Premda se na gradske vrtove nerijetko gleda s podsmijehom uz komentare kako je riječ o "seljačizaciji" grada, urbani su vrtovi već godinama jedan od načina da se u velikim europskim gradovima građani socijaliziraju. Brzina života u velegradu čini se nespojiva s okopavanjem salate, a sve dulje radno vrijeme naoko je u koliziji sa zalijevanjem i pažnjom koju zahtijeva vrt. Međutim, iskustva iz europskih zemalja govore nam kako su upravo urbani vrtovi u Lisabonu, Parizu, Parmi... zaslužni da se građani ponovo upoznaju, provode zajedno vrijeme i dijele plodove svoga rada. No, s dugogodišnjom krizom, gradski su vrtovi postali sve primamljiviji i zbog ušteda koje omogućavaju vrijednim korisnicima.

"Ovaj vrt koji se nalazi na gradskom zemljištu, a koji besplatno obrađujem, povezao me s mojim susjedima s kojima inače ne bih imala kontakta. Premda svi koji imaju sreću da su zaposleni gotovo čitav dan vode bitku s vremenom, poslom i obavezama, na ovo mjesto dolaze kako bi se opustili, popričali, razmijenili iskustva... Iz kojeg god miljea dolazili, svima nam je zajedničko to što jedva čekamo doći ovamo i zaroniti ruke u zemlju", prepričava nam 26-godišnjakinja koja obrađuje svojih 50 kvadrata gradskog vrta.

Osim što vrtovi svoje vlasnike relaksiraju dajući im priliku da se odmore od posla, prometnih gužvi i nevolja koje nosi svakodnevica u velikom gradu, u vrijeme recesije koja se u Europi ne zaustavlja, oni su sve više i izvor uštede. Naime, urbani su vrtovi u europskim gradovima osmišljeni početkom milenija kao način resocijalizacije stanovnika.

U vrijeme recesije gradski vrtovi sve su više potreba, a sve manje hobi - urbani vrt u Sloboštini (FOTO: Lupiga.com)

Danas su to svojevrsni moderni trgovi u urbanim sredinama gdje se građani opuštaju, upoznaju i kvalitetno provode slobodno vrijeme istovremeno iskorištavajući neuređene gradske parcele. Međutim, nakon godina krize, oni su sve više nužda.

"Po mojoj procjeni lani sam uspio uštedjeti oko tri tisuće kuna od čega sam trećinu ušparao samo na paradajzu. U kućanstvu nas je šestero i mi nemamo potrebu kupovati plastični paradajz u trgovini. Ne treba nam ni salata, ni celer, peršin, luk... Sve mi to raste u vrtu na Trnju", govori nam Zagrepčanin što je objeručke prihvatio projekt kojim se i Zagreb 2013. godine uključio u svjetske trendove.

Tik uz zgradu HRT-a niknuli su urbani vrtovi (FOTO: Lupiga.Com)

"Meni to nije hobi već način da uštedimo. Vremena su teška i koliko mi kažu susjedi, malo je onih koji se ovim bave samo zbog zadovoljstva. Dakako, potrebna je i ljubav prema tome. Netko tko ne nalazi zadovoljstvo u vrtlarenju, neće se ni upuštati u to. Međutim, onaj tko ima volje može se lako prilagoditi i uštedjeti neku kunu u novčaniku. Istina, mrkva mi nije uspjela, ali dogodine ću pokušati ispraviti neke pogreške. Napokon, ovo je kao i svaki drugi posao. S iskustvom ide bolje i štedi se više", prepričava nam Branko koji već godinu dana obrađuje gradsku parcelu na Trnju.

Protivnici urbanih vrtova gradskim poljoprivrednicima ponajviše zamjeraju "poseljačivanje" grada. Komentari se uglavnom svode na cinične primjedbe kako su ljudi u gradove otišli da se ne bi bavili poljoprivredom. 

Premda zimi ne izgledaju impresivno, zimnica je u "špajzi", a kune su ostale u novčaniku (FOTO: Lupiga.com)

"Otkad smo sa sela otišli u gradove štošta se promijenilo. Moja rodbina u Zagorju ima gomilu zemlje. Na žalost, oni je više ne mogu obrađivati kao što su mogli kada su bili mladi. Htjeli su mi pokloniti hektar da s njim radim što hoću. Međutim, meni se to uopće ne isplati. Samo da odem do tamo i natrag potrošim stotinu kuna goriva. Jabuke mogu kupiti za smiješne novce na placu i u takvoj situaciji nema smisla da odlazim u Zagorje. Obzirom da su gradski vrtovi gotovo pod nosom, računica se u mnogome mijenja. Ono što bih potrošio na benzin, danas uštedim time što ne odlazim na plac po povrće koje uzgajam u gradskom vrtu", prepričava Branko s Trnja.

U Zagrebu trenutno postoji deset gradskih vrtova s preko dvije tisuće parcela koje pokrivaju oko 20 hektara površine. Osim na Trnju gdje je 2013. godine otvoren prvi vrt, u međuvremenu su urbane vrtove dobili Stenjevec, Novi Zagreb, Peščenica i Sesvete.

Skromni prosinački plodovi zagrebačkih gradskih vrtova (FOTO: Lupiga.Com)

Zbog velikog interesa u Zagrebu se planiraju i nove lokacije, a posljednja je otvorena ove jeseni na Borovju. Pravo na vrt imaju građani s prebivalištem u Zagrebu koji nemaju u vlasništvu ili zakupu neku drugu poljoprivrednu parcelu. Ugovor se sklapa na dvije godine i može se produljiti ukoliko se vlasnik prema vrtu odnosi "s pažnjom dobrog gospodara".

Osim što se zakup ne plaća, Grad Zagreb osigurava 50 kvadrata parcele te zajedničke dijelove poput pristupnih puteva, vode, spremišta alata i organskog gnojiva te kante za odlaganje otpada, vrtne sjenice i nadstrešnice. Ukoliko želite svoj komad vrta valja vam se obratiti Gradskom uredu za poljoprivredu i šumarstvo.

Lupiga.com

Naslovna fotografija: Lupiga.com