Redatelj koji je digao meksički film na neslućene putove slave, Alejandro González Ińárritu, nakon "Pasje ljubavi" ponovno je briljirao, i to sa svojim američkim prvijencem - "21 gram". Samo ime inspirirano je pričom koju čujemo tek na kraju filma - smrt od tijela odnosi točno 21 gram, kolika je težina ljudske duše. Izvrsna režija, scenarij, nelinearni pristup pripovijedanju koji gledatelju ne dopušta pasivnu ulogu promatrača, glumačka uvjerljivost (Sean Penn, Naomi Watts i Benicio Del Toro) i 'prljava fotografija' koja pojačava dojmljivost turobne životne priče, glavni su razlozi zbog kojih bi svaki Lupež trebao pogledati ovaj uradak

"Kažu da u trenutku kad umremo izgubimo točno 21 gram. A koliko stane u taj 21 gram? Koliko je izgubljeno, onda kada izgubimo 21 gram? Težina hrpice novčića. Težina jednog kolibrića. Ili čokoladice. Što sve ode s 21 gramom?" - teorija je o ljudskoj duši koja kada napušta tijelo teži 21 gram, a koja se provlači kroz film Alejandra Gonzáleza Ińárritua, meksičkog redatelja u domaćoj javnosti poznatog po izvrsnom uratku "Pasja ljubav" iz 2000. godine. I ovaj put riječ je o jakom filmu koji se bavi surovošću života u kojem su ispremiješani ljubav, mržnja i neizbježna želja za osvetom.

Paul Rivers kojeg utjelovljuje izvrsni Sean Penn, profesor je matematike, ovisan o duhanskom dimu i još ovisniji o ono malo srca što mu je preostalo. U nezahvalnoj poziciji on očekuje transplantaciju srca u koju i ne vjeruje previše. Istovremeno njegova supruga Mary (Charlotte Gainsbourg) živi u agoniji prošlosti u kojoj je bez Paulovog znanja abortirala i sada to pošto poto želi ispraviti. Najveća želja joj je zatrudnjeti sa suprugom, prije nego što on umre. S druge strane negdje u predgrađu istoga, neimenovanog grada obiteljskim životom sretno živi dobrostojeća Christina Peck (Naomi Watts), majka dvaju djevojčica i supruga arhitekta Michaela (Danny Huston). Nešto lošiju svakodnevnicu od nje ima Jack Jordan (Benicio Del Toro) koji je svoj turobni životni put i česta odsjedanja u zatvoru, već dvije godine zamijenio fanatičnom vjerom u Isusa Krista, za kojeg vjeruje da upravlja svakim ljudskim potezom. Jack jedva krpa kraj s krajem, prehranjujući svoju obitelj, što mu otežava njegov "robijaški staž". Sve troje već su prebrodili velike životne krize: Paul tešku bolest, Christina ovisnost o drogama i Jack put kriminalca.

Na prvi pogled ovo troje ljudi nema baš ništa zajedničko, sve do jednog predvečerja u kojemu se događa stravična nesreća i suludi splet okolnosti koji će ih nepovratno odvesti u neki drugi život kojim će dominirati oni iskonski osjećaji. No, da shvatite maloprije opisanu radnju trebat će proći dobar dio filma, jer događaji teku nelinearno, na dosada rijetko viđen način, bez ikakvog uočljivog vremenskog slijeda. Čini se, u početku, kako je priča konfuzna i rastrgana, ali ipak će pronicljivi gledatelj nakon desetak minuta bez opterećenja početi hvatati konce i naslućivati poveznice između brojnih "nerazumljivih" kadrova, koji usprkos svojoj početnoj "nerazumljivosti" uopće ne iritiraju. Iako se nekima neće svidjeti što se Rubikova kocka složi već na sredini filma, to i nije nužno scenaristička mana, jer ostatak filma sigurno će ponuditi neke neslućene detalje, a napetim gledatelja održava i znatiželja koja mami da provjerite je li sve baš onako kako ste pretpostavili. Upravo tada šizofrena naracija postaje sve više linearna, sa sve manje vremenskih igrarija, omogućujući gledatelju da svoju pažnju usredotoči na srž. Efektnom završetku svakako pridonosi i priča, spomenuta u uvodu, o ljudskoj duši teškoj 21 gram.

Kao i u "Pasjoj ljubavi" majstor zvani González Ińárritu, vrli redatelj koji je meksičkom filmu bitno podigao vrijednost i svrstao ga u sami vrh svjetske kinematografije, i u svom je američkom prvijencu (živi u Los Angelesu) glavne likove povezao tragičnom prometnom nesrećom. No, ukoliko ste mislili da je surova stvarnost prikazana u "Pasjoj ljubavi" nenadmašiva, znajte da su stvari u "21 gramu" još surovije, a glavni akteri balansiraju na vrlo osjetljivoj granici psihičkog rastrojstva. Ali koliko god im je suicid najbliža životna opcija, usprkos sudbi kletoj, život ih nepovratno gura da idu dalje. Svi likovi sasvim su obični ljudi, kakve svakodnevno srećete na ulici, ali kojima se od kobne automobilske nesreće život okreće naglavačke. Sasvim realno, pogotovo s glumačkom uvjerljivošću trojke, među kojom se ne može probrati tko je briljantniji - Penn, Watts ili Del Toro, a u kvaliteti izvedbe u očima osupnutog gledatelja im svakako pomaže takozvana prljava fotografija, gdje boje više nema negoli ima, što s obzirom na scenarij doprinosi uvjerljivosti prikaza emocionalne drame kroz koju likovi prolaze.

Posvećenost González Ińárritu stvarnom čovjeku i stvarnim problemima, sigurno jamči da ljubitelji dobrog filma s nestrpljenjem mogu očekivati njegov sljedeći uradak.