INTERVJU - DANIJELA DOLENEC: "Biračima ljevice poručujemo - imate za koga glasati!"

Jerko Bakotin

15. svibnja 2017.

INTERVJU - DANIJELA DOLENEC: "Biračima ljevice poručujemo - imate za koga glasati!"

Ovoga tjedna u Hrvatskoj se održavaju lokalni izbori. Tim povodom razgovaramo s Danijelom Dolenec, jednom od dvije dogradonačelničke kandidatkinje koalicije okupljene oko platforme "Zagreb je naš". Uz aktiviste iz te platforme - Zagrepčanima poznate po dugogodišnjem zalaganju za javni interes i protiv uzurpacije javnih dobara - koaliciju čine i OraH, Radnička fronta, Nova ljevica i stranka Za Grad

Danijela Dolenec profesorica je na Fakultetu političkih znanosti i voditeljica Instituta za političku ekologiju. Za Lupigu govori o tome zašto Sandra Švaljek i Anka Mrak-Taritaš nisu „nestranačke” odnosno „nadstranačke” kandidatkinje kakvima se predstavljaju, o tome kako „hakirati” institucije službene politike tako da rade u korist građana i zajedno s građanima, a ne za elite, o tome kako je to voditi kampanju s vrlo malo financijskih sredstava - ali s puno entuzijazma, o tome zašto izgradnja ljevice mora krenuti iz neposredne životne okoline, o tome kakve bi posljedice za građane donijele politike poput, primjerice, privatizacije komunalnih usluga te, konačno, o tome zbog čega bi Grad Zagreb morao povećati gradski fond stanova. Upitali smo je i što misli o političkoj situaciji na razini države te na koje glasače koalicija okupljena oko „Zagreb je naš” računa.

Danijela Dolenec
"Biračima ljevice je jasno da SDP nema kapaciteta nositi se s izazovima koji stoje pred suvremenom ljevicom" - Danijela Dolenec (FOTO: Lupiga.Com)

U situaciji u kojoj dvije jake kandidatkinje vode nestranačku - odnosno, u slučaju Anke Mrak Taritaš, “nadstranačku” - kampanju, gdje lijevo-zelena koalicija okupljena oko platforme “Zagreb je naš” vidi svoj politički prostor, odnosno na koje biračko tijelo, mimo aktivističkog miljea, računate? Koliko vam pomaže određena, čini se, izgubljenost SDP-a i Davora Bernardića, te još ranije ispražnjeni prostor na ljevici?

- Dozvolite mi prvo da prokomentiram te tobože nestranačke kampanje. Mislim da vrijedi podsjetiti da je Švaljek 2013. godine zajedno s Milanom Bandićem slavila pobjedu na izborima i hvalila zagrebačke birače koji su prepoznali sve dobro što je Bandić napravio za Zagreb. Na upit novinara nije li Bandićeva pobjeda ujedno pobjeda za HDZ, pokušavala nas je uvjeriti da to nije tako. Danas na izbore izlazi s Darinkom Kosorom iz HSLS-a, koji je u Saboru podržao Marićev ostanak u Vladi, a ona se nada kako će nas opet obmanuti da glasanje za nju ne znači pobjedu za HDZ u Zagrebu. Nadam se da lijevi birači neće biti toliko naivni da glasaju za nju. To da je nazvala svoju kampanju „Nezavisna“ vidim kao vrhunski cinizam – pa nezavisna je valjda jedino od interesa zagrebačkih birača! Mrak Taritaš je također u nezavidnoj poziciji: HNS u Zagrebu svima na oči zove Srećka Ferenčaka, tu su i nedavni saborski manevri te stranke, a onda i opće rasulo u SDP-u pod vodstvom Davora Bernardića. Sve u svemu, mi apsolutno računamo na birače SDP-a. Biračima ljevice je jasno da SDP nema kapaciteta nositi se s izazovima koji stoje pred suvremenom ljevicom, a mi im poručujemo – sada imate za koga glasati. Platforma "Zagreb je naš" zajedno s koalicijskim partnerima - Novom ljevicom, Radničkom frontom, OraH-om i Za grad - predstavlja novu zelenu lijevu političku snagu.

