Dan za pamćenje i oni koji to nisu

Ivan Kegelj

11. rujna 2003.

Dan za pamćenje i oni koji to nisu

Crni dan povijesti, kaže jedan današnji nadnaslov iz novina. Naravno, riječ je o famoznom 11. rujnu. Na današnji dan prije dvije godine srušeni su "blizanci"-umrlo je nešto manje od 3 000 ljudi. Cijeli svijet se danas prisjeća jednog monstruoznog plana koji je na žalost uspio. Da, 11. rujna, tko bi mogao zaboraviti dan kad je Amerika postala ranjiva. A sjeća li se netko, možda, dana kada je počeo napad na Irak? Teško.

Štošta se dogodilo nakon najvećeg terorističkog napada u povijesti čovječanstva. Notorni George Bush uspio je pokrenuti dva rata i zaprijetio da još nije gotovo. Rat protiv terorizma tek je započeo, kaže najdraži George. Sve u ime 3 000 mrtvih iz WTC-a. Zna li netko, možda, koliko ljudi je ubijeno u Iraku? A u Afganistanu? Teško.
Osama bin Laden je najveća prijetnja svjetskom miru! Ovu tvrdnju mogli smo čuti barem nekoliko stotina puta u posljednje dvije godine. Američka administracija se potrudila da dobro zapamtimo koga se treba bojati. Naravno, obavezno su propustili reći kako je Osamu proizvela "svemoćna" CIA. Propustili su podsjetiti i da je američka administracija u prošlosti financirala vjerske fanatike kako bi oslabila vlade u zemljama bogatim naftom. Nabrajam dobro vam poznate stvari ne da bih vas informirao, ili, ne daj bože,  objasnio kako stoje stvari.
Sve je to, manje - više, dobro poznato. Ova vijest može biti vrisak u virtualni svemir; blejanje kojim pokušavam dokučiti zašto i kad je svijet postao tako zahebano mjesto za razmišljanje. Naravno da mi neće uspjeti. Kao dan mi je jasno da sam samo jedna od ovaca koja dobro pamti nesretni datum - 11. rujna, ali početka rata u Iraku se ne može sjetiti. Kako bilo, počast žrtvama 11. rujna. A žrtve spomenutih ratova tko hebe; o njima neće biti snimljen niti jedan film.

Beheheheheheeeeeee (onomatopeja glasanja ovce)