ZLOSILJE U KIC-u: Od umjetnika ravnateljica očekuje da rade besplatno, a sama prima tisuće kuna!

Dora Pehadžić

18. prosinca 2013.

ZLOSILJE U KIC-u: Od umjetnika ravnateljica očekuje da rade besplatno, a sama prima tisuće kuna!

Ovaj tekst nije prvotno zamišljen kao presjek aktualnih događanja na kulturnoj sceni. Trebao je to biti osvrt na izložbu "Drugi prostori" Gorana Škofića u Galeriji Forum. Budući sam jedna od rijetkih osoba koja je dotičnu izložbu i vidjela počelo me kopkati koliko to ima smisla. Izložba je naime, protivno svakoj logici, trajala svega četiri dana. (Riječ je o„milostivom“ produženju, jer je shodno prvotnoj odluci trebala trajati još apsurdnija dva dana!?) Međutim nije mi suđeno pisati o Škofićevim radovima, refleksivnosti, meditativnosti, njegovoj manipulaciji i multipliciranju vlastitog lika, karikaturalnosti i uvida u suvremeno društvo koji pritom postiže.

Jednostavno, postalo je nemoguće osvrnuti se na sadržaj ove izložbe bez osvrtanja na institucionalne uvjete u kojima je ona ostvarena. Da parafraziram Marxa, nemoguće je pisati o umjetničkom radu bez osvrtanja na uvjete njegove proizvodnje. Nažalost, „Drugi prostori“ koje Škofić nastoji dotaknuti u svojoj izložbi ostaju nam nedostižni jer smo vezani aktualnom, itekako ovoprostornom pričom interesa, moći i zastrašivanja.

U medijima se mnogo u zadnje vrijeme pisalo o situaciju u KIC-u, prije svega o mobbingu ravnateljice KIC-a Gabrijele Krmpotić Kos prema pripravnici Mariji Borovičkić te otvorenom pismu članova Savjeta GF zbog nepodnošljive situacije u ovoj zagrebačkoj galeriji, koja djeluje u sklopu kulturnog centra. Međutim to je samo vrh sante leda, iako smo skloni misliti da su mediji kadri napuhivanju priče, nažalost, u ovom slučaju uspjeli su pružiti samo sinegdohu cjelokupne situacije u KIC-u.

Gabrijela Krmpotić Kos (FOTO: KIC) 

U svom otvorenom pismu članovi Savjeta upozorili su na nekooperativno, svojevoljno, profesionalno i etički neprihvatljivo ponašanje ravnateljice KIC-a koje se manifestira otkazivanjem i prijevremenim zatvaranjem izložbi, zadiranjem u program i poslove koji su u nadležnosti galerije i njenog voditelja, nepoštivanjem stručnog Savjeta itd.

„Tražili smo podršku javnosti u apelu nadležnim instancama da se riješi situacija u GF. Smatramo da je opstrukcija funkcioniranja galerije sa strane ravnateljice dosegla kritičnu točku, na kojoj je daljnje funkcioniranje galerije nemoguće", izjavila je povjesničarka umjetnosti Ivana Mance, članica Savjeta Galerije Forum.

Opstruiranje izložbe Gorana Škofića

Ljude koji su u zadnje vrijeme posjećivali KIC zatekla je bizarna orvelijanska situacija. Iz razgovora s predsjednikom Savjeta GF Sinišom Labrovićem saznajemo da je gospođa Krmpotić Kos neprestano opstruirala realizaciju izložbe birokratskim zahtjevima za pravilnicima, troškovnicima, komisijama te neprihvaćanjem ponuđenih rješenja; odbijanjem slanja dopisa za posudbe opreme, vraćanjem ugovora posuditeljima tako da se priprema izložbe odužila do unedogled.  

Potom je sama, iza leđa voditelja, za kratko vrijeme organizirala izložbu, prisilivši sve suradnike da navrat-nanos sve nabave, izvedu pozivnicu i katalog, a i pritom je još  dodatno ometala proces te, riječima Siniše Labrovića, svela izložbu na tih jadnih par dana oštetivši time i autora i samu galerijsku publiku.

„Poanta je da je sve dogovoreno mimo voditelja i Savjeta GF kojeg ona odnedavna i ne priznaje. Taj njen voluntarizam i neobazrivost prema galerijskom vodstvu i savjetodavnom tijelu skandalozan je“, zgroženo je ustvrdio Siniša. Paradigmatski je to primjer stava ravnateljice prema njenim suradnicima i instituciji koju vodi, ali i umjetnosti i kulturi općenito. 

