Na cesti kod Tomislavgrada nepoznati napadači pucali su u Zdravka Mamića. Mamić je dočekan na putu prema groblju, a napadač je iskočio iz grmlja i pucao mu navodno u noge. ogometni klub Dinamo o tome je dao priopćenje u kojem, izeđu ostalog, stoji: "Zdravko Mamić bio je u privatnom posjetu Tomislavgradu, gdje u ovo vrijeme svake godine odlazi na misu zadušnicu povodom godišnjice smrti oca. Očito je stoga, da je ovaj događaj bio planiran. Iako je zastrašujuće da se ovakav pokušaj likvidacije događa u modernom demokratskom društvu, u vremenima kada smo se trebali izdići od likvidacije kao rješenja za neslaganja u mišljenjima, takav razvoj događaja nažalost ne čudi, s obzirom na linč koji postoji već mjesecima i godinama u našem društvu. Zdravku Mamiću godinama se krše ljudska prava, ne samo učestalim ugrožavanjem njegova života i fizičkim napadima na njega, nego i medijskim napisima koji raspiruju i potiču na mržnju."
Topimo se kao čvarci na usijanom limu tegljača nasukanog na iračkoj obali. Hlad pod tendom zauzeli starci. Nestrpljivo promatramo pristanište Semalku i visoki sirijski plato na suprotnoj strani Tigrisa. Četiri godine uzaludno čekamo ulazak u Rožavu, što sad znači tih pet minuta?„Osmijeh momci!“ - Mahmud okida zajednički selfie i maše nam za rastanak. Motor nas povlači u bljuzgavi plićak. Napokon napuštamo Irak. Neugledni debeljko iz Kobanea vrijedi svakog dolara koji je ugurao u tijesni džep. Na kraju je jedino on, od svih prekaljenih kontakata, znao nazvati pravi broj i srediti nam dozvolu. Prijelaz napola legalan, između Bašura i Rožave, dvaju Kurdistana, dvije nepriznate paradržave, izrasle na nedoklanim truplima Iraka i Sirije. Zloglasna ostavština sporazuma Sykes-Picot o podjeli kolonijalnih interesa ovdje teče nizvodno i jaruži šljunak koji bageri za niskog vodostaja krcaju u šlepere i odvoze na gradilišta.
Šumski čovjek Jadav Molai Payeng napravio je gotovo nezamislivo za jedan ljudski život. Ovom iznimnom Indijcu trebalo je gotovo 40 godina svakodnevnog rada, ali uspio je: zaustavio je, barem na tih šestotinjak hektara, smrtonosni proces uništavanja tla i od pustinje napravio pravu malu džunglu. Ono što je bila eksploatirana i spaljena zemlja, nakon halapljive sječe drveća, sada je dom za više od stotinu slonova, brojne nosoroge, tigrove, jelene ... S radom je počeo 1979. godine upravo zbog izumiranja vrsta na obalama rijeke Brahmaputre, i to onih najizdržljivijih poput guštera i zmija. "Sve vrste na ovoj planeti su životinje, pa i ljudi. Jedina razlika je u tome što ljudi nose odjeću. Ne postoje monstrumi u prirodi, osim ljudi. Ljudi proždiru sve dok ne ostane ništa. Nitko nije siguran od ljudi, čak ni tigrovi i slonovi", kaže on.


• Citat dana •

“Kad bismo htjeli biti samo sretni, to bismo lako postigli. Ali mi želimo biti sretniji od drugih, a to je veoma teško, jer smatramo druge sretnijima no što jesu”

Charles Montesquieu- Luis de Secondat (1689 - 1755)

Grad Zagreb
Agencija za elektroničke medije
  • Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda
  • CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije
  • Forumlogo
  • Kontra logo
  • Kulturpunkt logo small
  • Lmd139
  • Logooriginalcrol
  • Logoskdprosvjeta
  • Logotris
  • Mazlogo
  • Novosti
  • Radio 808 logo
  • Rstudent 139
  • Avlogo
  • Zarez 139 0
  • Slobfil 139 0