Poneki komentari idu u smjeru teza da su članovi grupe “Zagreb je naš” - koji imaju dug staž bavljenja gradskim temama i politikama - obavljali odličan posao kao aktivisti, no da iskorak u smjeru formiranja političke opcije nije pravi potez, jer će se u određenom smislu moći uraditi manje, a izgubit će se dio kredibiliteta. No s druge strane, iskustvo pokazuje da se isključivo aktivizmom ne može suštinski mijenjati stvari. Vašoj grupi srodni aktivisti iz pokreta “Ne davimo Beograd” također su najavili iskorak u smjeru formiranja političke opcije, a upravo ste se vratili iz Barcelone, gdje je na vlasti pokret Barcelona en Comú, proizašao iz ideološki također lijevo-progresivne platforme građana. Koliko je, dakle, logičan iskorak iz aktivizma u politiku, koje prilike - ali i opasnosti - nosi “marš kroz institucije”, te kako ne izgubiti aktivistički naboj i dodir s bazom?

- Barcelona en Comu, koju spominjete, nazvala je svoj pristup bavljenja politikom – jednom nogom u institucijama, drugom na ulici – to je upravo ono što mi želimo postići. Aktivistički pritisak na institucije je nužan i nezamjenjiv, ali dobar dio europske ljevice se, s obzirom na svoju objektivno slabu poziciju, pomirio s vaninstitucijskim djelovanjem, pa čak i aktivnom samo-marginalizacijom. Smatram da ljevica mora biti puno ambicioznija u svom političkom programu i djelovanju, a to nije moguće bez ulaska u institucije. No, važno je pri tom „otvoriti“ te institucije, hakirati im kôd, ako hoćete, tako da se ljudima omoguće nove prilike za uključivanje i suodlučivanje: povećanjem ovlasti mjesnoj samoupravi, participativnim proračunom, otvaranjem podataka i procesa u gradskoj upravi i Skupštini i tako dalje. Ako u izgradnju političke organizacije, u njen DNA, ugradimo principe otvorenosti i participativnosti, vjerujem da možemo učiniti taj model uspješnim. Naravno, ostaje opasnost da ulaskom u političke institucije i pristankom na logiku izbora i stranačkog natjecanja prevladaju negativni trendovi kao što je centralizacija odlučivanja, personalizacija moći, omekšavanje, birokratizacija i svi ostali poznati rizici Michelsovog željeznog zakona oligarhije. Ono što tu mogu reći jest da je do sada platforma „Zagreb je naš“ prioritizirala važnost izgradnje političke organizacije na principima koje sam opisala, pa i nauštrb kratkoročnog izbornog uspjeha. Čini mi se da na tome moramo ustrajati, i uvijek biti svjesni da je izborni uspjeh samo jedan od više važnih pokazatelja da smo na dobrom putu obnove ljevice.

Zagreb je naš
"Naš se rad temelji na lokalnoj razini, direktnoj komunikaciji s građanima i povezivanju na razini kvartova" (FOTO: Zagreb je naš)

Na tribini s Ankom Mrak Taritaš netko je iz publike ustvrdio kako je “velika šteta da lijeva opcija ne nastupa ujedinjeno, jer između, primjerice, Urše Raukar i Mrak Taritaš nema nikakvih svjetonazorskih razlika”, na što je kandidatkinja SDP-a i HNS-a odgovorila u smislu kako je ona bila otvorena za suradnju, no druga strana nije. Govorili ste o tome mnogo puta, no razjasnite, molim vas, još jednom - što “Zagreb je naš” vrijednosno razlikuje od etabliranih liberalnih stranaka, naročito u kontekstu upravljanja Zagrebom - i njihove kandidatkinje?

- U ranijem sam se pitanju osvrnula na činjenicu da su i Švaljek i Mrak Taritaš dio ekipe koja se već dugo uspješno preslaguje u gradskim institucijama i surađuje s Milanom Bandićem u Zagrebu. Obje se kandidatkinje naslanjaju na stranke - HSLS i HNS, na čiji spomen prvo na pamet padaju pogodovanje, klijentelizam i politička trgovina. Osim toga, izbor Mrak Taritaš ili Švaljek nastavlja s modelom personalizacije vlasti, što je, kao što sam upravo opisivala, suprotno politici kakvu mi zastupamo. Iako se naši protukandidati sad pred izbore slikaju na Savici i govore o problemu Jakuševca – iz čega se izvana može dobiti dojam da programski nema velikih razlika, fundamentalna je razlika u tome kako se bavimo politikom. Nasuprot medijatiziranoj, personaliziranoj politici koja program radi tako da naručuje ankete javnog mnijenja, naš se rad temelji na lokalnoj razini, direktnoj komunikaciji s građanima i povezivanju na razini kvartova. Drugim riječima, mi gradimo politiku kao kolektivni proces u kojem bi naši izabrani predstavnici bili vezani višestrukim mehanizmima suodlučivanja i odgovornosti prema svojoj organizaciji, javnoj funkciji i prema društvu.

