Kako mi studenti u pravilu nemamo automobile osuđeni smo na javni prijevoz, a koristeći se njime svašta se može čuti i na svakakve ljude naletjeti. Tako sam i ja u splitskoj "tridesetsedmi" naletio na nesvakidašnju mušku "personu" koja je u rano jutro s pivom u ruci suputnike urlajući obavijestila kako je on taj koji je palio purgere, i opet će

Jučer ujutro sam, baš kao skoro svakog ponedjeljka, krenuo na faks. Na pola puta vožnje u busu, splitskoj "tridesetsedmi" začujem: "Ustaše, ustaše! Eno ustaša!". Okrenem se iza sebe i ugledam muškarca u kasnim dvadesetim, ili možda ranim tridesetim kako viče na autobus pun hrvatskih vojnika i drži pivu u rukama. Vidim je da je to neka budala, "isključim" se i više nisam obraćao pozornost na njegovo baljezganje. No, ne možeš ti na miru ostat' jer nakon par minuta počne lik urlat' navijačke pjesme i odjednom ubaci Dugopolje, mjesto kraj Splita, nažalost, najviše poznato po nedavnom spaljivanju automobila zagrebačkih registracija. Sad je već privukao moju pozornost i ajde rekoh idem ga malo poslušati.

 

"Ja sam palio purgere! Zamisli ti koja su oni muda imali kad su nakon šta smo mi otišli s Poljuda ušli u teren i zapalili oni transparent "TORCIDA ĐAKOVO". Taj je transparent bija zlaton vezen. Majku im, zapalili smo ih i opet ćemo. Ubit ću i onog starog šta im je pomoga. Umrit ću i ja, za Hajduka."

 

I onda lik nastavi s nazovi pjevanjem: "Visoke peći potpaljujen ja, tri reda koksa, četri purgera … a jebenti kod nas ih je bilo pet … ma nema veze … gori gora gori borovina, gore četri purgerčina! Jebate kad su nas tamo gori tukli niko ništa …'

 

Onda se "navijač" ustao i krenuo u šetnju autobusom, a jedna mu starija gospođa dobaci da neka pjeva hrvatske pjesme. On počne nešto o Norcu. Nakon što je otpjevao tri stiha obrati se gospođi: "Vi ste gospođo pukli više nego ja.". Gospođa mu odvrati: "Briga za mene, al' ti si još mlad.". On kao uvrijeđen: "Ja mlad?! Ja san jutros ukra materi 50 kuna, sram me bilo. Pita san je za duvan, a ona nije tila dat. Onda ja lipo oden sam u njenu sobu i uzmen ih.'.

 

Nakon tog sam morao izaći tako da ne znam što se dalje događalo. Natjerala me budala da malo razmislim zašto se uopće događaju ovakvi sukobi kao što je bio ovaj "dugopoljski". Mi se, izgleda, moramo s nekim tući, moramo nekoga mrziti. Prije su to bili Talijani, Austrijanci, Mađari pa najsvježiji Srbi, a sad kad imamo svoju državu, onda se tučemo i mrzimo između sebe. Priča se o regionalnoj nogometnoj ligi, po uzoru na košarkašku Goodyear ligu. Ne želim ni pomisliti što bi se tek onda događalo na tribinama i oko njih.