ISPOVIJESTI HRVATSKE SIROTINJE: Zbog blokada i ovrha dijete sam morala zbrinuti u domu!

Mirjam Kervatin

4. kolovoza 2014.

ISPOVIJESTI HRVATSKE SIROTINJE: Zbog blokada i ovrha dijete sam morala zbrinuti u domu!

Predsjednica udruge građana s blokiranim bankovnim računima Miriam Kervatin dostavila nam je potresne poruke koje prima od ljudi diljem Hrvatske. Iste poruke Kervatin je slala u Ministarstvo pravosuđa te na Ustavni sud, uz zahtjev za izmjenu zakona koji reguliraju problematiku ovrha i blokiranja računa. Od institucija nikakav odgovor nije dobila. Šokantan sadržaj poruka upozorava na beskrupuloznost sustava koji ljude ostavlja doslovno gladnima. Jedna od šokantnijih je poruka majke koja je zbog blokade, ovrha i neimaštine bila prisiljena udomiti kćerku u SOS Dječje selo. Danas se ta žena boji tražiti pomoć od institucija, jer vjeruje da bi joj socijalna služba mogla uzeti i drugo dijete.

Čuje se o Blokiranima raznih priča. Svi smo ih se naslušali. Poput urbanih legendi u kojima je svaki Rom bogataš, a svaki kopač po kontejnerima doma ima madrac nafilan parama, Blokirani su ljudi prepuni para. Oni su, gle, iz obijesti prestali plaćati' račune, samo da rasrde blagu, brižnu i samilosnu vlast.

O Blokiranima najviše pričaju oni koji nisu blokirani. Pričinjava im se tako da su to sve kriminalci, neradnici, lijenčine, otpad hrvatskog društva, da su namjerno uništili svoje male dućane, obrte i poljoprivredna imanja.... Nekima se pričinjava da Blokirani izgladnjuju vlastitu djecu i da im ne žele kupovati školske knjige, davati im za marendu, da namjerno ne plaćaju HEP-u, da mrze odvjetnika Marijana Hanžekovića, poštare i žuto crvene  PTT pozivnice.

Blokirane su odlučili disciplinirati, nabiti ih na stup srama. Oduzeli su im dostojanstvo, radno mjesto, mali obiteljski dućančić, popisuju im stvari, stanove, njive, grobnice, nasljedstva… A što Blokirani kažu o sebi? Evo njihovih poruka

(ILUSTRACIJA: Facebook/freeblokirani)

"Ime mi je Josip, iz Siska sam i imam 79 godina. Star sam ali mi svejedno imaju obraza reći da sam lud, jer hodam po sudovima i gledam kako sucu objasniti da su mi Vodoprivreda, VIP i HTV blokirali mirovinu zbog neplaćenih usluga koje nisam koristio. Idem na sud i slušam suce koji kažu: 'A sto ćeš, ti jesi u pravu kad kažeš da na vodomjeru piše da nisi potrošio vodu, jer te vode nije nikad ni bilo kod tebe u polju, ali nije na meni da sudim po redu nego po zakonu! A zakon kaže da te moram blokirati!'

"Zovem se Pero, pedeseta mi je godina. Živim teško, s 1.700 kuna mirovine. Radio sam na Hrvatskim željeznicama i dobio otkaz. Bio sam dragovoljac. Evo, živim u blokadi već ima pet godina. Eno mi u sobi na krevetu četiri najlona puna neotvorenih kuverti. Sve blokade. Nemam, šta da radim! Nemam."

"Eto ode i moj traktor s istog gospodarstva. Nešto je uplaćeno, nešto su se naplatili prodajom. Ma sve u svemu dužan sam im dva puta više nego li je sam kredit i iznosio. Ma ja ne plačem, više se luđački smijem. Bože moj, neka stanu u red i čekaju ili neka me zatvore da mi bar riješe egzistenciju, hranu i lijekove. Blokirani smo godinama. Usprkos svemu, mjesečno smo odvajali za kredit, manje od rate, jer nismo imali, ali plaćali smo. Molili smo banku za reprogram i dobili rješenje da platimo sve odjednom. A kako? Nemamo! Mili Bože pomozi."

