intro sjekirom

intro sjekirom

ritn by: Gollum
25. 05. 2005.

Bijes. Bijes naspram drugih i sebe. Bijes još od puzanja naovamo. Bijes koji tutnji i odzvanja poput zamaha sjekirom nakon čijeg udara utihnula šuma odzvanja, a ona uzvišena u oštrom sivilu navlači hladnu masku amnezije. I sve je opet mirno do sljedećeg udarca koji će fijuknuti zrakom. Ne vjerujem da sam se negdje usput zajebala, negdje u nizu smjerova bez putokaza, puteljaka sa bezrukim autostoperima, šumskih makadama na kojima su vozači prenervozni i trube, viču, savjetuju, krive te, pokušavaju usmjeriti, a ni sami ne znaju gdje, kuda, zašto ili kako ...

Ne bojim se života, krivih rasporeda vožnje, promašenih stanica, skretanja, vozača. Bojim se samo kontrolora. Sebe. Jer ne znam što to znači kontrola, ne znam što to znači granica, ne znam što to znači rez, ne znam što to znači naučit na greškama, ne znam, ne znam, ne razumijem ... i moš ga jebat ... Strah me. Strah me jer nezrelost vidim kao čistoću, jer za iskrenost zahtijevam isprike, jer me ljubaznost zasljepljuje, jer ne govorim, jer govorim, jer odobravanje ne smatram zločinom, jer realnost ne postoji ...

Umnoženi pogledi u očima muha na temelju postupaka, riječi, djela. Stotine mozaika koji žele vidjeti nešto neporecivo. A slike su bijele i prazne i rasprostiru se naokolo poput ugljičnog monoksida. Nevidljive. Gledaj! Slaganje jeftinih replika lego kockica tuđih psihoprofila. Množenje, povezivanje niza premisa iz kojih ne mora proizaći nikakva konkluzija. Površno-zabavni razgovori flambirani dušobrižništvom koji vode u intelektualnu smrt, koji previše bole, zbog kojih slijede izgovaranja, odlaženja s uvenulim cvijetom u kosi, platformom ispod jedne i međuistinom ispod druge ruke.

      - Zašto ne promijeniš žarulju?

      - A zašto ti ne bi pojeo govna sa svoje, pa kritizirao moju?

Ponekad kad zrake tjeskobe zamijeni mjesečeva izmaglica nejasnoće i kad se osjećam malo bolje zamišljam da te čekam. Da te čekam, čekam gore, gore na eteričnoj stanici, da te čekam, čekam gore gdje na ukočenim granama cvatu naši osmijesi, da te čekam, čekam gore gdje se stapaju suprotnosti, da te čekam, čekam gore gdje umjesto vode šutnja pokreće mlinove, da te čekam, čekam gore, gore, gore gdje umjesto suza žubore potoci, da te čekam, čekam gore gdje moja ljubav ostaje samo u sebi, da te čekam, čekam gore, gore gdje imam osjećaj da će se rasprsnuti jer te gledam kako dolaziš; moja nepostojeća ljubavi ...