Lupiga u jurnjavi s Milanom Bandićem

RR&Ivor-Car

19. prosinca 2009.

Lupiga u jurnjavi s Milanom Bandićem

Snijegom okovana srednja Bosna dočekala je ovih dana predsjedničkog kandidata Milana Bandića koji je u susjednu državu svratio u potrazi za kojim glasom više. S njim se na toj turneji, gdje se suludo jurilo, spletom okolnosti zatekla i dvočlana Lupigina ekipa, koja je u ubitačnom tempu što ga je Bandić zadao, naišla na niz osebujnih likova i sve zabilježila svojim fotoaparatima. Itekako se što imalo za vidjeti

Osim hrvatskih branitelja okupljenih oko HVIDRA-e predsjedničkog kandidata Milana Bandića u središnjoj je Bosni dočekao dubok snijeg i velika hladnoća. Za razliku od ostalih predsjedničkih kandidata koji su glas više odlučili potražiti u susjednoj državi, Bandić je imao poseban tretman. Iako se na njegovim skupovima, ukoliko se Milanove posjete srednjobosanskim gradićima uopće mogu nazvati skupovima, okupljalo tek pedesetak građana, ulice bi samo za njega bile blokirane. Ukoliko je Bandić poželio skrenuti s glavne ceste ulijevo tu je bila policija spremno regulirajući promet.

Da li simptomatično ili sasvim slučajno, dvojac Lupeža s Bandićem se na turneju uputio upravo u srednju Bosnu. Izdvojeno Jajce smo zaobišli, za razliku od Bugojna gdje je Bandić bio dan ranije. Hladno jutro smo započeli tek u Novom Travniku, industrijskom gradu u kojem industrije više nema, a vrlo je upitno i koliko ima hrvatskih birača. Zbog suludog tempa koji si je zadala Milanova karavana, skup u startu kasni 45 minuta, a desetak okupljenih vrijeme krati ispijajući kuhano vino i rakije na crveno-plavom štandu. Dojučerašnji HDZ-ovci, kako sami priznaju, na ovim su se izvorima opredijelili za Bandića, a veliku ulogu u tome su imala dvojica njegovih bliskih suradnika iz odjela za branitelje zagrebačkog poglavarstva koji su povukli svoje veze.

- Svi smo mi bili u HDZ-u. Naša opcija je Franjo Tuđman, ali kako njega nema za nas je najbolji Bandić, iako se nećemo buniti ni ako Hebrang dobije, otvoreno nam i "bez celofana" objašnjava jedan od ljudi uključenih u organizaciju Bandićeve turneje po srednjoj Bosni. Neprestano nas nutka da potegnemo po jednu rakijicu i nazdravimo za Milana, dok njegov "šef" Stipe Bavrka istovremeno na ulici vodi veliku borbu, što tjerajući male Rome, a što braneći se od poznatih.

- Ima li kapa Stipe, uporno ga ispituju kibici, a nakon što ih šireći ruke redom odbija, iz njihovih se usta prolama tiha psovka, jer Bandićev posjet nisu uspjeli obilježiti nekom "čvrstom" i pamtljivom uspomenom, koja će im "valjat". Srećom nisu znali da karavana dijeli i nogometne lopte, koje su Novi Travnik iz nepoznatog razloga zaobišle.

Bandićevi simpatizeri redom mu se, kako i dolikuje, obraćaju s predsjedniče, a "predsjednik" je svoj vokabular za ovu turneju posebno prilagodio. Tako je ono što u Zagrebu zovu kavicom, postala "kafa", dok se gužva promijenila u frtutmu.

- Ja neću puno govoriti o sebi. Vi o meni već sve znate, krenuo je Bandić sa svojim prvim govorom dok ga nije prekinula glasna pjesma starica obučenih u slikovite narodne nošnje toga kraja. Tek što ih je nagradio pljeskom, nakon završene pjesme, opet je započeo ne govoriti o sebi, kada se zaorila još jedna pjesma. Ovaj put se snašao i glasno dobacio - "Ajmo još jednu. Jedna k'o nijedna" - bez obzira što su mu zbog početnog kašnjenja iz stožera panično došaptavali da "nema vremena, za pjesmu".