"Poštovani, rekla mi je kuma za ovu stranicu. Nemam Facebook, nemam telefon, nemam struju, nemam ni dostojanstvo... Dala mi kuma da se spojim na telefon i da napišem svoje, jer više ne govorim. Ljudi bježe od mene jer znaju kako je meni i djeci pa se plaše gledati u nas, jer muka je i njihova velika. Ne krivim nikog. Moj muž je bio veliki majstor, vrijedan čovjek, za njega je radilo preko 300 ljudi, građevinar. Živjeli smo dobro. Kaže naš narod: dabogda imao pa nemao, najgore je to. Mog muža je ubila kriza. Dobro, on je sam skočio s vijadukta, ali znam da ga je ubio dug. Kad je propao posao sa građevinom, moj muž je neko vrijeme izdržao, bilo je još novaca, ali dugovi su rasli. On bi dao fakturu, ne bi naplatio, ali bi morao platiti poreze. Dugovi su tako samo rasli. Nije spavao noćima, hodao je do svih koje je poznavao. Najprije su ga primali, a poslije za njega više nisu bili tu. Sva vrata su mu bila zatvorena, a porezna zove: plati, plati! A građevina propala. I on i svi drugi. Ljudi ostali bez poslova, dugovi veliki, računi nenaplaćeni. Vidjela sam ga na svoje oči kad je mobitel zavitlao na autocestu. Znala sam da nije bio dobro, nije pričao. Jedan dan nas je poljubio, mene i djecu i on se više nije vratio kući. Dugovi su ostali, ništa nije riješio. Njega više nema, a sad mene zovu. Ja kažem da nemam, a oni kažu - plati. Prodala sam auto, pa veš mašinu, pa namještaj, pa sve zlato što mi je ostalo od majke. Mlađe dijete nam je bolesno, a ja nisam nikad radila. Sve manje sam plaćala račune, ne jer nisam htjela, nego jer nemam pa su nam isjekli struju. Još imam vodu. Svi računi od muža su blokirani, ne znam ni koliko dugujem. Taj novac ja nemam i nikada ga neću vratiti. Neko vrijeme su nas pomagali susjedi, domaći, kuma, rodbina, a sad nemaju ni oni. Ne znam što će biti s nama. Skupljam boce po kontejnerima, čekam da me izbace iz kuće koju je moj muž sazidao dok je radio u Njemačkoj, prije nego što se vratio i otvorio firmu kod nas. Ne znam što da radim. Ako znate - pomozite. Koga da zovem u pomoć? Moj muž nije bio zločinac. On je bio vrijedan čovjek. Bog pomogao sve vas ."

(FOTO: depilexsmileagain.wordpress.com)

"Odlučila sam ispričati svoju priču, koja se, vjerujem ne razlikuje previše od drugih. I ja sam osjetila "blokadu". Radim, plaća nije redovita. Suprug mi je već mjesecima nezaposlen, ne prima nikakvu naknadu s biroa. Imamo prekrasnu curicu, 20 mjeseci joj je. Iz banke su me nazvali i rekli da mi je račun blokiran zbog ovrhe. Bez ikakvih prethodnih obavijesti i opomena. Mjesečno sam mogla trošiti 1.500 kuna. Tim novcem moram prehraniti dijete, kupiti pelene, dječje masti i da ne nabrajam što sve za jedno dijete treba u toku mjeseca. A gdje su režije i ostale stvari potrebne za život? Suprug i ja gladujemo, ne plaćamo račune, jer nemamo. Dostojanstvo nam je ispod svih granica. Znate li kako je jutrom se buditi s mišlju da danas neću moći osigurati sve što djetetu treba? I pokušati zaspati s tim brigama? Strašno je to. Odričeš se prvo onoga što misliš da ti ne treba, a onda se spustiš toliko nisko da i one potrebne svakodnevne stvari kao što je toaletni papir jednostavno nestanu. A moraš djetetu kupiti voće za taj dan? Što izabrati, voće za dijete ili toaletni papir? Nikada mi nije palo na pamet da ću biti u takvoj situaciji. Idem na posao pješke 45 minuta jer nemam za benzin, a niti za autobusnu kartu. Najžalosnija je činjenica da nas je Centar za socijalnu skrb odbio s obrazloženjem da nemamo uvjeta niti za jednokratnu pomoć. Čemu onda riječ 'socijala' u nazivu Centra?! Nek' ga izbrišu." 

"Ova me država podsjeća na Grupu TNT iz stripa Alan Ford, gdje kradu siromašnima kako bi bogati imali još više. Jadno, tužno i žalosno. Eto, danas mi je došlo sa suda da će mi u roku od osam dana staviti kuću na dražbu i to za 50 tisuća kuna. Poručili su da im se javim i izjasnim se jesam li tim iznosom zadovoljan ili ne. Kuću sa zemljom procijenili su na ukupno 24 tisuće eura. Ne znam što ću s djecom kad nas istjeraju van, a ako me istjeraju kad djeca budu na sigurnom zapalit ću je i izgorit će kao kutija šibica. Ne bojim se nikog i svejedno mi je što će biti sa mnom. Objavi ovo na zidu i stavi moje ime, neka čitaju ljudi, mene nije sramota. Pozdrav iz Čazme. Sorry na smetnji."

"Već tri godine imam poseban račun, zaštićeni, koji je otvorila FINA. Kažete ne smiju vam uzeti više od jedne trećine primanja, a moja mirovina invalidska nakon 20 godina službe u MORH-u iznosi 1.700 kuna. Ovrhom mi uzmu 1.400 kuna, a meni ostaje samo 300 pa sad stvarno ne znam ko koga tu jebe. Očito 'pravna' država u ovom slučaju jebe mene i to na suho. Po kojoj to logici i pravilu mi već tri jebene godine uzimaju više od dvije trećine mirovine i kako da prehranim djecu od toga, ajde neka mi sad netko objasni." 

