Amelia, film

miro@lupiga.com

01. 01. 2002.

Kad vam prijatelji preporučuju film, obično vam kažu da je neki film "za ić' s ekipom" ili "za ić' s curom". Ovi prvi filmovi obično imaju akciono-erotsku tematiku, dok ovi drugi imaju u sebi radnju prepunu muško-ženskih zamršenih odnosa i konačnog "happy enda". Kako su mi rekli da je "Amelia" film "za ići s curom", ja sam film pogledao s curom. Što smo vidjeli, čitaj dalje ...

Amelija kako je ispalo nije film za parove, nego baš suprotno, film za samce. Samci su oni vaši prijatelji koji dan danas tragaju u potrazi za svojim srodnim dušama, koje ih negdje čekaju. Tako i junakinja Amelia, zatvorena u svom neobičnom svijetu i okružena neobičnim ljudskim pričama odmah osvaja srce. Ona je vaša prijateljica iz razreda koju ste stalno zadirkivali ili vaša kolegica s posla koja zamišljeno crta po rubu papira dok gleda kroz prozor. Amelia voli onog kojeg čeka, a da ga još i ne poznaje, a usput voli i propalog pisca, ljubomornog pratitelja žena, voli svoju kolegicu na poslu i bolesnog plagijatora slika.
 
Postoji jedna ironija oko ljubavnih filmova, a to je da na kraju najmanje govore o ljubavi. Tako npr. "Titanic" govori o brodu, "Nothing Hill" govori o nemogućem odnosu starlete i zbunjole, a "Natural born killers" govori o jednoj ludoj i konfuznoj ljubavi. Scenaristi vješto koriste tu magičnu ljubav da nam ispod svega toga ipak prodaju neku priču. "Amelia" pak govori o onom nervoznom trenutku traženja, o skrivanju pred ljubavi i našoj nevjerojatnoj slabosti kada se nađemo pred njom. Baš kako nas je Roberto Benigni zaveo svojim zavaravanjem o ružnom svijetu oko sebe zbog ljubavi u "La Vita e`Bella", tako je mene "Amelia" zavela svojim dječjim strahom od ljubavi i nježnošću kojom je doživljava. Na kraju krajeva ovo je teško doba za romantike tvrdi jedan od karaktera u filmu - radnica u sexy shopu. Toplo preporučam samotnjacima, onima koje ljubav veseli, onima koji traže i onima koji su već našli. Pozovite i curu i prijatelje.