “doctoringa”, pisanja po očekivanju filmskih fondova. Ovo je film o ljudima koji su prošli strahote i delo nekoga ko vrlo dobro zna o čemu priča i koji od toga ne odstupa, svidelo se nama ono što vidimo ili ne. I taj stav se mora ceniti. Alen Drljević, i sam ratni veteran, ne nudi laka rešenja niti nas uverava da je nekakvo zajedništvo i odnos poverenja moguće tek tako izgraditi. On zna bolje od toga jer je sve to prošao sam. Film je prvotno zamišljen kao kratkometražni dokumentarac, ali je autoru na jednoj grupnoj terapiji ratnih veterana na pamet palo da ga produži i postavi kao igrani film. Ideja se pokazala kao više nego dobra, uz briljantnu glumačku postavu iz skoro svih krajeva bivše države


• Citat dana •

“Manje uživamo u onome što smo postigli nego u onome čemu se nadamo”

Aleksandar Puškin (1799 - 1837)

Grad Zagreb
Agencija za elektroničke medije
  • Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda
  • CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije
  • Forumlogo
  • Kontra logo
  • Kulturpunkt logo small
  • Lmd139
  • Logooriginalcrol
  • Logoskdprosvjeta
  • Logotris
  • Mazlogo
  • Novosti
  • Radio 808 logo
  • Rstudent 139
  • Avlogo
  • Zarez 139 0
  • Slobfil 139 0