Kobasice u vinu

Tata Branko

07. 02. 2003.

Opet te kobasice, uzdahnuo je Krešo, ispijajući ne znam što u čaši. Pri tome je mahao rukom oko glave, jer su ga opasno inšpicirale ose. Normalno, kad me nije slušao pa se za piknik u prirodi namirisao svojim glasovitim Opijumom. Opijum za ose. Dobro, donekle je u pravu. Kobasice na žaru su pomalo dosadna stvar, ali kaj kad nisam imao vremena trčkarat po marketu. Uletio sam na odjel suhomesnatih proizvoda i kad sam ugledao veliki red, dreknuo sam preko reda poznaniku mesaru: ti bokca sve si mi dal, samo si zaboravil spakirati 2 kile kranjskih kobasica. Nakesio se na moju fintu da kupim preko reda i zapakirao te kobasice. Ja zadovoljan, a Krešo filozofira. Kaj onda, provociram ga, buš klopal te kobasice ili ne? Neću, ko ih šiša, zainati se on. Ok, tvoja stvar.
 
Velik roštilj, pa je na njemu dovoljno mjesta. Polako pržim kobasice (mogel sam uzet bilo koje, a može i jeger, oliti lovačka) pa na roštilj postavim veliki protvan. Tepsiju, rekao bi moj kolega Ivor.
 
U protvan vještom kretnjom ulih
- 2 decilitra maslinova ulja,
- 1 litar crvena vina (preferiram cviček),
- 1 jušnu žlicu vegete ili slična začina,
- 1 jušnu žlicu češnjaka u prahu,
- prstohvat lovora u prahu,
- prstohvat osušene zelene,
- malo papra (bibera).
 
Malo promiješam i kako je koja kobasica pečena, tako stavljam u taj protvan. Kad sam poslagao sve kobasice, umak (što ja sve ne zovem umakom) je provrio i zamamni mirisi su privabili društvo.
Kaj si to zmajmuniral, pital je Tinca dok se davil s kobasicama i velike komade kruha umakal u onu tekucinu. Mater, al je dobro, mrmljali su ostali. Krešo je pokunjeno sjedio pod stablom malo podalje. Nesretniku je vjetrić obilno servirao miris sa stola. Izdržao je 5 minuta. Čuj stari, rekel je dok je gural frtalj kile kruha u umak i ćopnul zadnji par kobasica Peri ispred nosa, nisam ti baš ljubitelj kobasica, al ovo još nisam probal. Dalje nisam slušal. Zanimalo me je samo kakav bu imal izgovor.