Zbog čega se u kampanju krenulo prilično kasno? Neki kandidati - zanemarimo ovdje Milana Bandića, koji je u kampanji non-stop - u kampanji su već više od godinu dana. Koliko je ograničenje činjenica da se kampanja vodi uz skromna sredstva i većim dijelom temelji na entuzijazmu?

- Kao što ste sugerirali samim pitanjem, gerilsku kampanju poput naše, koja ovisi o volonterskom angažmanu i koja nema moćne pokrovitelje, teško je moguće toliko dugo provoditi kao kad posežete za dubokim džepovima stranačkih mašinerija. Istovremeno, činjenica da ovo radimo iz entuzijazma predstavlja i našu veliku prednost u odnosu na druge konkurente jer u susretu s nama stanovnici Zagreba prepoznaju tu autentičnost i intrinzičnu motivaciju da promijenimo način upravljanja gradom.

Koliko ste do sada zadovoljni kampanjom i postignutim? Temu otpada, su primjerice, drugi preuzeli od vas, a Bandić je platformi - brutalnim ignoriranjem građana u slučaju parka na Savici - pružio solidnu priliku za javnu vidljivost. Što biste izdvojili kao karakteristično za akcije platforme?

- Jako puno toga što radimo se ne vidi u medijima, a odnosi se na osnivanje novih kvartovskih grupa, ostvarivanje suradnje i osnaživanje već postojećih kvartovskih inicijativa, privlačenje novih ljudi, razvoj suradnje s koalicijskim partnerima Novom Ljevicom, Radničkom frontom, Orahom i Za grad, participativno oblikovanje programa za Grad i gradske četvrti… mogla bih toga nabrojati još. Ako govorimo o javnoj vidljivosti, Savica je sigurno jedna od ključnih točaka naše šire prepoznatljivosti. Slično kao i s Varšavskom, kroz borbu za javni prostor moguće je vrlo konkretno pokazati što znače dogovori između političkih i ekonomskih elita koji štete javnom interesu. Priča s parkom na Savici traje od 2013. godine kad je Bandić tamo krenuo izgraditi crkvu, iako je već peticijom koju su stanovnici pokrenuli bilo jasno da Savica to ne želi, što je kasnije potvrđeno i anketom agencije GFK prema kojoj je 77 posto stanovnika Savice bilo protiv izgradnje crkve. Tu se zapravo radilo ne o izgradnji crkve, nego o „dilu“ zamjene zemljišta između Taksi-remonta i Crkve, u režiji Milana Bandića, o čemu je za Lupigu pisala Melisa Skender, u tekstu koji je nedavno dobio nagradu HND-a. Sada svjedočimo drugoj epizodi u kojoj gradonačelnik pokušava na prepad provesti preuređenje parka, bez elementarnog uvažavanja demokratskih procedura, koristeći se režiranjem protuprosvjeda, a onda i nelegalnom anketom – no kvart se uspješno svemu tome odupire. Na Savici smo dobili priliku za veću medijsku vidljivost, a time i priliku da do kraja ogolimo način na koji Bandić upravlja Zagrebom – pogodujući privatnim interesima, autoritarno, kao kakav politički nasilnik.

Danijela Dolenec
"Želimo ugraditi progresivne vrijednosti koje teže zaštiti javnih usluga i infrastrukture, jačanju rodne ravnopravnosti, razvoju lokalne ekonomije i ekološke održivosti" (FOTO: Lupiga.Com)

Žarko Puhovski smatra da su vam šanse - minimalne, dok Davor Gjenero tvrdi da ste relevantni poput “najčistije Hrvatske stranke prava”. Kako to komentirate i što je realan cilj s kojim bi vaša koalicija bila zadovoljna? 

- Kad vam se javno djelovanje svede na valcer s onima koji danas drže poluge moći, nije neobično da nove aktere koji djeluju po bitno drugačijim principima političkog nećete biti u stanju prepoznati, ili ćete se aktivno uključiti u to da ih osujetite. Što se tiče naše definicije uspjeha, kao što sam spomenula ranije: izborni uspjeh je samo jedan od ciljeva koji smo si postavili u dugoročnom projektu izgradnje snažne ljevice. U manje od tri mjeseca djelovanja smo postigli uspjeh s kojim se malo tko može mjeriti: platformi se priključilo nekoliko stotina članova, organizirali smo kvartovske grupe i razne kvartovske akcije, zajedno s koalicijskim partnerima natječemo se u 44 mjesna odbora, 15 vijeća gradskih četvrti, Gradskoj skupštini te imamo i kandidata za gradonačelnika – te liste ukupno broje preko nekoliko stotina ljudi, veliki dio kojih se prvi puta uključuju u politiku i – moram to nadodati – na listama imamo više žena nego muškaraca! Ciljamo ostvariti što veću zastupljenost na svim razinama vlasti, a biračima poručujemo da nas biraju jer im garantiramo da ćemo ovoj ekipi koja se godinama dogovara i preslaguje u gradu cijelo vrijeme puhati za vrat. 

