Problem: Lijevu unutrašnju gumu stajnog trapa gotovo da bi trebalo zamjeniti.
Rješenje: Lijeva unutrašnja guma gotovo zamjenjena.

Problem: Probni let OK, osim auto-landing sistema, s kojim su sljetanja vrlo gruba.
Rješenje: Auto-landing sistem nije instaliran na ovom avionu.

Problem: Iz elise broj 2 curi hidro-fluid.
Rješenje: Curenje elise broj 2 normalno. Elise broj 1, 3 i 4 cure nenormalno.

Problem: Nešto se olabavilo u kokpitu.
Rješenje: Nešto je učvršćeno u kokpitu.

Problem: Dokazano curenje na desnoj nozi stajnog trapa.
Rješenje: Dokaz uklonjen.

Problem: Zvuk iz DME uređaja je nevjerojatnog nivoa.
Rješenje: Zvuk DME podesen na vjerojatniji nivo.

Problem: Mrtve bube na vjetrobranskom staklu.
Rješenje: Naručene žive.

Problem: Autopilot u Altitude Hold modu producira poniranje od 200 fpm.
Rješenje: Nemoguće reproducirati problem na zemlji.

Problem: IFF (identification friend or foe) ne radi.
Rješenje: IFF nikad ne radi kada je na OFF.

Problem: Friction lock izaziva blokiranje ručice gasa.
Rješenje: Za to i služi.

Problem: Motor broj tri se gubi.
Rješenje: Poslije kratke potrage, motor pronađen na desnom krilu.

Problem: Avion se smiješno ponaša.
Rješenje: Avionu skrenuta pažnja da se uozbilji i leti pravilno.

Problem: Radar za otkrivanje ciljeva zuji.
Rješenje: Radar za otkrivanje ciljeva reprogramiran da pjevucka.

Prvim kiborgom se smatra profesor Kevin Warwick koji si je 1998. godine dao ugraditi elektronski čip u ruku kako bi svoj živčani sustav povezao direktno s kompjuterom i tako ispitao najnapredniju tehnologiju koja je postojala za osobe s invaliditetom. Nastavio je s ovakvim eksperimentima i 2002. godine si je ugradio još jedan, mnogo složeniji čip. Prvi službeno priznati kiborg navodno je Neil Harisson iz okolice Barcelone, o kojem više doznaje na ovom linku.

Sve tri spomenute Rumunjke nekadašnje su vrhunske gimnastičarke s nizom osvojenih medalja s Olimpijskih igara, te svjetskih i europskih prvenstava, a okaljale su ugled države pozirajući nage pred aparatom fotografa japanskog magazina "Shukan Gendai". Rumunjima je sporne fotografije prenio tamošnji sportski list "Gazeta Sporturilor", čiji novinari su tvrdili kako su Japanci slavnim gimnastičarkama isplatili 120.000 američkih dolara za fotografije na kojima one ne nose ništa osim ruža i maskare. Glasine su govorile kako su gimnastičarke čak snimile i neke scene za filmove namijenjene odraslima, što su one odlučno zanijekale putem medija, a vrijeme je pokazalo da takvih filmova uistinu nije bilo. Na sve ostale optužbe kako će Rumunjska "patiti" zbog njihovog postupka, Claudia je odgovorila jedinim logičnim odgovorom: "To su naši životi ... odgovornost za naše postupke snosimo samo mi ... Nikada nisam bila toliko plaćena u cijeloj svojoj karijeri ...".

Inače 28-godišnja Claudia Presecan se može pohvaliti zlatnom medaljom na Olimpijskim igrama u Sydneyu. Njena 31-godišnja kolegica Lavinia Milosovici je nešto uspješnija, ona posjeduje dva olimpijska zlata. Iskusnija od njih je treća članica tria, 27-godišnja Corina Ungureanu, barem što se tiče afera zbog obnaženih fotografija. Naime, ona je još tri godine ranije digla veliku graju nakon što je pozirala gola za rumunjsko izdanje Playboya. Za kraj valja prenijeti još jednu izjavu onog predsjednika s početka ove priče: "Žalosno je što su to one učinile samo zbog novca!". Pitamo se bi li cijela stvar ovom gospodinu, koji je u svom životu pojeo tko zna koliko janjaca na raznoraznim sastancima, bila prihvatljivija da su to one učinile iz zadovoljstva?

