Nešto za horor-manijake

Božidar Alajbegović

9. prosinca 2005.

Nešto za horor-manijake

Kako lijenoguza Lupigina škvadra već duže vrijeme oskudijeva voljom potrebnom za pisanje filmskih recenzija, nema nam druge nego skrenuti vam pozornost na jedan blogić čiji se autor zdušno trudi pisati o filmovima. Dotični je veliki fan horor žanra i već pošteno obasipa svoje čitateljstvo recenzijama filmova strave. Poradi li autor još malo na svojoj duhovitosti

'Ja sam long time fan horror filmova svih vrsta. Od najlošijih, do najboljih. Mislim da je cijeli moj gušt prema horrorima počeo kad me dida dok sam bio mulac odveo u kino gledati četvrti dio Friday the 13th-a. Kasnije sam sa ekipom se znao nalaziti doma i smijati se filmovima poput Troll II, Ghoulies etc.

Ukratko volim pogledati bilo kakav horror, dobar ili loš. Cilj mi je ovdje držati nekakav tip on-line remindera o tome što sam gledao i što o datom filmu mislim. Nadam se da će se oko bloga skupiti neka ekipica s kojom će se moći diskutirati o širokoj lepezi horror filmova.' - riječi su blogera koji na adresi http://horror.blog.hr marljivo ispunjava gore dano obećanje.

Njegov je blog prava riznica kratkih, ali promućurnih recenzija horor filmova i poradi li autor još malo na svojoj duhovitosti, gotovo pa bi zaslužio da ga Grgić-Mihalinec dvojac regrutira. Uostalom, uvjerite se sami putem dvije njegove recenzije koje prenosimo:

Shock 'Em Dead (1991)
 
Ovaj film je, kao i tona sličnih filmova iz sredine osamdesetih i ranih devedesetih, zakon iz "frizerske" perspektive. Zurke u filmu su prestrašne, fudbalerke, duge kovrčave, tapirane, ima ih svakakavih. Pomiješajte to sa pričom o netalentiranom gitaristu, koji daje "dušu" vragu i za uzvrat postaje najbolji svjetski gitarist :) Uz frizure, u filmu se primjećuje ekstremna količina šarenih haljina u svim oblicima, sa što više boja, i što glupljih izgleda. Uz ovo, početak filma "obilježava" pjevač nekog hard rock/early metal benda koji oko glave ima ono traku za znojenje, i, pazi sada, kričavo zeleni topić :))

Glavni glumac (glumac?!) je, dok ne postaje super gitarist, neki potpuni nerd, koji uz sve to ima crnu periku (vidi mu se iza glave da mu ispred perike vise pramenovi plave fudbalerke :) Drugi "adut" filma su flashanja sisama, koji su tipična stvar za ovakve filmove iz ere osamdesetih. Kroz film, sve žene, osim glavne glumice, u raznim glupim situacijama pokazuju sise (koje su u pravilu poveće:) Još više je čudnije da se glavni ženski lik ne "flasha", kad znate da je glumi Traci Lords :)) Sve u svemu, blesav film, bez ikakvih pravih horror scena, lošom glumom, čudo modom i tada cool mjuzom ...


Skinned Deep (2004)
 
Na ovaj film sam naletio u jednom od prošlih brojeva Fangorie. Bio je tamo kao "featured", pa znaš unaprijed što te očekuje. Par puta tijekom gledanja filma, sam doslovno blenuo u ekran i gledao tako minutu dvije u nevjerici i čuđenju. Film je faking čudan... Kako počinje misliš da je samo ultra loši horror, ali tada neke scene odlaze toliko daleko, da moraš shvatiti da je kreator filma (redatelj, producent, skrinvrajter svi u jednom liku) zamislio nekakav čudan crossover između svega i svačega.

Za početak, iz kvazi priče, film je križanac (i to loš, i ultra jeftini) House of 1000 Corpses, Hills Have Eyes, Texas Chainsaw Massacrea, Basket Casea i nekog uzmi nasumično filma o motoriziranoj bandi (?!:). Kratka priča, obitelj putuje po najzabitijim dijelovima Amerike, pukne im guma na cesti i traže pomoć. Tada ćaća kreće po cesti i naleće na neki diner u kojemu ga neka "dobra bakica" poziva da sa obitelji dođu kod nje na večeru. Do ovog trena sve izgleda kao recimo normalni moderni horror - jeftin, loša gluma, ali sada počinje priča. Obitelj sjeda za večeru i bakica ih upoznaje sa obitelji: Surgeon General, potpuna kopija Dr. Satana iz House of 1000 Corpses, koji uz to ima na masku zaljepljenu kožu sa nečijeg lica, The Brain, blesavi hillbilly koji ima ekstremno veliki mozak (nešto poput Belilah ili kako se već zvao monstrum blizanac iz Basket Casea) i PAZI SAD, Plates, patuljak sa bijelim noktima, crveno ofarbanim podočnjacima, blijedim licem koji, PAZI DALJE, ima na leđima kao neki nosač gdje drži tanjure koje baca po ljudima (??!). Usput, njega glumi Warwick Davies, poznat po ulozi Leprechauna - imate ga na slici gore ;)

Ok u kratkom roku, cijela obitelj osim kćerke je pobijena, a nju drže u kući kao zanimaciju za Braina. Uz sve to, ova sjebana obitelj je ubila nekog motorista, pa cijela banda na motorima kreće u osvetu. Da spomenem da u moto bandi najmlađi čovjek ima valjda 60 godina? :) Cijela ekipa staraca je ultra sjebana, tresu se, spori su, sjebani su ukratko. Sad zamislite epsku borbu: patuljak koji baca tanjure se bori protiv 70godišnjaka koji jedva hoda - rezultat borbe je skoro pa Peter Jacksonovski iz Brain Deada...

Uostalom u kojem filmu možete vidjeti scene poput povraćanja na kameru iz ptičje perspektive, trčanje potpuno golog čovjeka sa 20x povećanim mozgom po centru grada, negativca zvanog Creator koji je ekstremno nabildani čovjek bez glave, spojen na neku struju, ispod speedo-like gaćica u standardnoj opremi ima par štapina dinamita, a unutar trbuha mu je nečija glava koja trbuhozbori za njega? To su samo neke od scena koje su spektakularno loše, smješne, bolesne, čudne, ukratko nekakve su, pojma nemam šta da kažem.

Film za potpunu preporuku za neku internu feštu, kada su u igri alkohol i slične konzumacije.


Izvor: http://horror.blog.hr