Nadam se da znate kako se osoba s fotografije zove Lidija, a preziva Bajuk, te kako je to jedna od najvažnijih osoba u procesu stvaranja suvremene hrvatske etno scene, ali i vrlo dobra spisateljica kojoj je upravo ovih dana izdana nova zbirka poezije - "Pipilotine pjesme", o kojoj ćemo uz jednu prigodnu pjesmu ("Proljeće") progovoriti po koju u

Vjerujem kako svi znate tko je Lidija Bajuk, ali za svaki slučaj obnovit ćemo gradivo i reći kako je to vjerojatno najpoznatija Čakovčanka, koju šira javnosti pamti kao jednu od utemeljiteljica suvremene hrvatske etno scene.
 
Naklada Meandar upravo je objavila novu Lidijinu zbirku poezije, pod naslovom "Pipilotine pjesme". Kako kažu iz Meandera, Lidija je u novim pjesmama približila zvuk svojih stihova onom zvuku kojim je već godinama opsjednuta u glazbi koju stvara. Kažu, kako je riječ o onom neuhvatljivom, protočnom, melankoličnom, lebdećem zvuku koji istovremeno može biti i zvuk vjetra, mrmorenje rijeke, šum krošnji, ljudski glas nad ravnicama, ali može biti i glas kojim razaznajemo i nalazimo vlastitu dušu i postavljamo joj pitanja na koja je teško naći racionalan odgovor. Stvarno, zvuči i više nego poetično.

Inače, Lidija Bajuk objavila je već pet samostalnih pjesničkih zbirki "Osmijeh je moja najbolja obrana" 1991., "Besput" 1992., "Razgovor s tišinom" 1995., "Vučica" 1999., "Sandale na vodi", 2001., te dvije knjige bajkovitih priča "Z mojga srca ružica" 1995. i "Kneja" 1999. godine.

 

"PROLJEĆE"

 

s lica mi jutro

ispire

plankton panonije

pod lišćem je

onako kako je

psoglavac pita

mrmljam

čak su mi i zubi zeleni

ništa strašno

govori on

znaš

proljeće je