Život je jedno veliko čudo koje počesto režira nepredvidive situacije. U istinitost te tvrdnje uvjerio se i naš stari prijatelj Robert Marić koji je lovio spare (dokazni materijal fotografija Broj 1), a ulovio upalu "taternice", što ga je inspiriralo da samo za Lupigu (i samo za sebe) napiše kratku, ali duhovitu pričicu naslovljenu sa "Esherihija odlazi"

Pa evo priče …

Esherihija odlazi

Mama je promatrala malu Esherihiju kako rola uzduž i poprijeko pisoara. Suze su joj došle, jer je došao trenutak odluke. Pozvala ju je da dođe k njoj.

- Što je, mama?

- Čuj, Esherihija, ti si već odrasla i prilično samostalna i došlo je vrijeme da ideš u kurac!

- Ali, mama, zar već?!

Da, kćeri, vrijeme prolazi, ti se razvijaš...
 
Uto u javni zahod uđe John Poshten, i gotovo trčeći priđe pisoaru i...uhhhhh...olakša se. Zakopča hlače i ode natrag u kamion. Pokrene ga i...i opet mu dođe...iziđe tik uz kamion i opet se pomokri...ali ovaj put uz peckanje... I opet...i opet...
 
Esherihijin tata, Stafilokokolo, uto se vatio s turneje po čučavcu. Prišao je tužnoj ženi i upitao je:

- Gdje je naša Esherihija?
 
- Otišla je u kurac! - odgovori ona.
 
- Dobro je, bilo je krajnje vrijeme, već sam bio mislio da će ostati uz nas, a znaš sama kako je kad se djeca vežu za roditelje - odu u kurac za čas.