I ONI KONJA ZA UTRKU IMAJU: Kako Slovaci opravdavaju svoju verziju NDH

Sofija Kordić

20. ožujka 2017.

I ONI KONJA ZA UTRKU IMAJU: Kako Slovaci opravdavaju svoju verziju NDH

Ono što je za Hrvatsku 10. travanj 1941. godine za Slovačku je 14. ožujak 1939. godine. Njemački satelit, klerofašistička država (Slovenský štát) na čijem čelu je bio svećenik Jozef Tiso ostat će zapamćena po brojnim rasnim zakonima, deportaciji najmanje 70.000 Židova od kojih je 65.000 ubijeno ili umrlo u koncentracijskim logorima, ponajviše u Auschwitzu. To, međutim, nije nimalo zasmetalo današnju Maticu slovačku (Matica slovenská) instituciju financiranu državnim novcem, da nedavno promovira svoj petominutni film pod nazivom “Bez 14. marca” na web stranici matice i na YouTubeu, u kojem opravdava i veliča Tisovu “Slovensku republiku” i smatra je najboljim rješenjem za slovački narod u danom povijesnom trenutku. 

Video su oštro osudili slovački povjesničari, antifašistički aktivisti i ministar kulture Marek Maďarič čiji resor financijski podržava Maticu slovačku. Nakon burnih reakcija u javnosti video je maknut, ali je šteta učinjena. U filmu se, doduše, osuđuje što je tadašnja slovačka država deportirala desetine tisuća svojih sugrađana Židova u nacističke koncentracijske logore, ali se i tvrdi da bi u okupiranoj Poljskoj i Mađarskoj njihova sudbina bila još gora. Pri tom se izostavlja podatak da do nacističke okupacije 1944. godine većina mađarskih Židova nije bila deportirana.

“Da u ožujku 1939. godine nije nastao Slovenský štát, bi li sudbina Židova iz Slovačke bila drugačija? Bolja? Je li njihova sudbina bila bolja i podnošljivija u Protektoratu? Ili u Horthyjevoj Mađarskoj? Nije. Židovi su živjeli i trpjeli i u državama gdje nije bilo 14. ožujka. Nije im bilo lako ni u državama gdje nije dosezala Hitlerova moć”, stoji između ostalog u skandaloznom videu Matice slovačke. Prema mišljenju autora ovog video uratka proglašenje slovačke države bilo je nešto najbolje što su Slovaci mogli napraviti, kao i to da bi bez njenog proglašenja sudbina Slovaka bila daleko gora, odnosno da bi se Slovačka raskomadala između Poljske, Mađarske i njemačkog protektorata Češke i Moravske. 

“To nije hipoteza, to bi bila realna prijetnja. Došlo bi do nezamislivog stradanja slovačkog življa”, stoji u filmu. 

Zemlja koja je imala više protužidovskih zakona od Njemačke

Ministar kulture Marek Maďarič izjavio je da je sadržaj petominutnog filma iz više razloga veoma neumjesan. 

“Video relativizira odgovornost slovačke države za sudbinu slovačkih Židova, a isto tako je neprihvatljivo i apsurdno što ostavlja dojam da ne bi bilo Slovačkog narodnog ustanka da nije nastala slovačka država”, izjavio je Maďarič, čije ministarstvo Matici slovačkoj godišnje dodjeljuje dotaciju u visini 1,5 milijuna eura. Ministar je upozorio na potrebu transformacije Matice u modernu instituciju, što po njegovim riječima dosadašnjem vodstvu ne uspijeva. A prema mišljenju središnjeg ureda židovskih općina Matica slovačka već dugo vremena sistematski odbacuje ili opravdava zločine koji su se u Slovačkoj dogodili za vrijeme Drugog svjetskog rata. 

Jozef Tiso Adolf Hitler
Bolje, kažu u Matici slovačkoj, nije moglo - Jozef Tiso i Adolf Hitler (SCREENSHOT: YouTube)

“Film prešućuje mnoge stvari i ne govori istinu. Ne zaboravimo da je 'Slovenský štát' sam proizveo više od 270 protužidovskih zakona. Toliko ih nije imala ni Hitlerova Njemačka”, izjavio je glasnogovornik Židovskih općina Michael Szatmary podsjećajući da je poslanje Matice učvršćivanje slovenskog domoljublja i narodne svijesti Slovaka u zemlji i van nje, a ne stvaranje alternativne povijesti i izvrtanje činjenica. 

