Jedinstveno - Lupiga na Bleiburgu

Vuk&Rak&X&Car

17. svibnja 2004.

Jedinstveno - Lupiga na Bleiburgu

Među 8 000 okupljenih, u nedjelju se na Blajburškom polju pronašlo i četvero Lupeža s tri fotoaparata, pa nije ni čudo što vam donosimo obilje fotografija koje nećete vidjeti nigdje drugdje, kao što je primjerice fotografija ove velike mladoustaške obitelji s istomišljenicima, koja kao da je nastala prije 60 godina. Sličnih, nama do sada neviđenih prizora bilo je na pretek

Odlučili smo ne stavljati nikakav tekst osim ovog kratkog uvoda koji ima za svrhu reći vam kako će vam sve biti jasno nakon viđenih fotografija. Pojašnjenje, vjerujem ne treba, osim ovoga – Bleiburg, Austrija, 16. svibanj 2004.

Iako sve može izgledati kao zahebancija, to nikako nije ...

Brojna obitelj s prijateljima, kao u neka davna vremena. Šteta što vam ne možemo prikazati fotografiju u pravoj rezoluciji (2048 x 1536), jer ne biste vjerovali koliko detalja vrvi na njoj.

 

Riječni rak s dvojicom starih prijatelja.

 

Nepoznati gospodin s posuđenim djetetom.

 

Lupeži prodaju kobasice. Cijena jedne kobasice bila je 4 eura, odnosno s obzirom da se moglo plaćati i u kunama - 28 kuna.

 

Mercedes nepoznatog Jamesa Bonda (007) sa zanimljivom auto oznakom zbog koje bi mogao imati problema na granicama.

 

Veliki dio posjetitelja pristigao je iz dijaspore, a ponajviše iz Njemačke.

 

Pogled na središnje mjesto prisjećanja na blajburške žrtve.

 

Narodna nošnja iz okolice Zadra.

 

Zapaljene svijeće na improviziranom oltaru.

 

Poslije mise običaj je sjesti na pivu. A pivu iz Salzburga prodavali su Slovenci po 20 kuna samo pedesetak metara od oltara.

 

Uniformirana djeca.

 

Mahanje crnim zastavama dio je nezaobilaznog blajburškog dekora.

 

Sve je brzo opustjelo, do slijedeće godine.

 

Mnogo godina je prošlo. Prave sudionike Križnog puta teško je pronaći.

 

Markantni lik iz dalmatinske Zagore.

 

Guslači su bili uglavnom antimesićevski nastrojeni, tako da smo se pjesmi o Mesiću itekako naslušali.

 

Prijatelj Riječnog raka iz Zadra, koji se uglavnom zabavljao dizanjem desne ruke u zrak, te glasnim čitanjem ustaških pamfleta. Kasnije je našao društvo, pa su zajedno čitali.

 

Dvije starice tužnih sudbina, koje su nas vukle za rukav želeći da ih fotografiramo, a misleći isprva da smo sa HRT-a, a nakon toga sa Nov@ TV.

 

Najridikuloznije odjevena osoba na skupu. Navodno, talijanska uniforma. Zlobnici su govorili kakva uniforma takva i vojska.

 

Riječni rak s još svojih prijatelja, ovaj put iz austrijske policije. I oni su bili sretni da je napokon i s njima netko progovorio.

 

Ekipa iz Orašja je gotovo pet dana na biciklima putovala do Bleiburga: "Vi pješice u smrt. Mi biciklima vama u čast.".

 

I Riječni rak bi među obitelj i prijatelje s početka ove priče.