Prva dva dvobroja "Književne republike"

Božidar Alajbegović

13. ožujka 2003.

Prva dva dvobroja "Književne republike"

Sigurno se još sjećate prošlogodišnje bure koja se digla oko rascijepa Društva hrvatskih književnika (DHK) što je rezultiralo osnivanjem nove udruge nazvane Društvo hrvatskih pisaca (DHP). Novoosnovano društvo DHP nakon nekoliko mjeseci utrošenih na organizaciju svoga rada, punom se parom bacilo na posao, čega su rezultati izišli na vidjelo ovih dana...
Naime, u nepunih mjesec dana DHP objavilo je prva dva dvobroja književnog časopisa Književna republika. To je časopis koji je ustvari koncepcijski nasljednik prijašnjeg časopisa Republika, uredništvo kojega je u cijelosti prešlo u novoosnovano DHP. Uslijed toga nestali su razlozi da krnje DHK ostane formalni izdavač tog časopisa, te se toga posla latilo novosonovano DHP. Tu njihovu inicijativu DHK je, u strahu od gubljenja izdašnih državnih dotacija,  popratilo sudskim prijetnjama,  a radi zaštite od takvih poteza uredništvo novog časopisa odlučilo je istog preimenovati u Književnu republiku, slijedeći pritom i uzor koji nalaze u Krležinom časopisu istog naziva.
Velimir Visković, predsjednik DHP -a i prijašnji glavni urednik Republike koji istu tu dužnost i funkciju obnaša u novopokrenutom časopisu, u uvodnom tekstu prvog dvobroja kaže da novim časopisom Književna republika: uredništvo koje je dosad uređivalo Republiku namjerava slijediti model središnjeg  književnog časopisa nacionalne kulture, u kojem se okupljaju pisci različitih naraštaja, osobnih poetika i političkih nazora."
Tako se u spomenuta upravo objavljena prva dva dvobroja Književne republike može naći gomila kvalitetna štiva, među kojim se ističe poezija Jozefine Dautbegović i Luke Paljetka, esejistički tekstovi Aleša Debeljaka i Pavla Pavličića, kao i prozni uratci Drage Glamuzine , Romana Simića i Josipa Županova, a ne nedostaje niti prevedene literature                (npr. nobelovca Czeslawa Milosza). U slučaju Županova, inače poznatog vremešnijeg hrvatskog sociologa, radi se o ratnoj prozi nastaloj prije gotovo pola stoljeća, koju nadahnuto uvodno komentira Tonko Maroević.
Naravno, sve spomenuto samo je  maleni djelić obimna ukupna štiva iz prva dva od najavljenih šest ovogodišnjih dvobroja Književne republike, koje je, ponavljam, izdavač novoosnovano Društvo hrvatskih pisaca.
Upravi  DHK-a ostaje da Književnoj republici što prije parira izdavanjem svoga časopisa,  čime bi se pokazalo da je prošlogodišnji raskol među književnicima urodio višestrukom koristi, odnosno obogaćenjem domaće književne časopisne produkcije. Rukavica je bačena.