Jedna je hrvatska TV kuća poslala na adrese nekoliko psihologa identičan poziv na suradnju u novoj reality emisiji koju pripremaju, a za koju im trebaju, kako je navedeno “psiholog, sociolog i astrolog”, sve u cilju procjenjivanja natjecatelja, njihovih motiva i osobina te procijene budućih ponašanja, pa čak i emocija, kako stoji u reagiranju skupine psihologa koji su odlučili ponovo otvoriti ovu temu i na Tjednu psihologije koji se do 26. veljače obilježava u sto hrvatskih gradova. Zbog čega psiholozi odbijaju sudjelovati u takvim emisijama za Lupigu objašnjava Sena Puhovski, dječja psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba koja je s kolegicama psihologinjama Ivanom Ćosić Pregrad i Jasenkom Pregrad pokrenula zanimljivu akciju “Psihologija nije astrologija” kako bi upozorila da je sudjelovanje u zaradi na zabavi na račun tuđe muke u suprotnosti s temeljima ove društvene znanosti čiji je zadatak unaprjeđivanje kvalitete života pojedinca, skupina i ljudske zajednice.
Biti za ili protiv Hrvoja Hribara krivo je postavljanje stvari, smatra Tomislav Šakić, leksikograf i stručnjak za povijest hrvatskog igranog filma čija je knjiga „Modernizam u hrvatskom igranom filmu“ povod razgovoru koji se morao dotaknuti i aktualnih problema. HAVC je još u inicijalnoj fazi i od imena ravnatelja važnije je sačuvati instituciju koja je do sada uspješno i od politike neometano podržavala filmsku umjetnost, smatra Šakić, a glavnim problemom hrvatske filmske kulture vidi činjenicu da filmovi producirani u Hrvatskoj do 1991. godine nemaju status javnog dobra zbog problema producentskog vlasništva koje bi trebalo izuzeti trenutnim presezateljima i prenijeti pod zaštitu Hrvatske kinoteke – koja ne postoji kao samostalna arhivistička, muzejska, galerijska, prikazivačka i nakladnička institucija, što je drugi problem. Zbog toga je i previđena činjenica da ove godine navršavamo stotinu godina hrvatske kinematografije, a prvi je hrvatski igrani film „Brcko u Zagrebu“, proizveden 1917. godine – zagubljen.
Zapadni je Berlin tijekom Hladnog rata bio neka vrsta otoka unutar socijalističkog oceana. Formalno nije pripadao Zapadnoj Njemačkoj nego je predstavljao poseban entitet. Njegovi su građani bili oslobođeni vojne službe i posjedovali zapadnoberlinske pasoše, a ne one Savezne Republike. Kao i danas, Berlin je i tada bio igralište za sve koji su htjeli eksperimentirati s identitetom i životnim stilom te raditi stvari koje unutar “normalnog” građanskog društva nisu moguće. Cvjetao je skvoterski pokret, kao i supkulturna scena. Kako se živjelo i partijalo možda najbolje opisuje Mark Reeder,. “Velik dio stanova imao je grijanje na ugljen. Međutim, većina ljudi koje sam poznavao nikada nije grijala svoje stanove jer nisu ustajali na vrijeme da kupe ugljen. Hladne večeri kod kuće provodili smo okupljeni ispred upaljenog tostera ne bi li se zagrijali”, kaže Reeder koji je krajem 70-ih napustio rodni Manchester i došao u Berlin, inspiriran muzikom njemačke elektronske i Krautrock scene.


• Citat dana •

“Tko je pametan, taj će u razgovoru manje misliti na ono o čemu govori, a više na onoga s kim razgovara. Ako tako bude činio, moze biti uvjeren da neće reći ništa zbog čega bi se kasnije mogao kajati”

Arthur Schopenhauer (1788 - 1860)

Grad Zagreb
Agencija za elektroničke medije
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
  • Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda
  • CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije
  • Forumlogo
  • Kontra logo
  • Kulturpunkt logo small
  • Lmd139
  • Logooriginalcrol
  • Logoskdprosvjeta
  • Logotris
  • Mazlogo
  • Novosti
  • Radio 808 logo
  • Rstudent 139
  • Slobfil 139 0
  • Zarez 139 0