Trenutno se na hrvatskom dijelu Jadrana nalazi preko milijun turista, a neki od njih na ljetovanje su došli poprilično opskrbljeni. Prema pisanju Vjesnika, strani turisti zbog skupoće u Hrvatskoj sa sobom nose toaletni papir, pivo, odojke i mnoge druge stvari, a sve kako bi uštedjeli pokoji "dinar". Na kakve je sve slučajeve naišao Vjesnikov novinar pogledajte pod

Svi domaći i strani turisti, koji dolaze u apartmane i kampove na našoj obali sa sobom donose doslovce sve što im treba za odmor. Ljudi za sobom vuku od već pripremljene hrane čak do cijelih odojaka. Ne zaboravljaju ni toaletni papir, posebice oni iz Europske unije. Zašto to čine? Zato jer je u Europi odavno dobro poznato da je u prodavaonicama na hrvatskoj obali skuplje kupovati hranu nego u onima u Monte Carlu ili u Riminiju.

Danac kojeg smo sreli u kampu na Preluci rekao je kako je još kod kuće dobio informaciju da se na našoj obali nudi uglavnom nekvalitetna roba po visokim cijenama, uključujući i toaletni papir, pa su oni ponijeli svoj. Na kakav su navikli kod kuće. Iskusno oko hrvatskih carinika u trenu procijeni koja bi roba eventualno mogla biti namijenjena preprodaji, pa onda uslijedi pomnija kontrola vozila tog turista "uvoznika".

Nedavno su carinici na graničnom prijelazu Pasjak u kamperskoj prikolici poljskih turista romske nacionalnosti pronašli tristotinjak električnih aparata za brijanje, te nešto manje dvogleda, kojima je vjerojatno trebalo biti plaćeno ljetovanje brojne obitelji. Neki slovenski turisti pak iz svoje zemlje donose odojke i onda ih u kampu u kojemu borave peku i preprodaju gostima. S obzirom na blizinu Slovenije, ti poduzetni turisti svakih nekoliko dana skoknu kući po svježeg odojka i tako ne samo što plate svoje ljetovanje nego i zarade.

Netočne su priče da hranu na našu obalu isključivo donose gosti iz Češke, Slovačke i Mađarske, jer to čine i imućniji gosti iz drugih zemalja, uključujući i one koji dolaze svojim jahtama. Pečeni pilići vrlo često se nađu u kutijama s hranom čeških turista koji kažu kako si s prosječnom plaćom od 400 eura ne mogu u Hrvatskoj priuštiti kupnju namirnica koje su osjetno skuplje nego kod njih.

Pivo i sokovi posve su posebna priča, jer ih gosti donose u količinama kao da će ovdje boraviti cijelu godinu. Nije rijetkost da se češko i slovačko pivo preprodaje po kampovima. Kad gostima uzmanjka pića kolektivno odlaze u velika robna središta na našoj obali, što im je svojevrstan izlet u recimo Rijeku, Pulu, Šibenik, Split gdje se onda razumnim cijenama opskrbe onim čega im je uzmanjkalo. Jedino što gosti ne donose sa sobom je sladoled, i to zato što bi im se putem rastopio.

Neki dan smo na riječkoj tržnici sreli četveročlanu obitelj iz Francuske koja je u jutarnjim satima htjela doručkovati, ali u našim kafićima se ne nudi ništa osim pića, pa čak ni konfekcijski pakirani croasan, što je te goste neugodno iznenadilo. Savjetovano im je neka u nekoj od obližnjih pekara kupe neki kolačić, a onda to iskombiniraju s pićem u nekom od kafića. I to je turizam na hrvatski način.


Vjesnik, 28. srpanj