Može jednu sedmicu za van, s lukom

Može jednu sedmicu za van, s lukom

ritn by: silvach
20. 04. 2002.

Pomisao na lovu u svima nama budi različite emocije, koje se na kraju, da ga jebeš, uvijek stope u istu misao, eh da je para. Nekima je smisao love u tome da je što lakše mogu potrošiti, kao na primjer ogromnu svotu novaca dati na jednu stvar i gotovo. Drugima je pak na pameti ogromnu svotu novaca potrošiti na što više sitnica i da kad se okreneš oko sebe, postaneš doslovno zatrpan glupostima koje si sebi priuštio. Ima ljudi kojima je veći gušt sam naćin stjecanja love, a čin trošenja čini ih ispraznima. Općenito je čudno da već stoljećima novac i stvari koje se mogu definirati kroz novčanu vrijednost određuju nečije bogatsvo.
Neki dan s curkama na gemištu je pokrenuta tema koja mi je ionako već dulje vrijeme u mislima. Da li je dobiti na lotu (mislim samo na loto, ne na toto, kladionice, srećkice i ine igre na sreću) blagoslov ili kletva iliti (z)blesing ili krs(š)? Ja sam se držala mišljenja da je svakako klčetva.
Ovako bi ja to sebi i ostalima protumačila. Ako su za svakog normalnog (obavezno moram napomenuti normalnog) čovjeka, a i bića u svemiru, istinske vrijednosti zdravlje, obitelj, prijatelji, dobar job (pod to mislim solidno plaćen za posao koji obavljaš), hobiji, ajde ljubav bi trebala biti na prvom mjestu, no ionako ih nisam navodila nekim redom već nasumce (ipak bi nogomet došao na drugo,he,he..) i uzmimo da je to sve što ti u tvom vrlo kratkom životu jedino vrijedi.
Za sve navedeno, u uvjetima kakvim bi svi normalni ljudi trebali živjeti (?) treba samo biti pošten, iskren, odan, napredan, istrajan i radišan (pionir:)). Eh da su nas to naučili umjesto onih pjesmica o ljubičicama i nekakvom drugu, bili bi svi puno uspješniji, ovako smo jedna generacija bez početka i kraja.
I o čemu nam je najlakše razmišljati, o tome, na koji način steći, u što kračem roku, što više love, a najlakši način za takvu utopiju svakako je maštanje o dobitku na lotu. Dobitak na lotu stoga bi najlakše bilo usporediti s pucnjem u prazno, ili sa zlatnom ribicom i tri želje. Jedna od stvari koju bi prosječan čovjek poželio u te tri želje sigurno bi bila lova, a ostalo bi zavisilo o njegovim apetitima.
Mislim, što je to tako privlačno u tome da dobiješ jackpot, a nisi ništ' konkretno napravio osim prekrižio neke brojeve i imao "sreću" da baš ti brojevi budu izvučeni. Sreću, kakvu jebenu sreću. To po meni nije sreća, mislim da je to prije nekakav ukleti broj, kao evo ti sad brojevi koje si igrao i nek ti promjene cijeli život, zato što si ih zaokružio, ali ne nužno na bolje, čak i rjeđe na bolje(barem po iskustvima onih koji su ga dobili).
No ljudi i dalje uplaćuju taj loto i nadaju se da će ih napokon strefiti takozvana sreća i da cijeli život više neće imati nikakvih problema. A ustvari će ispucati jednu od one tri želje u prazno! I naravno omogućiti tetama Vučković i inim, zaradu od oko 8 000 eura (da, da, strogo povjerljiva informacija) mjesečno. Ipak se tete narade, nije lako ljudima do(od)nositi sreću svojim zlatnim prstićima.