Jedrenje ... Užitak koji je teško opisati, pogotovo jer je ovo prvo moje iskustvo takve vrste i vječno sam zahvalna na nenadanom pozivu na jedrilicu od "skromnih" 13,5 metara, koji mi je stigao prošlog tjedna. U samo tri dana oplovili smo Vis, Hvar, Šoltu i Paklene otoke na kojima smo jednostavno ostali oduševljeni ambijentom, pa nam čak ni kvar motora, zbog čega smo morali pristati uz pomoć jedara, nije pokvario dan

Nenadani poziv na jedrenje, promijenio je moje planove i poremetio ugovoreno vikend dosađivanje u Zagrebu. Dogovor je bio da iz Šibenika krenemo na krstarenje po Kornatima, ali kada smo došli u Šibenik dogovor se morao promijeniti. Naime, već u marini nam je kompjuter pokazao kako je na području Kornata trenutno jaka nevera. Stoga smo si zadali drugi cilj, možda i atraktivniji ili barem s više avanturističkog duha - otok Vis.

Naša "skromna" jedrilica

S obzirom da je ovo moje prvo iskustvo ovoga tipa, ne mogu previše pametovati te zaključujem tek da je naša jedrilica dugačka trinaest i pol metara. Ima četiri kabine, a u svakoj od njih po dva ležaja, dakle idealna za putovanje osam osoba, iako se bez ikakvih problema na ovu jedrilicu moglo smjestiti između deset i dvanaest osoba.

Viški mir

Otok Vis udaljen je od Šibenika oko 42 nautičke milje, što je preračunato u kilometre oko 77 (1 milja = 1852 metra). Sam otok dočekao nas je onako kako samo on umije, u potpunom miru i bez ikakve gužve, pogotovo uzmete li u obzir da tada (prije dva tjedna) turistička sezona još nije počela te da doba vrućina nisu nastupila.

Turistička sezona još je bila daleko

No, to je, pokazalo se, imalo i neke poprilično negativne strane. U prvom redu ovdje mislimo, na gastronomsku ponudu, budući, na našu veliku žalost, tamošnji restorani još uvijek nisu bili otvoreni zbog čega smo se morali zadovoljiti tek odlaskom u poneki otvoreni kafić.

Zalazak sunca iznad Visa

Nakon Visa uputili smo se u 13 nautičkih milja udaljeni Hvar, a nevjerojatan je osjećaj kada spoznate što znači fraza "dobar vjetar u leđa". Nešto kasnije se pokazalo da je dobar vjetar u leđa bio spasonosni element, jer tek smo pristankom na Hvar shvatili da nam se pokvario motor, pa smo u hvarsku luku uplovili dignutih jedara, što su s rive mnogi popratili u velikom interesovanju.

Dobar vjetar u leđa

Na sreću pristanak je u konačnici protekao bez ikakve materijalne štete, a i kvar na motoru ubrzo je otklonjen. Ipak, zbog popravka smo odlučili prespavati u marini, ali ne bilo kakvoj marini, već onoj na Paklenim otocima, točnije na Palmižani, prije čega smo u čudu pogledali luksuzne jahte kojih je puna gradska luka.

Jedan od luksuznih primjeraka

Tko nije bio na Palmižani i ne zna kakav je to raj. To su, ljudi moji, Rajski otoci, a ne Pakleni. A i ljudi su u marini, valjda "pogođeni" takvim ambijentom, bili jednostavno sjajni. Imali smo osjećaj da smo stigli u neku komunu, i to po vlastitom izboru. Svi su neprestano nasmijani, uzajamno si posuđuju kojekakve stvari i spremni su na bezrezervnu pomoć.

Marina na Palmižani

Kao da nitko nema nikakvih problema, čak ne postoji ni PMS, ni stres i zbilja se nije dalo nanjušiti niti trunke nervoze. Cijelo vrijeme pristizali su novi gosti, uglavnom umorni, ali u dobrom raspoloženju. Na svim palubama piju se bevande, uz zvuke nenametljive muzike. Idealna prilika za provesti godišnji odmor u samo jednoj majici i hlačama.

Palmižana plijeni svojom ljepotom

Međutim, tek nam je jutarnja šetnja otokom otkrila svu njegovu ljepotu, koja smjesta osvaja. Jednostavno ne poželiš ništa više. Nema dalje ... Stoga nekima od nas nastavak puta i odlazak na, osam nautičkih milja udaljenu Šoltu, nije baš najbolje "legao".

Detalj sa Šolte

Tamo su se najhrabriji među nama odlučili i okupati, usprkos poprilično lošem vremenu i prohladnom moru, čija temperatura nije bila veća od 19 stupnjeva. Isti dan krećemo za Primošten, što je još 23 nautičke milje dalje. Tamo nas hvata noć i ostajemo prespavati, uz pozadinske tehno zvuke iz poznatog kuba "Aurora". Prednost Primoštena svakako je ta što su tamo restorani već otvoreni.

Dolazak u Primošten

To je ujedno bio i kraj našeg putovanja, jer smo sutradan otplovili natrag u šibensku marinu, gdje smo se zahvalili domaćinu i suncu koje nas je ipak uglavnom mazilo. Već nakon tunela Sveti Rok, počinje kiša koja nas prati skroz do Zagreba i pojačava nam dojam punih baterija nakon trodnevnog jedrenja.

Kraj našeg putovanja

Inače, ovakve se jedrilice izvan sezone mogu iznajmiti po cijeni od 1.000 eura za tjedan dana, dok se dolaskom turističke sezone cijena bitno povećava, i to na 3.000 eura po tjednu. No, viđali smo i jahte čiji najam košta isto toliko, ali za samo jedan dan. Za kraj pogledajte još nekoliko fotografija ...

 

Detalj iz hvarskih uličica

 

Rekorder, barem po dužini

 

Najam ove jahte je 3.000 eura po danu

 

Kiša je padala ...

 

Na Visu sam upoznala i prijatelja

 

Gospođica Talismanis