Istraživači projekt “Neposlušna demokracija” je, vašim riječima, vođen idejom da gradovi predstavljaju kritične detektore konflikta u društvu, da naznačuju smjer društvenih inovacija te da će se nove političke artikulacije, teme i ljudi lakše i ranije isprobati na gradskoj razini nego li na nacionalnoj. Pokrenuti novi politički projekt iz bare, “odozdo”, sigurno je igra na jako duge staze. U slučaju da uđete u Skupštinu, kakve bi šanse to otvorilo za daljnju izgradnju lijeve političke platforme, pa i na nacionalnoj razini?

- Ako na trenutak pogledamo malo šire, rekla bih da je jedan ključnih izvora slabosti ljevice u Europi danas njen elitizam – činjenica da ili ne mari ili ne zna razgovarati s običnim ljudima i ugraditi njihove prioritete i brige u svoj program. Ako u takvoj situaciji želite oblikovati novog aktera, to ne ide tako da se dio političke elite odvoji i pokrene novi „top down“ medijski projekt – svjedoci smo do sada brdo takvih propalih inicijativa, od Mirele Holy i Ive Josipovića do, hvala bogu, Željke Markić. Znači, izgradnja ljevice nužno mora krenuti iz svoje neposredne okoline, a za nas su ta okolina kvartovi u kojima živimo i grad Zagreb. Drugo, radi se o političkoj inovaciji u kojoj politički projekt pokrećemo kroz „ad hoc“ formaciju, oblikovanu samo za ove izbore, samo za Zagreb. Zašto? Smatramo da na taj način smanjujemo rizik novim ljudima da se uključe u politiku, jer se mogu angažirati na puno neposredniji način, bez da ulaze u klasičnu logiku stranačke politike. Kad startate iz situacije u kojoj se mnogima politika gadi i ne žele se u nju petljati, ovakav način uključivanja može prevagnuti u smjeru da se pokrenete. Na kraju, jednako važno, budući da mi želimo promijeniti način na koji se politika radi, ali i teme o kojima se u politici govori, grad predstavlja odlično mjesto da dotrajale političke podjele na ustaše i partizane zamijenimo razgovorom o tome koliko vam treba da doputujete do posla, o zelenoj javnoj nabavi ili o problemu Jakuševca. U rješavanje tih pitanja želimo ugraditi progresivne vrijednosti koje teže zaštiti javnih usluga i infrastrukture, jačanju rodne ravnopravnosti, razvoju lokalne ekonomije i ekološke održivosti. Ulaskom u mjesne odbore, vijeća gradskih četvrti i Gradsku skupštinu dobit ćemo priliku te politike zagovarati, te stvoriti nove kapacitete i resurse na kojima možemo dalje graditi.

Vaš gradonačelnički kandidat Tomislav Tomašević ove je izbore opisao kao “referendum protiv privatizacije komunalnih usluga i neoliberalnog modela”. Što bi, po iskustvima europskih gradova, privatizacija segmenata Holdinga te komercijalizacija komunalnih usluga značila za građane?

- U Gradskoj skupštini ćemo se žestoko protiviti privatizaciji komunalnih usluga. Primjer ugovora o pročišćavanju otpadnih voda dobro ilustrira što donosi privatizacija: njime je omogućen ekstra profit nekolicini privatnih poduzeća, dok je građanima u tom periodu donio poskupljenja vode za čak tri puta. U takvim modelima rizik i troškovi su društveni, a profit je privatni – te ćemo stoga tražiti reviziju tog štetnog ugovora. Znamo za primjere europskih gradova koji odustaju od takvih modela; u Berlinu i Parizu su nakon iskustva privatizacije vodnih usluga odlučili vratiti upravljanje tim resursima natrag u javni sektor. Stoga lokalne izbore vidimo ne samo kao izbore protiv Bandića i njegovog načina upravljanja gradom, nego i kao svojevrsni referendum protiv privatizacije komunalnih usluga i neoliberalnog modela upravljanja u širem smislu.

