Odluka je skandalozna, ali je odgovor prkosan i dostojanstven. „Ne mogu reći da odluka o uskraćivanju novca Novostima neće imati posljedice“, kazala je Andrea Radak, glavna urednica tog tjednika na današnjoj konferenciji za novinare povodom odluke Savjeta za nacionalne manjine da Novostima smanji financiranje. „Ali novinarke i novinari Novosti naučili su raditi u partizanskim uvjetima. I zato, držeći se prigodne retorike vezane uz 80. godišnjicu oslobođenja, obećavam da će Novosti i dalje ostati slobodan teritorij te nastaviti njegovati medijsko bratstvo srpskih i hrvatskih novinara”, nastavila je glavna urednica Novosti. Njezina je izjava, kako i priliči, izazvala dug i snažan pljesak solidarnosti novinara okupljenih u Novinarskom domu u Zagrebu. Radak je podsjetila kako je Domovinski pokret zahtjevao da se Novosti imaju baviti samo folklorom i narodnim običajima.

Namjera Vlade Crne Gore da bez tendera na 99 godina iznajmi jednu od najvećih plaža u Evropi, pokrenula je prvi talas protesta, ali i potajnih nada koje se mogu izraziti ciframa. I to, onim arapskim. Investitor Mohamed Alabbar bacio je oko na Veliku plažu u Ulcinju i već doživio da Skupština Crne Gore usvoji sporazum o saradnji sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, po kome se budući kupac, graditelj i „valorizator“ pita šta se gradi i kako se posluje. A to kako se gradi i posluje sa Alabbarom imali su šansu da vide Beograđani, jer je njegov Eagle Hills ista ona kompanija koja je podigla Beograd na vodi i ista ona firma koju je Milan Bandić htio dovesti da gradi zagrebački Mahhattan. Očito da je krupna zvjerka sada stigla u Crnu Goru. Mit o lakoj zaradi, razvoju i napretku kod nas je izuzetno žilav, ali tuđi prljavi novac ne dolazi da pozlati obalu, već da se na njoj razmnoži i za sobom ostavi brlog.

U jedanaest minuta rukom crtanog ratnog dokumentarca autorica, pripovjedačica, ujedno i protagonistica u samoizlažućem, negdje i autoironijskom ključu pripovijeda o dvadeset dana okupacije Irpina, a uspijeva joj to prirodno i šarmantno, uz niz pronicljivih zapažanja i promišljanja, ali i simpatičnih osobnih detalja kakvima po definiciji tjeskobnom narativu dodaje kolorit. Sa svojim partnerom Anastasiia se zatekla maltene na prvoj ratnoj liniji, zarobljena u obiteljskoj kući njegovih roditelja koju su njih dvoje pogrešno procijenili sigurnijim mjestom od svog kijevskog stana. Dogodilo se međutim da će Irpin biti jedan od najbrutalnije pogođenih ukrajinskih gradova. Pripovijedanje je napeto, glazba uznemirujuća, kako i priliči dnevniku katastrofe. Jednostavnim, infantilnim crtežom autorica bilježi nedavne strašne događaje, umećući u animiranu materiju stare obiteljske snimke.