“Tisov režim se želio riješiti Židova. Za svakog Židova je Njemačkoj platio 500 maraka. Tiso je htio biti siguran da se u Slovačku više neće vratiti”, izjavio je Szatmary portalu pravda.sk. 

Oglasio se i Institut sjećanja naroda koji, među ostalim, proučava i fašističku slovačku državu u periodu Drugog svjetskog rata. Djelatnici Instituta film smatraju čistom manipulacijom, a poruku da je za vrijeme fašističke države vladao mir iznimno licemjernom. 

“Posebno je odvratan dio o holokaustu slovačkih Židova u kojem se tvrdi da im je drugdje bilo još gore nego u Slovačkoj. Zanimljivo je i da su Slovački narodni ustanak do sada krugovi oko Matice označavali pučem, a sad su ga uzeli na milost. A tvrdnja da ne bi bilo ustanka bez slovačke države je totalna povijesna besmislica. Institucija financirana državnim novcem nema pravo proizvoditi nešto ovakvo”, izjavio je za češki dnevnik ‘MF Dnes’ Peter Juščak, glasnogovornik Instituta. 

Prema mišljenju slovačkog povjesničara Adama Hudeka, Matica slovačka svake godine pokušava na neki način opravdati ili slaviti “Slovenský štát”. On smatra kako je potpuno apsurdno da država nemalom sumom financira instituciju koja dovodi u pitanje temelje na kojima danas stoji demokratska Slovačka. 

“To je problem političke vrhuške koja očigledno ne zna što učiniti s Maticom slovačkom. S jedne strane je podržavaju, a s druge su zgroženi onime što Matica radi”, izjavio je povjesničar Hudek slovačkim medijima. 

Iz Ministarstva su, pak, javili kako film nije financiran njihovim novcem. Najavljeno je i kako će se filmom pozabaviti i specijalni ured državnog odvjetnika pod čije djelovanje od siječnja ove godine spada ekstremizam i propagiranje fašizma što je prema slovačkim zakonima kazneno djelo. Matica, pak, tvrdi da je u pitanju umjetničko, a ne znanstveno djelo. Sličnih uradaka na temu tzv. slovačke države za vrijeme Drugog svjetskog rata na YouTubeu ima na desetine. U siječnju ove godine slobodno se prodavao i kalendar s likom Jozefa Tise. 

Rupa u zakonu

Pitali smo izvršnog direktora bratislavskog Instituta za ljudska prava, Petera Weisenbachera, može li ovaj film potpasti pod odredbu propagiranja fašizma i ekstremizma.

“Sumnjam, jer je u Slovačkoj zahvaljujući rupi u zakonu potpuno legalno opravdavanje egzistencije Slovačke države za vrijeme Drugog svjetskog rata. To je totalno neprimjereno i šteti društvu, ali ukoliko se zakon ne promijeni, za što izgleda ne postoji politička volja, a ni pritisak javnosti, tako će i ostati. Premda su u ovom konkretnom primjeru i javnost i Ministarstvo kulture primjereno reagirali, u pitanju je dublji problem koji Slovačka nosi još od devedesetih godina za vrijeme vladavine autoritarnog Vladimira Mečijara kada je i nastala ta rupa u zakonu. Sve navodi na to da nije u pitanja nikakva omaška ni greška, već čista namjera”, komentira za Lupigu Weisenbacher. 

Marian Tkač
Predsjednik Matice slovačke - Marián Tkáč (FOTO: Facebook)

Na čelu Matice slovačke stoji bivši viceguverner Narodne banke, Marián Tkáč, jedan od ključnih ljudi iz razdoblja Slovačke devedesetih kojom je čvrstom rukom vladao Mečijar. Na optužbe i burne reakcije u vezi sa sadržajem i porukom filma “Bez 14. marca” Tkáč spremno odgovara kako je Matica slovačka htjela pružiti drugačiji pogled na događaje iz Drugog svjetskog rata i kako se trudila biti objektivna. Video, inače, završava molbom da se preinače udžbenici povijesti

Zanimljivo je i da se u filmu Česi označuju negativcima, a drugi čehoslovački predsjednik Edvard Beneš, koji je od 1938. do 1945. godine živio u egzilu, kao čovjek koji nije priznavao egzistenciju Slovaka. 

