Autor: Wladimir Kaminer

Vojni rock

Vojni rock

bozzo

13. 11. 2002.

ocjena:
godina izdanja: 2002.
izdavač: Fraktura
Kaminer je dvadesetak godina mlađi svojevrsni pandan našemu Goranu Tribusonu, prispodobiv mu kako po rokersko-buntovničkom svjetonazoru (sjećate li se Tribusonove "Polagane predaje"? ), tako i po humorističko-satiričkom oslikavanju života i odrastanja u doba socijalističko - komunističkog režima. U slučaju Kaminera, naravno onoga ruskog. Zbog iskustvene sličnosti s našim prošlim vremenima ovaj bi roman kod domaće publike gladne duhovita i topla štiva trebao naići na dobar prijem, za što ima sve predispozicije.
Vojni rock

Kao što u uvodu rekoh, mnoge su poveznice koje spajaju Kaminerov humoristički roman Vojni rock s opusom našega Gorana Tribusona. Prije svega to je zaista velika doza duhovitosti pri prikazu odrastanja i sazrijevanja, kao i ljubav prema rock glazbi i svojevrsni prkos i mladenačko buntovništvo, te ironizacija tegobnog siromaštvom obojenog života za vrijeme socijalističkog sustava. No, za razliku od našeg Gorana kod Kaminera nije prisutna crta nostalgičnosti koja se vjerovatno javlja prolaskom godina, a on je tek na početku svojih tridesetih.
Njegove reminiscencije mladenačkih dana smještene su u zadnjih 20-ak godina komunističke vladavine, kada je stega i nesloboda još bila prilično prisutna, ali ipak u manjoj mjeri nego u poslijeratno doba. On satirički prikazuje dogodovštine i probleme u koje upada  uslijed svoga mladenačkog bunta i hirovitosti, ali uz pomoć velike snalažljivosti bez većih ogrebotina i posljedica iz njih izlazi, i pritom ih ismijavajući omata aurom jedinstvenosti i neponovljivosti, što je, naravno, svakom mladom čovjeku prispodobivo. Glavni lik tipičan je predstavnik neprilagođene generacije koja želi kroz život hodati uspravno, samostalno i nezavisno, ne pristajući na kompromise i ne podležući utjecaju okoline i njihovim očekivanjima. Roman je pisan u prvom licu jednine, ali iako su nedvojbeno prisutni mnogi autobiografski elementi, a glavni junak čak nosi i autorovo ime, nameće se opravdana sumnja u direktnu autorovu iskustvenu proživljenost svih ovdje opisanih događaja. Vjerojatno se radi o skupu autorovih i dogodovština nekih od njegovih prijatelja, jer je ipak malo vjerojatno da je on osobno zaista proživio sve opisano u romanu. Dotaknuti su tu i mnogobrojni problemi tadašnjeg ruskog društva, od siromaštva, neimaštine i nezaposlenost, pa sve do sveprisutnosti tajnih službi i netrpeljivosti između pojedinih naroda golemog SSSR-a, a prisutan je i prikaz tadašnje ruske zabranjene ilegalne underground rock scene i niskobudžetne kazališne produkcije. Naglasak u romanu stavljen je na dane provedene pri služenju vojnog roka, što naslov romana i dade naslutiti (velike pohvale upućujem prevoditelju na uspješnoj višeznačnosti prijevoda originalnog naslova Militaermusic u Vojni rock, koji objedinjuje dvije glavne teme romana - vojnu službu i rock glazbu). Svatko tko je taj dug domovini već odradio dobro zna da taj životni odjeljak obiluje materijalom pogodnim za humorističku obradu i komičnu razradu, što je i Kaminer vrlo uspješno obavio, a ujedno i ukazao na mnogobrojne manjkavosti čuvene ruske vojne sile i njezine pripravnosti, na koju su ulupana ogromna novčana sredstva što je bio i jedan od razloga velikog siromaštva sovjetskih naroda. (Ovdje s radošću podsjećam da Ante Tomić upravo završava svoj roman s tematikom služenja vojnog roka u bivšoj JNA, kojega očekujemo sa velikom dozom nestrpljenja i ne sumnjamo da će obilovati urnebesnom duhovitošću).
Unatoč mnogobrojnim razlozima za to, koji proizlaze iz karaktera tadašnjeg sustava i života u njemu, Kaminerova proza je ipak lišena gorčine, te on svoja iskustva opisuje veoma ležerno, uz velike količine duhovitosti i šarma, u maniri toplog češkog humora. Netko će možda autoru zamjeriti relativizaciju problema i mučnosti života u uvjetima koje je ljudima priskrbio diktatorski režim i izostanak dubljeg poniranja u uzroke turobnosti ruske tadašnje svakodnevice, zbog čega je Kaminerovo štivo možda izgubilo na autentičnosti i uvjerljivosti, ali njegova je isključiva nakana bila stvoriti prpošno, duhovito, tečno i ležerno djelo koje će bez pretencioznosti i kvaziumjetničkih prenemaganja ismijati tu, svim slobodama nesklonu diktaturu, a ujedno i do suza nasmijati čitatelja, u čemu je autor u potpunosti i uspio. Zbog iskustvene sličnosti s našim prošlim vremenima ovaj bi roman kod domaće publike gladne duhovita i topla štiva trebao naići na dobar prijem, za što ima sve predispozicije. Kako na kraju romana doznajemo, Kaminer danas obitava u Berlinu te od njega u doglednoj budućnosti očekujemo isto tako duhovit prikaz kapitalističko-zapadnjačkih uvjeta i načina života, iz njegove ruskim iskustvom obogaćene vizure i iz perspektive čovjeka odraslog u sasvim različitim životnim uvjetima.