Prvi maj-praznik slobodnih udaraca palicom

miro@lupiga.com

14. ožujka 2002.

Prvi maj-praznik slobodnih udaraca palicom

Dok su naši ujedinjeni sindikalci djelili grah po Maksimiru, u svijetu se opako šoralo zahtjevajući radnička prava. Kako svatko mudriji zna da sve što ima u svijetu dođe i kod nas (kao što će sada sve više bandova u Hrvatskoj ličiti na Limp Bizkit), tako vam preporučam da sljedeću godinu provedete doma ako se prosvjedi odluče premjestiti na ulice grada, kao što su se preselile na ulice Berlina, Londona, Pariza, Sydneya itd....
Odmah na početku se ispričavam zbog navoda da su u svim navedenim gradovima bili u pitanju sukobi zbog radničkih prava. Osim radnika danas su se tukli i uvijek spremni za bitku ekolozi, zatim nikad prežaljeni komunisti, koji su naravno odmah za sobom povukli i desne ekstremiste. Osim njih veselju povodom dana rada pridružili su se i ljevičari koji su naravno u dobrim odnosima s antiglobalistima koji pak ne idu bez zaštitnika ljudskih prava i boraca za zdravu hranu.
U Parizu su se skupili oni za Jeana Marie Le Pena, čiji uspjeh drma Francuze i oni protiv njega, a komunistima koji su jedva čekali da izvade svoje poznate crvene zastave pridružili su se protivnici globalizacije i članovi sindikata. Užas blagi, i jedni i drugi ako mene pitate. No u Sydneyu je bilo malo drukčije. Kako tamo nema problema s radnicima, isti su izašli na ulice da malo prisjete vladu da se s izbjeglicama ne postupa dobro. Vlada ih je toplo dočekala na konjima koji se kako je poznato u gužvi vrlo unervoze, tako da je bilo i ozljeđenih. Najviše ozljeđenih bilo je u Berlinu, koji je pokazao visok stupanj policijske spreme. Tamo su u sukobe upali pripadnici neonacističke Nacionalne demokratske stranke i policije. Ovdje na djelu vidimo da jedan uvjetno rečeno "socijalni" praznik ne smeta mladim ćelavcima da se organizirano polemaju s policijom.
Bilo kako bilo, u Zagrebu je lijep i sunčan grad, mlade djevojke se sve skromnije odjevaju i samo onima koji su se već okusili slasno/gorkog okusa vlasti ovakav dan može predstavljati poligon za vježbanje svojih loših ideja. Nama običnim radnicima ostaje čekanje sutrašnjeg dana kada će se svi ekstremisti povući u svoje rupe i pustiti nas na miru da obavljamo svoje radne dužnosti.