Goran Škofić (FOTO: Novilist.hr)

Ono što je posebno zbunjujuće jest da je Goran Škofić, autor izložbe, ujedno i dobitnik nagrade GF.  Siniša Labrović pojasnio nam je o čemu je riječ.

„Ranije su izložbe u vezi nagrade Forum bile tek simbolične jer su se nagrađivali autori za izložbe u drugim galerijama. Izložbe su bile samo s nekoliko radova, tek kulisa, izlika za ceremonijal dodjele nagrade. Ona je od te nagrade učinila pravo ruglo. Čak je odbila i dati da se tiska njezino obrazloženje u katalogu, valjda je i sama shvatila da je to besmisleno. K tomu, opet po dogmatskom ugledanju na 'tradiciju', nagrada je za prošlu, a ne ovu godinu, iako se radi o izložbi koja se odvija u studenom 2013.!?“, kaže Labrović.

Neodgovorno upravljanje javnim novcem u GF

A kako na sve gleda sam "nagrađeni" umjetnik? Goran Škofić rekao nam je da su cijelo vrijeme postavljanja izložbe postojale tenzije, kočenja, osporavanja i omalovažavanja. Pribojavao se hoće li izložba uopće biti otvorena i bio je na rubu da je otkaže. Međutim, usprkos svim opstrukcijama od strane ravnateljice bilo mu je bitno predstaviti svoje nove radove zagrebačkoj publici pogotovo one nastale baš za prostor ove galerije.

„Ta nagrada mi zapravo sada jako malo znači, a osim toga uz nju nisam dobio nikakvu novčanu potporu... Da stvar bude još apsurdnija, na zadnjem razgovoru ravnateljica mi je priopćila kako tu nagradu uopće nisam trebao dobiti ja već netko drugi, a da stvar bude tragična uručeno mi je svega osam tiskanih pozivnica, a na moju primjedbu dobio sam odgovor – pa evo vam još jedna“, rekao nam je Škofić koji se osjeća pomalo ucijenjeno i revoltirano.

„Zar je moguće da netko odluči potrošiti 21 tisuću kuna za izložbu koja će trajati samo 4 dana. Kakav je to način raspolaganje javnim novcem", pita se.

"To je izložba koju sam pripremao dosta vremena i naravno da mi je želja bila da izložba potraje neko vrijeme. Svi moji pokušaji za produženje izložbe rezultirali su negativno. Galerija Forum i 20 dana nakon zatvaranja moje izložbe zjapi prazna. Poziv ravnateljice da izložba traje samo četiri dana nakon svih priprema smatram teškom uvredom. A njezino ponašanje i šumove u komunikaciji naprosto ne razumijem“, objašnjava Škofić.

 Devastacija KIC-ovih djelatnosti

Međutim nije samo galerijska djelatnost na udaru ravnateljičine samovolje i odluka za koje se čini da su izraz pozicije moći koja omogućuje njihovu zloupotrebu. Iako je situacija u Galeriji Forum akutna točka ona je ujedno i simptomatična za širu devastaciju kulturnih djelatnosti koja je na djelu u KIC-u, prije svega onu filmsku, tribinsku, ali i izdavačku. Filmska djelatnost je prekidom suradnje s Dokukinom i udrugom Restart ozbiljno ugrožena. Ranije redovit i aktualan, stimulativan filmski program naprasno je prekinut i KIC je praktički od kraja šestog mjeseca imao svega nekoliko ad hoc projekcija i to uglavnom starijih filmova u sklopu dana kulture pojedinih zemalja. 

Oliver Sertić (FOTO: mubi.com)

Oliver Sertić iz Udruge Restart navodi da ugovor s KIC-om nije obnovljen iz nekoliko razloga. Glavni je bila nerazumna cijena od 1.900 kuna + PDV za jedan dvosatni termin.

„To bi u praksi značilo da bi za svaku projekciju morali prodati svih 80 ulaznica, koliko dvorana ima mjesta, po također nerazumnoj cijeni od 28 kuna i to samo za pokrivanje hladnog pogona KIC-a“, kaže Sertić. Drugi razlog bilo je nekorektno ponašanje ravnateljice u nekoliko slučajeva festivalskih suradnji. Kao primjer navodi pokušaj ravnateljice da se mimo Restarta, od Human Rights Film Festivala 'izbiju' dodatni novci za korištenje dvorane, nakon što su već dogovorili dodatne termine za suradnju s festivalom i najavili program u medijima te otisnuli programske knjižice.  

