Dobri moji Lupeži, nešto sam učestio ovih dana, ali tako vam je to kad vas pritišće urednik Ivor Car. Na ovom mjestu prenijet ću vam jedno novinarsko iskustvo, koje za cilj ima ukazati da su državne institucije usvojile laž kao legitimno sredstvo borbe s nepoćudnim novinarima i dnevnim listovima. Elem, pročitajte kako smo u debeloj laži uhvatili dično Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Kolinde Grabar Kitarović. Sve crno na bijelo i uz službenu dokumentaciju

Prije izvjesnog vremena dobili smo dokument prema kojem je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija krajem 2005. godine platilo 62 tisuće kuna (12.580 kanadskih dolara) za selidbu stanovite Betty Pavelich Sirois, e da bi je po preseljenju u Hrvatsku, ministrica Kolinda Grabar Kitarović instalirala na mjesto svoje savjetnice za međunarodnu promidžbu. Za ovu priču važno je napomenuti da je rečena ministrica Kolinda svojevremeno službovala u Ottawi, odakle nam u Zagreb, i to za naše pare, doseljava i Pavelich Sirois. Kolinda i Betty, sudeći po svjedočenju naših izvora, prijateljice su iz ministričinih kanadskih dana.

Dakle, nakon što smo dobili dokument koji svjedoči da je Kolinda Grabar Kitarović našim parama preselila svoju savjetnicu Betty, od nadležnih u MVPEI-u pokušali smo dobiti i službenu potvrdu. Potvrda je i stigla, s tim da se lovica kojom je preseljenje plaćeno, a radi se, podsjetimo, o 62 tisuće kuna, iznenada pretvorila u pozajmnicu.

- Potvrđujemo navode, s tim da je riječ o pozajmici koju će savjetnica ministrice vratiti u 12 rata, otprilike je odgovorilo ministarstvo, i to godinu dana nakon što je Betty uzela pare! Sve to s pozajmicom moglo bi se nekako i progutati, da je kojim slučajem u vrijeme preseljenja Betty bila zaposlenica MVPEI-a. Međutoa, a na žalost ministrice Grabar Kitarović, Betty je u vrijeme kad joj je 'pozajmica' isplaćena bila službenica kanadskog parlamenta. To nam je, uhvaćena na blef, sama priznala u telefonskom razgovoru.

Dan nakon što smo u dnevnim novinama objavili priču o rasipanju naših para na preseljenje kojekakvih kanadskih službenica, iz ministarstva je stigao jedan bijesan demanti. U njemu je stajalo da nije riječ o novcu poreznih obveznika, nego o pozajmici. Bogati, a iz čijeg džepa je to pozajmljeno, zapitali smo se. Ali neka i to; nema veze, nije beg cicija. Ono što nas je ražestilo bila je tvrdnja ministarstva da je Betty u trenutku kad joj je naša lova "pozajmljena" bila zaposlenica MVPEI-a. Kao datum donošenja odluke o pozajmici ministarstvo je navelo 2. siječanj 2006. godine. Na isti datum, naime, Betty je imenovana na mjesto savjetnice ministrice i tad je postala zaposlenica MVPEI.

Lijep pokušaj, ali glup. U ministarstvu, naime, nisu računali da imamo dokumente kojim možemo potvrditi da je pozajmica odobrena 2005. godine! Te dokumente, pod nazivom "Godišnji troškovi rashoda i obaveza hrvatskog veleposlanstva u Ottawi za 2005. godinu", objavili smo dan nakon što je ministarstvo reagiralo sa svojim lažima. Nabili smo im dokument na nos i dokazali da su slagali, te su se odgovorni nadalje odlučili braniti šutnjom.

Dokumente predstavljamo i vama, želeći dokazati da institucije hrvatske države, pokušavajući zaštiti nemoralne guzice, kurvine sinove te ministrice i ministre, ne prezaju niti od laži. Nadam se da vam ne trebam objašnjavati što bi se s ministricom Kolindom Grabar Kitarović dogodilo u Engleskoj da je dnevne novine uhvate u ovakvoj laži, odnosno u ovakvom poslu, čitaj plaćanju preseljenja kanadskoj službenici novcem poreskih obveznika. Ako se netko uistinu pita što bi se dogodilo, odgovorno tvrdim da bi otišla u tri pičke materine, i ona i njezin glasnogovornik koji je potpisao demanti nakrcan lažima. Naime, prema statistikama Reutersa, dnevne novine u Engleskoj čita 80 posto odraslog stanovništva, dok u Hrvatskoj taj procent iznosi mizernih četiri posto. Haug.

 

 

P.S. Tko laže taj i krade (narodna poslovica)