Junaci moje ulice

Ivan Kegelj

12. srpnja 2004.

Junaci moje ulice

Ne znam kome mogu zahvaliti što sam živio s ovim junacima, čije slike ćete naći pod opširnije. Bogu, providnosti ili pukom slučaju? Kako bilo, neizrecivo sam sretan što su ovi dragi likovi obilježili moj život. Ushićen sam što smo gazili istu balkansku zemljicu. Od moga, a i vašega života ovi ljudi su napravili raj u pravom smislu te riječi

Uočite samo taj pogled pružen u daljinu. Pod tom kapom kriju se zamisli o jednom boljem svijetu. Svijetu u kojem će se svaki otok zvati Goli; svijetu u kojem će manekenke davati pičke i starijim generacijama. Osmotrite  samo taj titraj osmjeha na njegovom licu. Da, to je on, najveći sin naših naroda i narodnosti. Mama, tata, Tito - tako smo običavali pisati u prvom osnovne. Nek' mu je vječna slava. Stvarno je lijepo zadužio ovaj naš navijek mirni i druželjubivi kutak svijeta.


Što reći, on je brat, drug i vođa. Njegovo čelo naborano je od brige za malog čovjeka. Njegova misao svijetli. Ni cvet nije zgažen od kako ga imamo među nama. I nitko ne sme da nas bije, a to je jako važno. Pa te oči, providne i dragocjene, jednog humanista iz srca Srbije. Slobodane vođo, progovori, reci nam što da činimo. Dal da ti pjevamo u čast, jer to si, ako je itko, ti zaslužio. Ne pomisli da ćemo povjerovati bjelosvjetskim centrima moći, koji lažu, panjkaju i dezavuišu. Tvoj lik i djelo još dugo neće izblijediti. Slobodane, brate, zauvijek ćemo imati Srebrenicu. A to je tvojih ruku djelo.


Pratio si modne trendove najvećeg sina naših naroda i narodnosti. Već po tome može se zaključiti da si uvijek bio otvorena srca, ljudski spreman primiti novu, ali i staru ideju. Oče domovine, patimo od kad si otišao na skijanje u Zakopane. Vrati se pa opet rikni, hrvatski lave. Uveseli nas još jednom. Uvijek ćemo nositi u srcu tvoj topao pogled, pamtiti tvoju riječ i cijeniti tekovine revolucije koju si tako pregalački iznio na svojim plećima. Pamtit ćemo tvoj lik, podići ćemo ti spomenik. Jer, nemali broj nas nikad neće zaboraviti da si, zajedno s bratom Slobodanom, u susjednoj Bosni i Hercegovini kreirao takvu slogu i bratstvo kakvo se ne pamti još od otomanske imperije.

Vrijedni druže, imame naš. Samo tebi zahvaljujući u Bosni možemo vidjeti sve one drage ljude, koji se odazivaju na naziv - vehabija, mudžahedin i slično. Ti si islamski borac za bolji, islamski svijet. A nama je bio već pun kurac Bosne koja ne zna koje je vjere. Samo tebi hvala jer si od jednog dijela Bošnjaka, bosanskih muslimana, stvorio prave vjernike i ljude. Tvoja slava nešto je manja od slave gore fotografiranih, ali to ne znači da ti ne treba odati počast. Na kraju krajeva, kad i kako bih ja doznao da se pravi muslimani ne rukuju sa ženama, da to, tebi zahvaljujući, jedan Faruk Višća nije naučio i pokazao mi demonstrirajući tu svijetlu praksu na mojoj prijateljici Dijani. To su trendovi koje si volio, uvijek ćemo ih pratiti, od sad, pa nadalje i u buduće.