Neonacisti u parlamentu 

Još jedan dan u ožujku crna je mrlja u povijesti Slovaka. Naime, prošlogodišnji 5. ožujak ostat će zapamćen kao dan kada je prvi put u postkomunističkoj Slovačkoj neonacistička stranka, Narodna stranka naša Slovačka, L’S NS, osvojila osam posto glasova na parlamentarnim izborima, odnosno 14 od 150 sjedišta u parlamentu. Njezin lider Marián Kotleba sve donedavno se pojavljivao u uniformama zloglasne paravojne Hlinkove garde iz Drugog svjetskog rata. Kako on, tako su i njegovi sljedbenici usvojili manire, pozdrave, simbole i retoriku slovačke države, nacističkog satelita, negirajući holokaust. Prilikom obilježavanja 70 godina od proglašenja tzv. Slovačke države, 2009. godine u svom govoru rekao je i sljedeće: “Isprobajmo sada demokraciju u praksi”, te uzviknuo “Na stražu!”, što je pozdrav koji su koristili Hlinkovi gardisti u Drugom svjetskom ratu. Policija ga je odvela sa skupa. Branio se sa slobode od optužbi za kazneno djelo propagiranja skupina koje suzbijaju osnovna prava i slobode. Nakon tri mjeseca kazneni progon je zaustavljen. 

Za vrijeme kampanje za izbor župana Banske Bystrice 2013. godine u svom propagandnom letku pripadnike romske manjine nazvao je ciganskim parazitima. Protiv njega je tada podignuta optužnica za kazneno djelo rasne i druge diskriminacije, ali i taj je progon zaustavljen presudom Općinskog suda u Banskoj Bystrici zbog nedostatka dokaza. A na obilježavanju 75 godina od proglašenja tzv. Slovačke države, lokalne novine iz Banske Bystrice objavile su kako je župan Kotleba “oslobodio” gradsko poglavarstvo skidajući zastavu Europske unije. I NATO i EU Kotleba naziva terorističkim i kriminalnim organizacijama. Zapadne demokracije optužuje za propagiranje opasnih sekti i seksualnih devijacija. Otkako je postao župan uniformu Hlinkine garde odložio je u ormar, no stajališta promijenio nije. 

Neonacisti Slovačka
Kotlebina stranka obiluje "simpatizerima" koji otvoreno iskazuju svoje neonacističke stavove (SCREENSHOT: YouTube)

“Ovo je velika sramota za Slovačku. Kotlebina stranka nije francuska Nacionalna fronta što su ekstremni desničari, ovo su nacisti, skinheadsi koji uzvikuju 'Sieg Heil' u javnosti”, izjavio je nakon proglašenja izbornih rezultata za BBC Tom Nicholson, britansko-kanadski novinar koji u Slovačkoj živi preko 20 godina. Pored 8 posto glasova za Kotlebu, na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima slovačka desničarska narodna stranka, SNS, osvojila je 9 posto. Prognoziralo se da će ta stranka sa izrazito ksenofobnom retorikom osvojiti puno više glasova u jeku izbjegličke krize i antiislamske histerije, međutim, u međuprostor je uletio neonacist Kotleba sa još ekstremnijom retorikom i pokupio glasove SNS-u. Sada u slovačkom parlamentu sjedi nimalo nezanemariv postotak ekstremista, njih 17 posto. 

Kraj liberalne demokracije u novim članicama EU? 

Zanimljivo je da ekstremističke stranke na zapadu Europe dobijaju sve veći politički utjecaj umanjujući ekstremističku retoriku (npr. Marine le Pen i Nacionalna fronta u Francuskoj, Norbert Hofer i Slobodarska stranka u Austriji) dok na istoku Europske unije jezik ekstremizma jamči porast glasova. Slovačka i Mađarska su najbolji primjer. U Poljskoj prevagu u parlamentu imaju vladajući konzervativci iz stranke Pravo i Pravda, što je dalo vjetar u leđa i ekstremnim nacionalistima, rasistima i poklonicima fašističkih organizacija iz drugog svjetskog rata. U Češkoj će parlamentarni izbori ove jeseni pokazati koliko je antiizbjeglička histerija i islamofobija predvođena predsjednikom Milošom Zemanom uzela maha u ovoj do sada najliberalnijoj i najtolerantnijoj postkomunističkoj državi. 

