Radnici i studenti sukobljavaju se s policijom na ulicama Milana gdje se održava samit Europske unije, nezadovoljni talijanski sindikati najavljuju generalni štrajk i poručuju kako su spremni okupirati tvornice. Ništa nije bolje ni u Senatu. Zrakom lete kovanice, debeli svesci Zakona, sjednica se prekida u nekoliko navrata. No, tamo negdje oko jedan u noći, kada je demokracija već davno zaspala, povjerenje vladi Mattea Renzija ipak je izglasano. Osim povjerenja, čelnik Demokratske stranke, sljednice Komunističke partije Italije, dobio je i odriješene ruke za sporne promjene Zakona o radu, a nakon ove burne noći posve je jasno u kojem smjeru Italija ide.

Večer u Senatu završila je tek iza jedan u noći kada je demokracija već duboko zaspala i valjda sanjala neke bolje dane. Glasanje o povjerenju praktički je bila ucjena Parlamenta. Naime, senatori su glasali o povjerenju Renzijevoj vladi na njegovo inzistiranje. Ili ćemo krenuti u promjene Zakona o radu koje su dijelom reformi zatraženih od EU u sklopu stabilizacije financija ili će vlada pasti.

Obzirom da mandat vlade traje tek osam mjeseci i da se Italija nalazi u krizi kakva se ne pamti desetljećima, nikome nije padalo na pamet rušiti vladu čime su prošle i reforme o kojima se zapravo još ništa konkretno ne zna. Senatori su dali povjerenje vladi za promjene Zakona o radu koje će sročiti sama vlada, čime je praktički Renzi sam sebe ovlastio da napravi reforme. Drugim riječima, premda će posljednju riječ dati Parlament (u kojem Renzi ima većinu) vlada ima odriješene ruke da Zakon promijeni kako želi.

Renzi je praktički sam sebe ovlastio da napravi reforme (FOTO: Mario Carlini)

Fleksibilizacija tržišta rada u Italiji je glavna tema još otkad je Italija ispala sa Mundijala u Brazilu. Sam Renzi koji je na čelo Demokratske stranke (PD) došao, mnogi će reći, unutarstranačkim ekvivalentom državnog udara krajem lanjske godine, već je u veljači demontirao vladu stranačkog kolege Enrica Lette koji se na tom mjestu zadržao tek malo više od prosječnog trenera u HNL-u - samo deset mjeseci.

Odmah je najavio reforme pravosuđa i famoznu fleksibilizaciju tržišta rada. Obzirom na način na koji je došao na vlast u stranci, ali i Vladi (gdje je jednostavno zamijenio Lettu pozvavši se na pobjedu tijekom unutarstranačkih izbora), od početka je naišao na otpor "stare garde" koja po uredima PD-a i dalje drži biste Lenjina.

Najavljene reforme tržišta rada dodatno su zakomplicirale odnose kako u PD-u tako i u Parlamentu gdje se sve češće spominje rascjep stranke. "Stara garda", odnosno članovi Komunističke partije Italije, čiji je PD slijednik, ne mire se s novom politikom Renzija koji se sve više udaljava od "korijena".

No, da nisu nezadovoljni samo stari partijci govori i podatak da je PD u posljednjih godinu dana izgubio 400 tisuća, odnosno 80 posto, članova. Na regionalnim unutarstranačkim izborima održanim krajem prošlog mjeseca u Emiliji Romagni, „Crvenoj Romagni“ kako je zovu, na birališta je izašla tek trećina simpatizera PD-a u odnosu na izbore 2012. godine.

Nakon burne noći u Parlamentu jasno je kamo Italija ide (FOTO: Lupiga.Com)

Čini se kako su upravo reforme, posebno ona radnog zakonodavstva, ono oko čega se talijanski premijer razilazi sa svojim biračima. Najavljeno ukidanje članka 18. Zakona o radu, svojevrsnog totema talijanske ljevice pokrenulo je široke proteste u zemlji koji su najavljeni za 18. listopada. Riječ je o članku koji poslodavcima zabranjuje otpuštanje radnika bez valjanog razloga.

Najavljena fleksibilizacija tržišta rada po svemu sudeći mogla bi se ugledati na njemački model čime bi se smanjila nezaposlenost, ali bi istovremeno porastao broj zaposlenih na tzv. mini poslovima. Poslovima koji radnicima ne daju puno radno vrijeme niti punu plaću. Planirano je i smanjenje izdataka za one koji traže posao te se za svako odbijanje posla gube socijalna prava čak i kada prihvaćanje posla zahtijeva preseljenje.

Lupiga.Com