U KIC-u više nema ni zanimljivih tribina čiji su sudionici bili istaknuti pojedinci iz znanstvene i kulturne javnosti, a tematika je pokrivala raznolike antropološke, politološke, sociološke teme, problematiku ljudskih i manjinskih prava. KIC je među prvima ugostio takve velikane kao što su Noam Chomsky, teoretičar medija William J. T. Mitchell, svjetski renomirani kustosi Harald Szeemann, Francesco Bonami, Roxana Marcoci i mnogi drugi, a tu su održani i prvi Subversive Film Festival i brojni drugi danas veliki filmski festivali. Nekoć iznimno posjećene tribine s temama izvan zone populizma spale su na političke skupove gradskog ogranka vladajuće stranke.

KIC je nažalost prestao biti mjesto diskusije i otvorenog suprotstavljanja mišljenja, već je postao mjesto jednoumlja i parade kiča, lakih tema obrađenih na površan način. Svjetski poznata francuska džepna biblioteka (Quesais-je? u hrvatskom izdanju Što znam?) također je ukinuta bez ikakvog obrazloženja. Biblioteku je podupiralo Ministarstvo kulture Republike Francuske i Ministarstvo kulture RH, a KIC ju je radio s renomiranim izdavačem Jesenskim i Turkom. I promocije knjiga malih izdavača Vuković&Runjić i Jesenski i Turk prekinute su zbog ravnateljičina agresivnog stava prema knjižarama i pokušaja njihovog izbacivanja unatoč dugoročnoj i obostrano korisnoj suradnji (u pitanju je jedan u nizu skandala vezanih uz osobu ravnateljice od dolaska na funkciju). 

Tu je i pitanje Foto galerije KIC, njen izložbeni program naprasno je otkazan, sa suradnicama Lei Vene i Dubravki Gasparini ugovor je raskinut bez ikakva obrazloženja usprkos odobrenim sredstvima za program od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport i hvaljenju struke. Galerija je od veljače većinom prazna s povremenim izložbama varijabilne kvalitete. 

Umjetnost je samo smetnja

Kada su Deleuze i Guittari pisali svoj poststrukturalistički osvrt na stanje svijesti u postindustrijskim, kapitalističkim društvima vjerojatno nisu imali na umu ovakav tragikomični zaplet. Međutim kapitalizam i "shizofrenija" našli su se objedinjeni u apsurdnoj figuri ravnateljice KIC-a. Iz izjava njenih bliskih suradnika polako se stvara psihološki profil ravnateljice KIC-a, njen podcjenjivački i paranoični stav, neprofesionalno i etički neprihvatljivo ponašanje koje nažalost nije izoliran slučaj na našoj kulturnoj sceni, ali je među radikalnijim manifestacijama. 

Siniša Labrović (FOTO: performinggender.eu)

Alarmantno je i uskraćivanje honorara suradnicima pod izlikom da bi rad u kulturi trebao biti besplatan, volonterski osim u slučaju ne tako skromne plaće same ravnateljice. Sve to upućuje na uistinu tešku situaciju na kulturnoj sceni i prekarne uvjete ne samo umjetnika nego kulturnih djelatnika općenito. Kultura je tu nebitna, nešto sporedno s one strane interesa, političkog poltronstva i posvemašnje birokratizacije i prisile. Na medijske napise ravnateljica se uglavnom oglušivala, izjave nije davala ili je, kao nedavno u Jutarnjem listu, samo ironično prokomentirala da neka oni koji ju prozivaju potraže sreću na sudu. Tako se nije oglasila ni na naš upit da komentira izjave naših sugovornika.

Uistinu zabrinjava da gradski autoriteti, još uvijek šute po pitanju smjene Gabrijele Krmpotić Kos i zaštite njenih zaposlenika. Svojim nasilnim ponašanjem ona čini ogromnu štetu kako Galeriji tako i KIC-u kao krovnoj ustanovi, no izvori kažu da će se uskoro očitovati, nadajmo se u korist kulture i zdravog razuma. Siniša Labrović pogodio je srž.

„Iz svega je vidljivo o kakvom se mentalnom sklopu radi, o kakvom odnosu prema umjetničkom radu i umjetnosti kao takvoj. Umjetnost je tu samo izlika da bi se mogla odvijati otvorenja, dodjele nagrada i slični rituali. Izvan te reprezentativne svrhe, umjetnost  nije potrebna, njen eros gospođu živcira kao i bilo koju drugu birokratiziranu dušu. Umjetnost je gospođi Krmpotić Kos samo smetnja“, zaključuje Labrović. U ovakvom kulturnom centru, vođenom ovakvom ravnateljicom, mjesta za umjetnost nema.

Lupiga.Com