(FOTO: Facebook.com/freeblokirani)

"Da mi sin zna pisati napisao bi vam slično pismo. Patimo za poslom, strahujemo svakodnevno da će nas izbacit iz gradskog stana jer ne možemo platit najam, a najteže mi pada to što sam kćer morala dati u SOS dječje selo jer joj ja nisam mogla plaćat školu, odjeću i sve što jednoj curici treba. Sad me strah više ikoga pitat za pomoć da ne bi socijalna služba rekla da i sin mora u dom. Sve što želim je pošten posao, krov nad glavom i kruh na stolu. Ne trebaju nam mobiteli, internet ili auto, samo da smo skupa i da za pošten rad budemo pošteno plaćeni. Moja djeca odrastaju u suzama, kao i puno hrvatske djece. I dok se neka djeca igraju, djeca blokiranih brinu brige odraslih. Svi se pitamo koliko još možemo tako."

"Vozim kamion. Uvijek sam na putu. Kući tuga, blokada, nema ni za kruh. Ne mogu djeci u oči gledat. Žena posivila od muka. Kazao sam njoj i djeci da ako poginem na cesti, nedajbože zla, neka odmah idu na sud i kažu da me se odriču. Neka me se odreknu odmah mrtvoga, da ne nose moje dugove." 

"Ne znam do kad će nam stizati blokade i ovrhe, da nam prestanu kucati poštari s plavom kovertom odvjetničkog društva Hanžeković i slično. Otvoriš kovertu, a unutra iznos veći od vašeg primanja. U novčaniku ako imate deset kuna to je super. Odvjetnici ne pitaju kako je nama koji smo blokirani !"

(FOTO: Facebook.com/freeblokirani)

Podsjećamo, potpune blokade računa po bilo kojoj osnovi su protuustavne. Stoga se niti u kojem slučaju se ne smiju provoditi. Temeljem brojnih Ustavnih odredbi o socijalnoj državi, pravu na život dostojan čovjeka, zaštiti obitelji i slično, nikome se ne smije blokirati račun na način da se vlasniku računa onemogući podmirivanje osnovnih životnih troškova za sebe i obitelj. U protivnom se radi o teškom i apsolutnom kršenju Ustava.

Temeljem najvišeg zakona u zemlji, Ustava kojega su svi dužni bezuvjetno poštivati, svatko ima pravo na život dostojan čovjeka i socijalnu pravdu po čl. 3, te zaštitu obitelji čl. 35. 56. 57. 62. 63, pa se sredstva u tom iznosu, ako ih građanin uopće i posjeduje, ne smiju pod nikakvim izgovorima blokirati ili oduzimati. Oduzimanje sredstava za život dostojan čovjeka pokušaj je surovog i ponižavajućeg postupanja zapriječen Ustavom čl. 17. st. 3.. "Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom." – čl.20. Ustava RH.

ČINJENICE: 

- Svaki četvrti radno aktivni stanovnik Hrvatske je BLOKIRAN!, blokirani su mu svi računi na rok od 10 godina. Za to vrijeme se glavnici duga nadodaju kamate i troškovi

- Ukupni iznos duga Blokiranih rapidno raste. Obračun kamata i troškova glavnice upitan je, jer na glavnicu se pripišu kamate. U prijedlogu za ovrhu onda to - dug + kamata - postane OSNOVNI DUG, na što se obračunaju nove  kamate. Pri zatvaranju ovrhe prvo se zatvara kamata pa onda glavnica. Zato i dolazi do povećanja duga. 

- U samo dva mjeseca ukupni iznos duga je od 25 milijardi narastao na 27 milijardi kuna! Nelikvidnost građana prelazi nelikvidnost cjelokupnog hrvatskog gospodarstva i to bi moralo brinuti časne saborske zastupnike, jer njihov je osnovni zadatak predstavljati slabe i siromašne!

- Prema podacima za lipanj 2014. godine poslovni subjekti u blokadi su s dugovanjima od gotovo 32,5 milijardi kuna!

 - Blokirano je 318.599 građana, čija dugovanja premašuju 28 milijarde kuna, pokazuju podaci Financijske agencije. 

- 300.000 ljudi u blokadi je koja traje duže od tri godine

- Od  315.000 građana s blokiranim računom 220.000 njih je nezaposleno!

- Blokirano je deset tisuća građana koji su već umrli.

- U blokadi je i više od 17.000 građana koji su stariji od 65 godina.

- Više od 47.000 građana s blokiranim računom u životnoj su dobi između 55 i 65 godina. 

- Oko 194.000 muškaraca i 109.000 žena ima blokirane račune.

- Blokirano je preko 60.000 tvrtki. Mali poduzetnici, obrtnici i poljoprivrednici koji nemaju pravo na zaštićeni račun ostaju bez svega!

Lupiga.Com

 Naslovna fotografija: ourgroup.com