Riječ je o sredovječnom Japancu koji, kao i svaki njegov zemljak od jutra do mraka neprestano radi, a od sutona do zore piše. Iako će vas njegova djela upoznati s dalekim Japanom i njegovom kulturom, ovdje ćemo govoriti o seksualnoj požudi (oprostite na otvorenosti, ali moram reći – radi se između ostalog o nabreklom penisu i bradavicama pa da vlažnog ženskog međunožja …) o kojoj on često piše

Priznajem, romantizirani naslov pobuđuje onaj dio svijesti i stavlja cijelu priču u kontekst te stilske formacije kojoj ne pripada, bar ne vremenski, a sadržajno- e to tek vi, posjetitelji ove stranice trebate odlučiti ... naime, o čemu se radi?

Ovaj sredovječni japanski pisac, rođen 1947. u Kjotu, kao i svaki Japanac radi neprestano, od jutra do mraka, a od sutona do zore piše. Pitanje je čemu takav trud? Možda radi svih pohvala ili, pak zbog onih kritika koje njemu kao da daju još više snage i tjeraju ga na još gomilanja stranica? Ne znam, ali i ja ću mu dat bar jednu pohvalnu riječ jer s mog subjektivnog stajališta on ju zaslužuje.

Kad netko spomene Japan među prvim mislima koje padnu na pamet su gejše, Sony te misao o Japanu kao o dalekoj, mistično-okultnoj zemlji nama dobrim dijelom, nepoznatoj. Pročitavši njegova djela prevedena na hrvatski jezik - Moj slatki Sputnik; Južno od granice, zapadno od sunca; Nakon potresa i Norveška šuma, usudim se reći kako onako jednostavno fabulirani sadržaj knjiga može nas djelomično informirati o Japanu i njihovoj kulturi. Ali o tome sada neću jer bi me to odvelo u sasvim drugom smjeru od onog u kojem vam želim prikazati Harukija Murakamija.

Erotika kao i kod drugih japanskih pisaca ima prestižnu ulogu u samom dijelu. Murakami bez ikakvih ustručavanja piše, a mi čitamo o seksu, spolnosti - homo ili hetero, njegovi likovi su osviješteni pojedinci koji svoju seksualnu opredijeljenost javno iznose. Nadalje on priča o seksualnoj požudi (oprostite na otvorenosti, ali moram reći - radi se između ostalog o nabreklom penisu i bradavicama pa da vlažnog ženskog međunožja …), koja se realizira samim spolnim odnosom ili pak masturbacijom. Njegov glavni lik, a to je obično Murakami u ulozi neutralnog pripovjedača na slušnu asocijaciju, nekakvu glazbenu notu, refren i sl. retrospektivno se vraća u razdoblje svoje mladosti te svih onih mladenačkih nestašluka koje adolescencija sa sobom (do)nosi - ovo je vezano za Norvešku šumu.

Metode seksualnog užitka koji rezultira orgazmom muškarce će možda podsjetiti na Cosmo i njihove muško-ženske priče o tom što muškarci vole, a što ne, naravno odnosi se na … Mogla bih još o ovom, ali daljnji sud prepuštam vama. Svakako pročitajte bar neko od njegovih djela, Nakon potresa ipak nemojte, jer je to zbirka novela u kojoj nećete naći ništa od maloprije spomenutog. Još ću spomenuti prijevode koji nisu originalni već su s engleskog u "režiji" Maje Šoljan i Maje Tančik, pa ni sama ne znam kolika je autentična vrijednost djela, ali hvala im za trud. Obožavanom Murakamiju želim da ne ispadne iz sadašnje kolotečine rada te neka nam i dalje stvara ovakva hvale vrijedna djela.