Sarajevske sveske

Božidar Alajbegović

20. travnja 2003.

Sarajevske sveske

Mafijaška, obiteljska, trgovačka, ekonomska, sportska, pa čak i vojna suradnja između svih zemalja bivše "Od Vardara pa do Triglava" državne zajednice već je obnovljena, a neki vidovi veza ni za vrijeme rata nisu prekidani. No, kulturne su veze još uvijek raskidane, a njihovo uspostavljanje nailazi na zapreke (npr. slučaj teatra Gavella). Unatoč tome, književnici polako uspijevaju reanimirati te veze, a kako to čine i na kakve zapreke ponovo pri tome nailaze - čitajte u nastavku...

Nedavno je objavljen već drugi ovogodišnji broj (prvi je svjetlo dana ugledao početkom godine) književnog časopisa Sarajevske sveske. Budući da časopis izlazi u Sarajevu, u Hrvatskoj ga u slobodnoj prodaji još uvijek (na moju ogromnu žalost)  - nema, čemu su razlog problemi sa distribucijom uzrokovani carinskim barijerama, problemima oko međudržavnog platnog prometa i sl., a  ta je problematika jedna (ali ne i jedina)  od u uvodu spomenutih zapreka uspostavljanju veza među kulturnjacima iz novonastalih država sa prostora bivše Jugoslavije.  A pošto Sarajevskih sveski u Hrvatskoj, kao što sa ogromnim žaljenjem već ustvrdih - nema, vjerujem da je malo tko od vas za njih i čuo, pa ću vam ih pokušati ovim tekstom i približiti.
Radi se o vrlo obimnom časopisu (oko 500 stranica) pokrenutom uz financijsku pomoć zemalja Europske unije, što naravno znači da časopis njeguje proeuropsku orijentaciju na konceptu kulturne suradnje. Izdavač je Medijacentar iz Sarajeva, a uredništvo, uz četvoricu Zagrepčana: Velimir Visković (koji je gl. i odg. urednik), Slobodan Šnajder, Ivo Banac i Miljenko Jergović, čine još i Aleš Debeljak, Dževad Karahasan, Marko Vešović, Tvrtko Kulenović, Mihajlo Pantić, Balša Brković i još niz od nekoliko uglednih imena iz, kao što vidite svih krajeva bivše države. A među suradnicima u prva dva broja ističu se  Luko Paljetak, Tonko Maroević, Dubravka Ugrešić, Ivo Brešan, Branimir Donat, David Albahari, Nenad Veličković, Dragan Velikić, Andrea Zlatar, Aleš Čar , Pedrag Matvejević, Bora Ćosić i mnogi mnogi drugi. Vjerujem da vam je već jasno da se radi o najeminentnijim  književnim imenima sa prostora bivše državne jugo-tvorevine, na spomen kojih svim istinskim književnim sladokuscima sline već dobrano natopiše tastaturu!!! Moja će vjerovatno zbog tog i riknut' prije neg' što dovršim ovaj tekstuljak...
Glavni urednik Velimir Visković, da bi osujetio atake zapjenjenih hrvatskih "državotvoraca" (koji su i unatoč tome uslijedili,  no o tom malo kasnije) u uvodniku prvog broja kaže: "namjera uredništva časopisa nije stvaranje intelektualne platforme za političku rekonstituciju Jugoslavije; uredništvo ne dovodi u pitanje realnost postojanja novih država; aktivni smo sudionici kulturnog života u svojim matičnim  sredinama i nismo lišeni osjećaja nacionalne pripadnosti." Nadalje pojašnjava kako uredništvo smatra da se autentični nacionalni identitet nikako ne smije pokazivati govorom mržnje, paranoičnim isticanjem razlika među susjednim narodima i kulturama i stvaranjem umjetnih barijera cirkulaciji ljudi i ideja. Ljudi sakupljeni oko časopisa Sarajevske sveske, zagovarajući normalnu komunikaciju među nacionalnim kulturama i - prije svega - pojedincima, nastoje pomoći da područje bivše Jugoslavije postane regijom suradnje i plodonosnog dijaloga te da se tako i neutralizira mogućnost budućeg sukoba.
"Nas okuplja stav da jezik prijateljstva, tolerancije i uvažavanja drugoga ima prednost pred jezikom mržnje, netrpeljivosti i rata. U patriotizmu vidimo afirmativnu vrijednost, ali u onom trenutku kad od ljubavi prema vlastitom narodu preraste u mržnju prema drugome, patriotizam zapravo postaje fašizam."
Nadam se da vas nisam ugnjavio ovim silnim citatima, ali time želim objasniti  kako je ustvari žalosno da se glavni urednik ovakvim riječima u prvom broju časopisa uopće treba obraćati javnosti. No, nažalost treba jer je očigledno da stanje u društvu nikako nije onakvo kakvo bi trebalo biti. A naravno, trebalo bi biti takvo da ovakvi uvodnici budu suvišni, a sve prije spomenuto u njima bude normalno i općeprihvaćeno. No, Visković je bio svjestan kako to nažalost u nas još nije tako, što se pokazalo točnim,  jer su napadi i unatoč jasno izarženih stavova i obrazloženja u spomenutom uvodniku uslijedili vrlo brzo. Ovom prilikom spomenuti ću jedan napad, koji je krenuo iz redakcije hrvatskog tjednika Vjesnik. Potpisuje ga novinar Tomo Podrug i upozorava kako Visković, uredništvo i suradnici Sarajevskih sveski  predstavljaju zagovornike nekakve crnorukaške, mladobosanske revolucionarne ideje koji pomoću tog časopisa smjeraju nasilnoj obnovi Jugoslavije!!!  Poslije ovoga, samo mi preostaje da kažem da o vašem trenutačnom raspoloženju ovisi hoćete li se na ove riječi smijati ili plakati...
Inače, glavna tema drugog broja Sarajevskih sveski je posvećena "ženskom pismu" zbog čega je uvodni tekst pripao Dubravki Ugrešić, a slijedi ga mnoštvo zanimljivih tekstova na spomenutu temu, iz pera brojnih spisateljica. Isti broj sadrži, između ostaloga još i dnevnik Nenada Veličkovića, kao i dijalog  beogradskih književnika Mihajla Pantića i prognanog Davida Albaharija, dok rubrika Manufaktura na više od 100 stranica donosi poeziju i prozu brojnih autora. Časopis donosi još i niz teorijskih i književno-kritičarskih tekstova i biografija istaknutih autora.
Kroz časopis pokušat će se predstaviti i mnoge nove ideje, a kao jedna od tema idućeg skorašnjeg trećeg broja ističe se pitanje odgovornosti pisaca za rađanje nacionalnih ideologija i zla što nas je pratilo prošlih godina.
Na kraju ostaje mi za reći da masnu lovu plaćam onome tko mi pribavi prva dva objavljena broja ovog fenomenalnog časopisa!!!