Nakon desetominutnog govora zainteresiranim Novotravničanima, Bandić se prebacio na "kafu" kod kolege, gradonačelnika Refika Lende iz redova SDA. "Kafu" nije popio, ali se sada u drugoj okolini pohvalio velikim prijateljstvom sa muftijom zagrebačkim, Šefkom Omerbašićem. Nakon što se lukavo poslužio lokalnim antagonizmom, primijetivši da je cesta bolje očišćena ovdje nego u susjednom Travniku, kolegu Lendu pozvao je u Zagreb da mu pokaže kako je od njega stvorio "europsku metropolu" i da vidi što se sve može "prepisati".

Gdje god je Bandić dolazio domaćini su ga obasipali poklonima, a on bi svaki put, uglavnom kurtoazno, postavio kakvo pitanje u vezi dobivenog poklona. Na koncu je zaključio kako će mu samo jedan kombi trebati da to sve odnese u Zagreb. Usprkos skliskim, ledenim i snježnim cestama, karavana juri dalje. U samo sat vremena mora se posjetiti bolnica u Novoj Biloj, groblje i napraviti pauza za ručak.

U prepunom restoranu u Novoj Bili sudaramo se s poznatim licem - Perom Gudeljom. Vlasnik poslovnog carstva na čelu s trgovačkim lancem FIS, navodno je jedan od najimućnijih ljudi u Bosni. Sa sobom je Pero u Bilu ponio veliku crnu kutiju. U kutiji je harmonika, ista ona s kojom je, kako kruži legenda, i izgradio svoj poslovni imperij i koje se laća u svakoj dobroj prigodi. Pitamo ga znači li njegov dolazak da simpatizira Milana i misli li da može on do predsjedničke fotelje, a Pero će sasvim jasno:

- Jebe mi se, da ti pravo kažem, 'ko će pobjedit'. Jebe mi se, neću ni glasat, ovdje sam samo da malo zasviram, pomalo nam zabrinuto odgovara Pero i odlazi prečuvši pitanje muči li ga sveprisutna recesija. Nešto kasnije, kada se restoranom razljegao zvuk Perine harmonike, sa široko razvučenim smiješkom i razgaljene duše, predomislio se, dobacuje prema nama i podiže palac - "Možda ću i glasat'".

Iz restorana jurimo pravac u Franšizni centar kod Viteza. Tamo se Bandić nalazi s lokalnim gospodarstvenicima. Pere tamo nema. Ponavlja gotovo sve što smo već ranije čuli, dodajući kako je narod u srednjoj Bosni najbogatiji, ali ne misli pri tom na materijalno nego na bogatstvo raznolikosti koja je tu pristunija nego igdje drugdje, a o čemu najbolje svjedoče nedavna ratna zbivanja. Najkoncentriranije ga sluša gospodarstvenik s kaubojskim šeširom koji je zakasnio pet minuta i misli da je nešto propustio jer o gospodarstvu se ovdje ne govori.

Potom jurnjava do spomenika poginulim Hrvatima u Križančevo selo, pa potom još jednom spomeniku ratnim stradanjima, onom u Busovači. Na koncu jurnjavu s predsjedničkim kandidatom završavamo u Kiseljaku, gdje je Bandića dočekao gradonačelinik iz redova HDZ-a i gdje su zajedno posjetili još jedan spomenik. Hebrang ih, tamo ne zanima, a narod se ljuti, jer kakav je to predizborni skup da ni domjenka, pa čak ni rakije, nema.

Srećemo se opet navečer, u Vitezu, na koncertu Prljavog kazališta, na koji Bandić kasni punih sat vremena. Taman što je Mladen Bodalec otpjevao "Ružu", na pozornicu je uletio izmoreni predsjednički kandidat. Po prirodi ukočen čvrsto drži ruku uz tijelo. Kad je shvatio da je to poprilično nedoličan stav za poruku kou bend upravo šalje publici, izvodeći "Lupi petama", počinje pljeskati, a potom i grliti Bodaleca, a onda i mahnito skakati. Čim je podijelio lopte, nakon čak tri minute provedene u dvorani, sjeo je u svoj "bmw" i odjutrio u nepoznato. Do nekih novih birača ...