Upozoravamo vas - ovaj tekst nije za ljude osjetljivog želuca ili za one koji ne žele čitati loše stvari o Crkvi i njezinim zaposlenicima. Napisala ga je na svom blogu Vedrana Rudan. Tema njezinog posta pedofilski je skandal u Zadru, gdje je jedan od lokalnih svećenika godinama seksualno zlostavljao djecu. Rudanica brutalno secira temu, želeći upozoriti da država ne poduzima ništa kad se otkriju pedofilski skandali Crkve. Još jednom vas upozoravamo, da poslije ne bi bilo nismo znali, ovaj tekst nije za čitatelje i čitateljice osjetljivog želuca.

 

Priznajem, pisanije na temu Katolička crkva u Hrvata već mi pomalo idu na živce. Uvijek ista priča. Na naslovnicama novina ukaže se gospodin srednjih godina pa ispriča što mu je pred trideset godina radio neki pop.

Nedavno je čak i u “Osmom katu” Hrvatske teve Danijela Trbović ugostila žrtve katoličkog režima. Otkako postoji ta javna kuća nešto bolje nisam vidjela. Ipak se kreće?
Vjerojatno. Gospođa Trbović će već ove jeseni uskočiti u emisiju u kojoj će nam objasniti kako ubaciti silikone u guzicu. Ubacivanja u guzicu drugačijeg tipa mogla bi uznemiriti jugonostalgičare, komunjare i ostale četnike.

zlostavljana djeca (photo by Time)

Vraćam se k sebi. Dakle, dosta mi je priča o zlostavljanoj dječici u četrdeset i nekoj. Svi su oni u svojoj desetoj ulazili popu u njegovu sobicu, onda bi im pop stavio šapu na kurčić ili kurčinu u riticu. Onda bi dječica malo krvarila ili rigala, ali uvijek šutjela. Ako bi nešto i ispričala mami ili tati, mama ili tata bi im rekli da to tako dragi Bog hoće, tata će im obrisati suzice, mama riticu krvavu.

Prolazili bi dani, mjeseci i godine. Ta dječica nikako da zaborave seoskoga ili gradskoga popa. Pa nam onda preko medija krenu otvarati svoju ranjenu dušu. To bi već i Bogu dojadilo da se sve ne dešava u Njegovo ime. Frustrirana sam. Gdje je Država u ovoj priči? Ako je u našoj zemlji jebanje dječice, pod Isusovim tijelom raspetim na križu, zakonom zaštićeno neka nam se to kaže.

Ako nije zašto se te spodobe ne stave pod ključ? Mnogima od nas se svi ti silovatelji i pedofili gade. Pa ipak i ja moram plaćati Instituciju koja sa Državom ne bi smjela imati onakav odnos kakav ima sa bespomoćnom dječicom. Je li Republika Hrvatska zaista dječačić koga Katolička crkva jebe li ga jebe već dvadeset godina a mi smo tu samo promatrači, sponzori i uplakani roditelji uplakane djece?

Ako smo sa Vatikanom potpisali takav ugovor, a očito jesmo, da li to znači da su i Josipović i Milanović također imali bliske susrete sa božjim pastirima kad su imali krasne, uske, ružičaste šupčiće stare deset godina? Zato su potreseni, zato se ne snalaze? Zato je Država u mišjoj rupi? Tamo će, kako stvari stoje, očito i ostati. Što može učiniti sivi miš zadriglom štakorčini iz Bibinja? Spominjem velečasnog iz tog mjestašca jer se ovih dana o njemu priča. Brzo ćemo ga zaboraviti.

Uskoro će Uskrs. Šarena jaja, pjevanja o Isusu i njegovima, ovčice će blejati… Zašto katolički popovi više vole djecu od zečića? Zečići se vole tucati, a nikad baš nikad ne daju intervjue.

Vedrana Rudan

Lupiga.Com via www.rudan.info