Marian Kotleba
Kotleba u vrijeme dok je paradirao u crnoj uniformi (SCREENSHOT: YouTube)

Nakon izbora u Slovačkoj Foreign Policy je primijetio kako se čini da Istočna Europa prolazi kroz ono što je Zapad prolazio osamdesetih godina prošlog stoljeća sa svojim ekstremno desnim strankama koje su danas nekadašnju rasističku i ksenofobnu agendu redizajnirale u anti-EU i anti-establišment stav

“Kada istočnoeuropski ekstremisti dođu u situaciju da se za glasove moraju boriti sa mainstream desnicom, kao što su to učinile stranke na zapadu Europe, možda će ublažiti retoriku kako bi se uopće mogli održati. A hoće li ekstremisti nestati ili će im se znatno smanjiti sadašnji utjecaj ovisit će od toga da li će se stranke centra u Istočnoj Europi uspješno uhvatiti u koštac s izbjegličkom krizom i strahovima svojih birača. To nije lagan zadatak, ali neuspjeh može nagovijestiti kraj liberalne demokracije u novijim članicama EU”, stajalo je u tom izvještaju.

BBC je nakon izbora podsjetio kako je ljevičarska stranka premijera Roberta Fica SMER, mjesecima pred izbore plašila birače “invazijom muslimanskim migranata koji će zatrpati mali kršćanski narod od pet milijuna stanovnika”. I domaći i strani analitičari su nakon izbora upozorili da zapaljiva retorika priziva demone srednje i istočne Europe i riskira otvaranje boce u kojoj čuči nacionalizam. Slovački izbori su rezultat takve retorike. Snaga slovačkog gospodarstva se udvostručila otkako je zemlja ušla u EU, ali to ne predstavlja nikakvu utjehu dijelu stanovništva s dna društvene ljestvice koje se osjeća zapostavljenim od strane establišmenta i nije se snašlo u zakonima liberalnog tržišta. Oni spas vide u prošlosti, u video uratcima Matice slovačke, romansiranoj verziji fašističke slovačke države i u Marianu Kotlebi, neonacističkom redikulu koji je postao župan i čelnik stranke sa 14 sjedišta u parlamentu. 

Peter Weisenbacher
"U pitanju je dublji problem koji Slovačka nosi još od devedesetih godina" - Peter Weisenbacher (FOTO: Facebook)

Uspoređujući današnju Slovačku sa susjedima, naš sugovornik Weisenbacher ističe kako je Slovačka puno konzervativnija od Češke zbog čega neke aspekte društvenog života nije moguće brže razvijati, ali daleko liberalnija od Poljske. Slovačka Katolička crkva po njegovim riječima nema ni blizu takav utjecaj kao u Poljskoj. 

“Postoje pojedinačni slučajevi kad predstavnici crkve podržavaju ekstremiste i radikalne konzervativce, ali to nije službena linija. Biskupska konferencija se nekoliko puta distancirala od tzv. Slovačke države i ispričala se za holokaust. S druge strane, vidljivo je da bi Crkva mogla i morala napraviti puno više u kritici takvih stavova, a zašto to ne radi, ne želim spekulirati. Za većinu Slovaka vjera je stvar tradicije, a ne ideologije. Crkvu su posljednjih godina potresali skandali oko financiranja, ali i pedofilije, a u javnost su dospjele informacije o intrigama i unutarnjim borbama za funkcije. Utjecaj Crkve u cjelini iz godine u godinu opada. U slučaju manjina, Slovačka je kao izrazito homogeno društvo u nepovoljnom položaju zbog nedostatka iskustva života s drugačijima, a time je otvorena za predrasude i stereotipe. S druge strane, treba reći da se položaj LGBT zajednice u posljednjih deset godina izrazito poboljšao, ne toliko na razini zakona koliko u svakodnevnom životu”, zaključit će Weisenbacher u razgovoru.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Wikimedia/Matúš Tremko