Režija: Carl Franklin

Zaboravljeni zločin

Zaboravljeni zločin

bozzo

20. 12. 2002.

ocjena:
godina: 2002.
trajanje: 98 min
uloge: Ashley Judd, Morgan Freeman, Jim Caviezel
žanr: drama
scenario:  .
režija: Carl Franklin
Prije desetak godina dogodio se ratni zločin, osumnjičenik je priveden pravdi, a je li nedužan ili je on uistinu pravi krivac za ubojstva civila, za koja ga se tereti , otkrijmo zajedno s njegovom suprugom koja ga pred sudom brani u ulozi odvjetnice...
Zaboravljeni zločin

Claire (Ashley Judd) uspješna je odvjetnica s netom izvojevanom velikom pobjedom u sudnici, i kad njezin suprug biva uhapšen kao osumnjičenik za ratni zločin, ona ni sekunde ne oklijeva da preuzme ulogu njegovog branitelja na sudu. Ali, kada malo po malo počinje otkrivati dotad joj nepoznate detalje iz muževljeve prošlosti, i mi gledatelji baš poput nje počinjemo se pitati: je li bivši marinac Tom (igra ga vrlo dobri i u Hollywoodu nepravedno zapostavljeni Jim Caviezel), za kojega se ispostavlja da mu supruga ni pravo ime ne zna, zaista pobio 9 nevinih civila tijekom vojne akcije u Salvadoru, ili je žrtva podmetanja kako bi se zaštitilo pravog krivca? I želi li vojna vlast uistinu pravdu ili samo zataškavanje pravog stanja stvari ? Claire za svog pomoćnika uzima prekaljenog odvjetnika u pitanjima vojnog sudskog parničenja, bivšeg alkoholičara Charliea (još jedna u nizu poslovično odličnih uloga Morgana Freemana), te se oni zajednički posvećuju otkrivanju prave istine...
Ovo je jedan od onih filmova kod kojega gledatelj ne raspolaže sa više informacija od onih kojima barataju i glavni junaci, u ovom slučaju braniteljski dvojac Judd-Freeman, te mi postupno, zajedno sa spomenutim advokatima stvaramo sliku o slučaju i akterima u zločinu. I zajedno sa njima dvojimo o krivici optuženog, a scenarij nas svojim manipulacijama pomalo vara i drži do samoga kraja u neizvjesnosti. Ne želim vam otkrivati previše detalja oko fabule da vam ne bih umanjio užitak gledanja, koji ovisno o očekivanjima može biti različit. Ja osobno smatram da je film sasvim solidan, i iako se naknadnim razmišljanjem i mentalnim odvrtavanjem filma unatrag uočavaju dvije veće nelogičnosti u fabuli, koje vam ostavljam da ih sami otkrijete. Ipak usprkos tome "High Crimes" je film vrijedan pozornosti i gledanja. Ponajviše stoga što ima motiviranu grupicu glumaca koji su svoj posao odradili i više nego dobro i uvjerljivo, a redateljeva nakana da gledatelja drži u neizvjesnosti i napetosti, te da ga učini aktivnim sudionikom koji strepi za sudbine likova u potpunosti je ispunjena. Što ustvari ni ne iznenađuje, budući da je riječ o prilično samozatajnom, ali nesumnjivo izuzetno nadarenom filmašu koji iza sebe ima dva briljantna filma: thriller One false move iz 1992. kojega bih stavio među 5 najboljih thrillera iz ' 90.-ih, a snimljen je prema scenariju Billy Bob Thornthona, koji u njemu ima i prvu zapaženiju glumačku ulogu, i veoma dojmljivu i dirljivu dramu One true thing iz 1998. g. sa toplom intimnom pričom i moćnom glumačkom ekipom : William Hurt, Meryl Streep i Renne Zellwegger (evo ideje koji film idući put uzeti za ponovno gledanje kada noviji još neodgledani naslovi ne budu na raspolaganju !!!), a i njegov melankolični film-noir Devil in a blue dress iz 1995. sa Denzelom Washingtonom bio je sasvim solidan, ali ipak ispod razine dva prije nabrojena. Ustvari, dozivanjem u sjećanje ovih filmova moram zaključiti da Zaboravljeni zločin iako manje uspio od svih njih, ipak zavrijeđuje gledanje jer osim prije nabrojenih kvaliteta za to postoji još nekoliko razloga. Jedan od njih je i pohvalno redateljevo usredotočavanje na odnos između odvjetnice i njezinog osumnjičenog supruga, jer je to odnos kod kojega se uslijed sumnje u suprugovu ispravnost kod odvjetnice javljaju mnogobrojne moralne dvojbe i nedoumice, te time redatelj radnju već prilično zanimljivu proširuje dodatnim slojem, bez čega bi film izgubio na dubini i višeznačnosti, te bi se bazirao isključivo na razrješenju zločina i krivnje za njega, pa bi i ukupan dojam i ocjena bili znatno niži. Također je uočljiva i prilična doza kritičnosti prema američkom vojnom ustroju i njihovim akcijama iz prošlosti, što je za pohvaliti stavimo li film u kontekst današnje Busheve ratoborne politike, a dodatna zanimljivost ovoga filma izvire i povučemo li paralelu radnje filma koja se vrti oko suđenja za ratne zločine s domaćom nam svakodnevicom, i aktualnim nam domaćim haaškim kandidatima.
Sve u svemu, film je to koji se po kvaliteti ipak ne može mjeriti sa ranijim ostvarenjima redatelja Carla Franklina, ali ga vrijedi pogledati, iz više razloga koje sam vam pokušao izložiti.  A raduje i činjenica da taj tamnoputi, mnogima nepoznati filmaš, iako s prevelikim vremenskim razmacima između svojih ostvarenja, još uvijek snima.