Danijela Dolenec
"Lokalne izbore vidimo ne samo kao izbore protiv Bandića i njegovog načina upravljanja gradom, nego i kao svojevrsni referendum protiv privatizacije komunalnih usluga i neoliberalnog modela upravljanja u širem smislu" (FOTO: Lupiga.Com)

Zalažete se za povećavanje gradskog fonda javnih stanova, pa primjerice u programu navodite da Zagreb posjeduje svega 7.504 stana, odnosno tek dva posto od ukupnog broja stambenih jedinica u gradu, dok u Beču čak 60 posto stanovništva živi u stanovima u javnom vlasništvu. Što bi konkretno povećani stambeni fond u vlasništvu Grada značio za građane, i na kojim način bi se njime trebalo upravljati?

- Što je veći broj javnih gradskih stanova u najmu to je stabilnija cijena stambenih kvadrata na tržištu i za podstanare i za kupce stanova. Prema tome, povećanje fonda javnih stanova značilo bi da grad preuzima aktivnu ulogu u rješavanju stambenog pitanja njegovih stanovnika balansirajući tržišne cijene, podižući kvalitetu ponude na tržištu i osiguravajući da nismo prepušteni tržišnoj logici. Kad bi grad upravljao značajnim postotkom stanova u najmu, izašli bismo iz situacije u kojoj ste sigurni samo u vlastitom stanu, a iz unajmljenog vas mogu već sutra izbaciti. Drugo, povećanjem fonda javnih stanova mnogi bi izbjegli kredite koji ih čine dužnicima za cijeli život, a osim toga dobre javne stambene politike značajno mogu unaprijediti položaj mladih u gradu, kojima bi dostupna cijena najma i sigurnost stanovanja značila puno više od ispraznih floskula o ostanku u domovini.

Kako komentirate aktualnu krizu vlade, odnosno mogući pad vlade Andreja Plenkovića zbog obrane ministra Zdravka Marića po svaku cijenu? Da li bi novi izbori uopće donijeli nešto novo, s obzirom na anketnu slabost SDP-a, i kako vidite buduću ulogu Mosta?

- Najnovije istraživanje Cro Demoskopa pokazuje da je Mostovo ustrajanje na oporbenom ponašanju usprkos tome da su donedavno bili dio vlade bila dobra taktika; podrška im ne slabi kao što je obično slučaj s mlađim partnerima u vladi, nego dapače jača. Čini se da na skorim parlamentarnim izborima možemo očekivati da će opet biti nužan partner u vlasti. Što se tiče dvije velike stranke, očekujem da će obje proći relativno loše, s tim da je SDP sada stvarno u rasulu, idejno i kadrovski, i više ni na koji način ne predstavlja stranku ljevice. Za SDP je ključno pitanje hoće li maknuti Bernardića s mjesta šefa stranke prije tih izbora i tako zaustaviti ovaj slobodan pad. 

Otežava li ova situacija kampanju “Zagreb je naš”, u smislu da publicitet koji kriza vlade, logično, izaziva, mogao prednost dati već etabliranim igračima te dodatno marginalizirati one koji su i onako autsajderi?

- Trusne situacije kada imamo podjele među etabliranim elitama, volatilnost biračke podrške i pad povjerenja u političke institucije zapravo pogoduju novim akterima – jer na neki način smanjuju „barijere za ulazak“, da se poslužim ekonomskim rječnikom. No, što će u tim periodima volatilnosti isplivati dosta je nepredvidivo, kao što svjedočimo proteklih nekoliko godina. Tajming je jako bitan; sjetimo se koliko je za nacionalnu prepoznatljivost Živog zida bilo važno da su se pojavili u vrijeme predsjedničke kampanje 2014. godine, koja je zbog visoke personaliziranosti dala Sinčiću jako veliku vidljivost u kratkom vremenu. Dinamika između lokalnih i nacionalnih izbora dodatno usložnjuje stvari. S jedne strane, krizna politička situacija na nacionalnoj razini, kao što sugerirate, zagušuje prostor i otežava probijanje novim akterima poput nas. Istovremeno, preslagivanja u Saboru imaju reperkusije na lokalne izbore; u Zagrebu situacija na lokalnim izborima dodatno zaoštrava unutarstranačke sukobe u HDZ-u i razgolićuje slabost SDP-a: to pak šteti šansama Mrak Taritaš, a poboljšava situaciju Bandiću. Za našu koaliciju je ključno probiti se koncem kampanje do što većeg broja ljudi s porukom da glasom za nas stvaraju novu snagu u Gradskoj skupštini, vijećima i mjesnim odborima, da dovode nove, stručne i borbene ljude koji će puhati za vrat ovim političkim elitama koje se već desetljećima preslaguju i dogovaraju u Zagrebu, i - kao što vidimo, i na nacionalnoj razini. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com