- Naravno da je bitna činjenica kako je svinja prljava životinja, ali također kažu kako je svinja vrlo inteligentna. Ima ljudske oči ... ružičasta je, ista koža kao što je i moja, rekao je. Nenoseći ništa osim donjeg rublja i čizama, tada tridesetogodišnji Verdonck sa svinjom je dijelio pokrivače, madrac, sijeno, ali i neke ne baš neophodne stvari kao što je televizor. Obližnji restoran ponudio se da će hraniti i Benjamina i svinju, cijelo vrijeme njihovog boravka u kavezu. Kako ovim svojim prosvjedom nije zaustavio rat, danas vjerojatno i sami znate.

Stoga ne čudi što je više od dvije stotine plesača prije pet jeseni razveselilo nekoliko tisuća posjetitelja baletnog maratona održanog u St. Petersburgu, mjestu iz kojeg dolazi i jedan Lupigin putopis. Maraton koji je trajao 24 sata izvodili su uglavnom pripadnici slavne baletne škole u St. Petersburgu, škole koja je dala neka od najvećih "baletnih" imena, kao što su Rudolf Nureyev i Mikhail Baryshnikov. U ta 24 sata je izvedeno dvadesetak aranžmana, kako klasičnog baleta, tako i onog modernog.

Neuobičajeno za balet je ispijanje piva, grickalice i atmosfera koja je više priličila nekom rock koncertu, nego li baletnoj izvedbi. Cijeli događaj se zbio povodom 300-te godišnjice grada, koju je St.Petersburg proslavio 2003. godine. Zadovoljni su bili i plesači i gledatelji, koji pohvaljuju jedni druge. Najzadovoljniji je ipak, izgleda, organizator koji je obećao kako će baletni maraton postati tradicionalni događaj.

- Kontraobavještajna služba JNA, u sklopu operacija "Labrador" i "Opera", početkom 90-tih godina pokušala je destabilizirati hrvatsku vlast te intenzivnom propagandom i terorističkim akcijama stvoriti animozitet prema Hrvatskoj.

U kolovozu 1991. godine pripadnici KOS-a minirali su zajedničku židovsku grobnicu s ciljem da se novouspostavljena hrvatska vlast predstavi kao profašistički orijentirana. Nadalje, Čandić navodi imena zapovjednika dviju kontra-obavještajnih operacija, a meni se dok čitam lagano spušta i diže želudac jer ranije nisam razmislio i shvatio da grad dijelim s KOS-ovskim i inim odrodima i skotovima. Svjedok je tada na suđenju naveo i nekoliko primjera montiranja i televizijskog emitiranja montiranih razgovora, te naveo KOS-ovu akciju s početka 90-ih, kad je sabotirana željeznička pruga kraj Vinkovaca.

Za pred kraj, ne ostaje mi drugo nego zaključiti da u drugom svjetlu vidim i požare koji svake godine poharaju naše primorje. Naravno da ne tvrdim da to rade Srbi ili pripadnici kakve druge nacionalne manjine, ali sve izvjesnijim mi se čini da Dalmacija ne gori zbog neodgovornih turista. Možda je kasno paljenje, ali bolje ikad nego nikad.

Sudac Mitsuru Sakai, po funkciji predsjednik okružnog suda u Sapporou, zaključio je da se ovdje radi o "slučaju diskriminacije koja prelazi granicu dozvoljenog u ovoj zemlji", te presudio na štetu kupališta, čiju upravu su tužila dvojica Amerikanaca i jedan Nijemac. Predstavnici kupališta pravdali su se da su strancima ulaz zabranili kako bi se izbjegao sukob s domaćim čistuncima, te upozorili časni sud da stranci ne poštuju pravilo prema kojem se prije ulaska u zajedničku kupku treba oprati.

