DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Možemo li biti onakvi ljudi kakve viđamo po nekim sretnijim zemljama?

DRUGE OČI TATJANE GROMAČE: Možemo li biti onakvi ljudi kakve viđamo po nekim sretnijim zemljama?

ritn by: Tatjana Gromača
04. 04. 2017.

Zlurado je doba u kojemu živimo – nikad toliko zluradosti, nikad toliko hladnoće, rezerviranosti… Svatko je potencijalni neprijatelj – razlozi tome postali su vrlo prozaični – jer nam, moguće, ovaj drugi može ugroziti egzistenciju… To nas stavlja u položaj u kojemu se možemo osmotriti još samo preko nišana. Istina je ono što se ne pokazuje, a što titra u prostoru poput vječne vatre, poluprovidne membrane koja prožima sve naše pokrete i geste, prije svega naše misli, kojih bismo se, istina, tako rado otarasili, no to nam, nekako, sve manje polazi za rukom – čak i umjetnost, kao stara, prokušana tješiteljica, ovdje može zakazati.

A zapravo je sve dobro – dobro je biti živ, i još uvijek kročiti među ljude, pa bili oni nalik i vukovima. To što se među nama, koji se tuda krećemo, još uvijek sretne i pokoja ovčica, ne znači da će baš svatko od takovih završiti u vučjoj gubici. Ili je to samo još jedna od iluzija, čije razbijanje nam tek treba predstojati?

No, a zašto je u zraku toliko negativnih misli, to se ipak treba upitati. Je li riječ o uobičajenoj rezigniranosti, u koju zapada naše društvo dolaskom u takozvane probleme tranzicije, ili se tu radi o nečemu trećem, nečem izvanjskome, što nas izvana naplavljuje i puni, i naspram čije prodornosti smo bespomoćni? 

Kreditne kartice
A što ako nam netko zagarantira bolju, "bankovniju" budućnost (FOTO: Lupiga.Com)

Čini se da ljudi zbiljski odahnu i postanu ljudskiji tek kada neki od njih umre ili poludi – tada se otvaraju nenadane širokogrudnosti, kakve se u svakodnevnih, običnih dana, nikada ne rasprostiru. Uostalom, i ovaj koji nas je napustio, donedavno je bio samo tek jedan iz zajedničkoga stada, naspram kojega se škrgutalo zubima, kao što se to uhodano čini, naspram, manje-više, i svih ostalih. 

Međutim, „ništa nema tako sjajnu budućnost kao novac“, kako je zapisao, na jednome mjestu, Josip Brodski. I naša se zluradost, naša uhodana neraspoloženost, naglo tope kada se spomene kakva novčana suma, mogućnost njena skora protoka do našeg bankovnog računa. I kada bi nam netko zagarantirao bolju, bankovniju budućnost (eto nove hrvatske izvedenice), moguće da bi od nas nastali prijazni, suosjećajni, susretljivi ljudi, onakvi kakve viđamo po nekim sretnijim zemljama.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay