DNEVNIK IZRODA: Kakvog je uopće okusa crni kavijar?

DNEVNIK IZRODA: Kakvog je uopće okusa crni kavijar?

ritn by: Hrvoje Šimičević
18. 06. 2015.

Koliko je u zadnjih godinu dana kroz ždrijelo Zlatka Mateše, predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, prošlo crnog kavijara, najplemenitijeg od svih jajastih delikatesa? Koje je skupocjeno jelo prethodilo unosu crnoga zlata i je li bilo primjereno gastronomskom velikom finalu? Kakvom se tekućinom ponajbolje utažuju okusi krupnozrnate ikre jesetre? Kakvog je uopće okusa crni kavijar? Kakav je uopće želudac prvog čovjeka hrvatskog olimpizma? Odgovore na ova pitanja vjerojatno nikada nećemo saznati, jer je gašenjem legendarnog „Salona“ Davora Butkovića u Jutarnjem listu iz hrvatskih medija nestalo ozbiljno novinarstvo posredstvom kojeg bi se u javnom prostoru razgovaralo o ovim temama. Zbog toga vjerojatno nećemo saznati ni kakve je boje crni kavijar nakon što izađe na drugu stranu, i ima li kao takav krvavocrvene nijanse?

Malo vam je odvratna ova naizgled besmislena pitalica? Ona doista jest odvratna, ali iz znatno drugačijih razloga od onih koji vam padaju na pamet dok ovo čitate. Ova su naime pitanja ključ za odgonetavanje misterije Europskih igara, koje su ovih dana svečano otvorene u Bakuu, glavnome gradu Azerbajdžana. Na igrama sudjeluje više od 6.000 natjecatelja iz 50 država, među kojima i 107 hrvatskih sportaša, zahvaljujući organizatorima iz Europskih olimpijskih odbora i države Azerbajdžan.

Zlatko Mateša
Koliko kavijara u četiri mandata - Zlatko Mateša (FOTO: Novilist.hr)

Paralelno s događajima na sportskim borilištima, petrorežim predsjednika Ilhama Aliyeva spremio je iza rešetaka stotinjak renomiranih novinara, boraca za ljudska prava i opozicijskih političara, jer su pozivali međunarodnu javnost da bojkotira Igre ili osvijesti svijet o brutalnoj vladavini predsjednika ove države. Od siječnja 2014. godine otpočela je kampanja obračuna sa svima koji su se usudili progovoriti o kršenju ljudskih prava i korupciji aktualnog režima. Zasad je u zatvoru oko 100 političkih zatvorenika. Zatvarani su blogeri, aktivisti i novinari. Zabranjeni su NGO-i koji primaju donacije iz inozemstva, ugašene su organizacije za zaštitu novinarskih sloboda, zaleđeni su računi nezavisnih medija...

Jedna od njih je i istraživačka novinarka Khadija Ismayilova, koja je otkrila kako je predsjednik svojim kćerima prepustio vlasništvo nad više rudnika zlata i telekomunikacijskom kompanijom, a 11-godišnjem sinu nekretninu vrijednu 44 milijuna dolara. Kad je serijal počeo izlaziti, u stanu joj je preko noći instalirano više kamera. Nekoliko mjeseci poslije, na Internetu je objavljena snimka novinarke s partnerom u krevetu. No, Ismayilova nije odustala od svojih istraživačkih priča, pa je na koncu završila u zatvoru s optužbama za poticanje samoubojstva, gdje boravi zadnjih šest mjeseci, čekajući početak suđenja. Prijeti joj višegodišnja kazna zatvora.

Na dan svečanog otvaranja Igara, u The New York Timesu objavljeno je "prošvercano" pismo, u kojem Ismayilova podsjeća da su tamošnje vlasti zatvorile najbolje i najpametnije građane ove države zbog Europskih Igara.

"Ne žele da nas vidite ili da čujete neugodnu istinu", poručila je novinarka, koja je boravila i u samici, bez kontakta s obitelji i odvjetnicima, jer je sličnim pismom već otprije upozoravala na svoj i druge slučajeve.

Khadija Ismayilova
"Ne žele da čujete neugodnu istinu" - Khadija Ismayilova (FOTO: frittord.no)

"Ako je to cijena, onda sam je spremna platiti", napisala je novinarka, pozvavši međunarodnu zajednicu da ne zanemaruje masovna kršenja ljudskih prava i korupciju. 

Deseci drugih javnih osoba dijele njezinu zatvorsku sudbinu, u pravilu pod optužbama za porezne prijevare, protuzakonite prijave donacija, ili veleizdajničko šurovanje s Armenijom, koja je Azerbajdžanu nešto kao Srbija Hrvatskoj (i obratno). Sam režim pozatvarao je ljudskopravaške urede i zabranio pristup međunarodnim promatračima, ali i medijskim kućama koje su izvještavale o kršenju ljudskih prava u ovoj zemlji.

Zbog svega navedenog, međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih i novinarskih prava već mjesecima pozivaju na bojkot igara, ističući kako su one, baš kao i Eurovizija 2012. godine, očigledno sredstvo za marketinški facelifting nedemokratskog režima koji naftom i plinom kupuje šutnju i naklonost zapadnih organizacija i država. Apelu se prije nekoliko dana pridružio i škotski novinar Andrew Jennings koji je razotkrio korupciju i kriminal u FIFA-i.

„Azerbajdžanski gangsterski vladari i europski olimpijski dužnosnici stvoreni su jedni za druge, pokazujući da, baš poput FIFA-e, potonji nemaju problema s gušenjem ljudskih prava. Trebali bi nam reći koliko tegli kavijara su požderali. Takozvane Europske Igre izlika su vladajućim klanovima da kradu još više novca namijenjenog za izgradnju sportske infrastrukture. Novinari bi trebali dva puta razmisliti prije nego posjete ovu okrutnu diktaturu. Svi koji žele susresti njihove najbolje novinare, trebali bi posjetiti lokalne zatvore u Bakuu i pitati za njih“, poručio je Jennings, podržavajući tako kampanju Sport za prava, čiji je osnivač Rasul Jafarov baš jučer podnio žalbu na presudu od šest i pol godina zatvora zbog „zlouporabe moći.“

I dalje vam nije jasno kakve veze ima Zlatko Mateša i njegov probavni trakt sa sportskom manifestacijom koja služi ničemu drugom osim poliranju imidža Aliyevog režima? Predsjednik HOO-a je jedan od najodgovornijih pojedinaca u međunarodnom kontekstu ove priče. On je, naime, član izvršnog odbora Europskih olimpijskih odbora. Štoviše, Mateša je i dopredsjednik Komisije za koordinaciju Europskih igara u Azerbajdžanu, te čovjek koji je barem jedan puta izravno dogovarao posao u društvu predsjednika Aliyeva - budući da je ovaj šef tamošnjeg olimpijskog odbora - ali i s predsjednikovom suprugom Mehriban Aliyevom, budući da je ona šefica organizacijskog odbora Igara. Je li pritom, zajedno s drugim kolegama, kusao tradicionalne azerbajdžanske delikatese, ovom je novinaru zasad nepoznato.

Iliyev
Matešin kolega Aliyev u društvu s Vladimirom Putinom (FOTO: Wikipedia/kremlin)

Ali i više od toga: kad je prije koji mjesec The Guardian „ekskluzivno“ otkrio da će svi sportaši i popratno osoblje na Igrama boraviti na račun azerbajdžanskog organizatora, ispostavilo se kako je prije više od godinu dana tu informaciju na svojim stranicama objavio HOO. Ugledni britanski list je jučer objavio kako im je Azerbajdžan uskratio dozvole za izvještavanje s Igara, među ostalim i zato jer je objava spomenute teme uzrokovala višednevnu kampanju ljudskopravaških organizacija da se bojkotiraju igre u Bakuu. No, ništa nije pomoglo, čak ni više izvješća koja su pokazala kako azerbajdžanski diplomati korumpiraju europarlamentarce i druge političare, i to, kako stoji u izvještaju "Kavijar diplomacija" istraživačkog centra Europska stabilizacijska inicijativa, u zamjenu za – kavijar.

Sada se legitimaciji ovakvoga sistema pridružila i međunarodna olimpijska zajednica, zajedno sa Zlatkom Matešom, što i ne treba čuditi, osvrnemo li se na djelovanje globalnih sportskih asocijacija u zadnjih nekoliko godina. Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu, FIFA je doslovno natjerala ovu državu da mijenja zakone poradi profita korporacija, odnosno generalnih sponzora prvenstva. Dave Zirin, novinar The Nationa, cijelu je knjigu posvetio priči o tome kako je upravo Svjetsko prvenstvo bilo krinka za promjenu zakona za legalizaciju grabeži zemlje od strane multinacionalnih korporacija i gentrifikaciju te posljedično raseljavanje stanovnika favela, gdje su planirane urbane vile za nadiruće inozemne i domaće bogataše. Plan će, veli Zirin, eskalirati upravo uoči Olimpijskih igara u Riju 2016. godine, koje organizira globalna instanca institucije što stoji iza Europskih Igara. Za vrijeme izgradnje infrastrukture za Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru, koje bi također moglo biti posljedica financijske korupcije, dosad je poginulo najmanje 1.200 radnika, a prema procjenama međunarodne sindikalne organizacije, ista bi sudbina mogla zadesiti još 4.000 radnika do otvaranja prvenstva 2022. godine.

PLAĆANJE NAVIJAČA: Katarski kruh, igre i bijeda gastarbeitera

Organizacije poput FIFA-e, Međunarodnog ili Europskih olimpijskih odbora, nisu, dakle, samo odvratne zbog priča o financijskoj korupciji, već i zbog toga što njihovo djelovanje doslovno privlači investicijske lešinare koji se gozbe na, još doslovnije, leševima prekarnih radnika, boraca za ljudska prava i najsiromašnijeg sloja stanovništva. 

Ispred zgrade HOO-a ovih je dana održan prosvjed na kojem je upozoreno na utamničene građane Azerbajžana. Prosvjed kojeg su organizirale udruge iz Kuće ljudskih prava, prošao je potpuno nezapaženo, što i ne čudi. Otvaranje Matešinih Europskih Igara dogodilo se na dan kad je Anica Martinović nazočila kvalifikacijskoj partiji između reprezentacija Hrvatske i Italije. Kad na utakmicu nacionalne nogometne selekcije dođe svastika, Hrvati jednostavno prestanu pratiti što radi ostatak sportske obitelji. Utoliko i ovaj tekst nema ambiciju ispričati drugu stranu priče o događajima u Azerbajdžanu, niti ukazivati na još jedan moralni debakl onoga mitskog duha olimpizma, u kojem ovaj puta sudjeluje i hrvatski igrač Zlatko Mateša, koji ionako nije imao problema s vođenjem Vlade za vrijeme famiglie koja je na sličan način vladala Hrvatskom devedesetih godina. Ovo je, dakle, samo pljuckanje u teglu crnog azerbajdžanskog kavijara iz koje se krijepe hrvatski i drugi bjelosvjetski uglednici. Dobar tek, ljudine!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: free-picture.net