S druge strane tužitelji su se pozvali na kršenje Povelje UN-a protiv rasne diskriminacije, koju je Japan ratificirao 1996. godine, te na taj način izmuzli popriličnu šačicu dolara. Na koncu, dok naše pravosuđe ne profunkcionira i ne kazni svakodnevne izljeve mržnje prema Srbima, crncima i svim inovjernim posjetiteljima Hrvatske, ostaje nam da mislimo o japanskom primjeru i nadamo se da će jednom i kod nas netko zbog mržnje biti osuđen na isplatu pomoći državnom proračunu. Kako je krenulo, naši praunuci su na najboljem putu da to dožive.

Bobby Hope i "The King" Jeff Astle proslavljaju osvojeni FA Cup

Jeff koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća na Otoku slovio kao jedan od najboljih igrača glavom, vjerojatno nikada nije mogao ni pretpostaviti da će ga to jednoga dana na koncu ubiti. Uzrok njegove smrti degenerativna je moždana bolest prouzrokovana konstantnim nabijanjem lopte glavom. U vrijeme Jeffove igračke karijere nogometne lopte bile su rađene od materijala koji su upijali znatne količine vode, a kako poznata otočka klima obiluje neprestanim padalinama, jasno je i kako je lopta bila često puna vode, a samim time i preteška.

Tek sredinom sedamdesetih, nogometne lopte su izrađivane sa sintetičkim omotačem uslijed čega više nisu upijale vodu. Srećom po danas poznate "glavonje", inače bi morali organizirati sindikat koji bi zatražio beneficirani radni staž. Česte žrtve ovakve bolesti su i boksači, kojima u opisu radnog mjesta stoji i neizbježno primanje udaraca u glavu. Do ovoga kobnog događaja držalo se da česti slučajevi moždanih oboljenja kod "starih" nogometaša nemaju nikakve veze s njihovim zanimanjem. Astle je, inače, postigao 174 pogotka u 361 utakmici. Najpoznatiji od njegovih zgoditaka je onaj koji je zabio Evertonu u finalu FA Cupa 1968. godine, za pobjedu Albiona od 1:0. I baš je taj zabio - nogom!

Iz jednog, odnosno tri prozaična razloga koji se ogledaju u činjenici što je čak tri puta u osam mjeseci, koliko je boravio u Zagrebu, brutalno napadnut i pretučen. Bocom u glavu. Zbog boje kože. Svoje. Crne. Od strane skinheadsa. Zagrebačkih. Ujedno i pripadnika Bad Blue Boysa. Navijačke skupine kluba čije boje je i navedeni Luis Colon dotad branio. Na travnjaku. Maksimirskom. Zelenom. I sve to u jeku FIFA-ine kampanje koja je prijetila velikom novčanom kaznom, a možebitnim i isključenjem tada Mamić-Ćirinog kluba iz europskih natjecanja, a zbog rasističko-fašističkih ispada njihovih navijača na utakmicama europskih kupova.

Isti su ti navijači onomatopejama majmunskoga glasanja pratili svaki kontakt s loptom brojnih inozemnih tamnoputih igrača. Što, naravno, Dinamu pomoglo nije da iste te sezone ne izgubi od engleskog Fulhama na svom terenu rezultatom 3 : 0. I ispadne iz daljnjeg natjecanja. Zbog golova koje sve redom u "našu" mrežu zabiše suparnički igrači. Tamne boje kože. Pa onda recite da nema pravde. Ali slaba je to bila utjeha Luisu Colonu. I njegovoj glavi. Razbijenoj. Crnoj.

Vjenčani 10. ožujka 1917. godine, ovi su Tajvanaci preko glave proturili dva svjetska i mali milijun svakodnevnih, bračnih ratova. Jedno kraj drugog budili su se više od 85 godina, a tajvanska ih je vlada počela javno isticati kao primjer kako treba složno živjeti u braku. Naime, tajvanska Vlada kani suzbiti bujajući trend razvoda brakova u Tajvanu, gdje svaki četvrti brak završi razvodom.

Kako bilo, svjetske rekordere po Guinnessu u supružništvu svakako treba pripomenuti kao jednu od mnogobrojnih svjetiljki kojima su obasuti naši tuneli. Svijetle visoko pa ih mnogi, gacajući kroz tunelčić bez svrhe i cilja, niti ne zapaze. Vrijedi ih spomenuti, pa makar i u vijesti namijenjenoj rubrici zanimljivosti.