Revolucije se događaju u svako doba godine i dana. Ali postoje razlike. Po malom istraživanju koje sam proveo kopajući po svom pamćenju, najpogodnije vrijeme za uzimanje oružja u ruke, istjerivanje pravde i rješavanje svojih frustracija državnim ili bilo kojim drugim represivnim aparatom je u proljeće. Opće je poznato da ocvjetavanje ogoljelih stabala novim zelenim listovima korelira s pojačanim strujanjem hormona i ljudskih životnih sokova. Tako, tada i nagon za akcijom jača. Više se zaljubljujemo, skloniji smo flertovima, a sve to ima veze i s revolucionarnim aktivnostima. Kako? Poznato je da je libido u uskoj vezi s težnjama ka vlašću. Znam kako je većina političkih lidera ojačeg seksualnog apetita, a oni koji nisu, na vlasti postaju malo ludi, pa imamo nekakve Hitlere, Tuđmane, i slične; ne da su oni slični, ali moraš uvijek imat spreman primjer jer psihologija također uči kako je lakše učiti s primjerima, a primjeri su razumljivi samo ako su jasni i predočljivi subjektima nastavnog procesa.
Nakon ovog malog zabražđivanja s metodičkim elementima i ispričavanjima e kako se opet ne bi baš svima nešto zamjerio, vraćam se temi.
Drugi razlog zašto je proljeće omiljeno u revolucionarnim krugovima je što je zima taman prošla. Zima je hladna, ima snijega i nije prikladna za bune. Dižući revoluciju treba biti spreman i na poteškoće, pa i na eventualno skrivanje po šumama. A zimi je, kako smo već primijetili hladno i ako već moraš spavati vani, bolje je to u proljeće. kad krv poteče. Druga je stvar što se zima koristi za pomna planiranja. Treba sve pripremiti i proučiti. Obično u toplim kućama.
Naravno, revolucije se diže i u druga godišnja doba. ali, najlepše su proljetne jer su njihove kolovođe romantičari. U proljeće se ljudi bore za velike ideale pravde, slobode, jednakosti i takvih stvari. Sjetite se Praškog proljeća, pa hrvatskog... Sve revolucije protiv okrutnih feudalnih režima su također podizane u proljeće (1789., 1830., 1848., ...). A nemojte misliti da sve to nema nikave veze s kraćim suknjama.
Zatim postoje i zimske revolucije. One su rijetko pomno pripremane i uglavnom su potezi očajnika. To je vrijeme kada uglavnom seljacima prekipi, nakon loše žetve ih poreznici još traže lovu i oni revoltirano i bez razmišljanja uzimaju vile u ruke i trče za svima u odijelima i cipelama. Te revolucije imaju najmanje izgleda za uspjeh iz više razloga. Kao prvo slabo su logistički organizirane, zatim ljudi im ne pristupaju tek tako; svi dva puta razmisle prije nego im se pridruže, i naposlijetku jer se odvijaju ho ruk. Uzme se oružje, ako ga se uopće ima, pa se krene nešto palit. Kad se to zapali onda se misli šta bi se moglo zapalit ili možda dignut u zrak. I tako to teče,. Uglavnom nikud. A kad takva revolucija i uspije, to je samo jer su pobunjenici stvarno bili popizdili. A kada uspije onda nakon nje obavezno, poradi njena nestrukturiranog karaktera, slijedi krvava osveta. Ruska komunistička je jedan od primjera.
Jesenske revolucije su ustvari po većini svojih značajki podtip zimske, tako da se neću njima pobliže zabaviti.

Gledajući po kalendaru, ostalo mi je od revolucija po godišnjim dobima još obraditi ljetne. Ljetne su najzabludnije od svih. Njima ljudi pristupaju, onako ofrlje, i najčešće bez da znaju točno zašto rade to što rade. Te revolucije se sporije odvijaju. Ljudi obično negdje u lipnju umjeto da idu na polje, uzmu volontarni godišnji odmor i odu u planine na svježi zrak. Tamo čekaju oružje i još neko vrijeme ne rade ništa osim što pričaju šta će sve napraviti onima na vlasti. Samo da im padnu šaka. Ljetne revolucije postaju teoretičarima revolucionarnih pokreta jasnije tek nakon nekog vremena. Tada postaje jasnije u kojem će se smjeru razvijati pobuna, i hoće li se istopiti s prvim zahladnjenjem. Potencijalno, ipak ljetne revolucije imaju najbolje šanse za uspjeh. Potreban je samo sposoban i agilan vođa koji će organizirati ljudstvo i objasnniti im zašto se bune, te im reći gdje tko da stoji. Na grupnim fotografijama. I pitanje. Koja je Vaša omiljena revolucija?