"Imamo naftu!", riječi su koje od danas više ne možemo izgovarati (iako nikada to i nismo mogli). Magična barijera od 8 kuna napokon je probijena - od ponoći Eurosuper 95, gorivo na koje ide dobar dio limenih ljubimaca domaćih nam građana, košta nevjerojatnih 8,49 kuna, a slično se dogodilo i dizelu koji je osnova svega što ima predznak gospodarskog. No, nije sve tako crno, nešto je spasila i dobrohotna Vlada na čelu s Doktorom I. S. (53)

No, nije sve tako crno dragi moji Lupeži, jerbo je naša vrla Vlada na čelu s Doktorom I. S. (53) za nas stavila ruku u vatru i naredila INA-i da se ni za živu glavu ne bakće u cijenu goriva Super 95, te da se u ime općeg dobra & prosperiteta u tom slučaju odrekne svoje marže. Riječ je, ukoliko niste znali, o vrlo bitnom gorivu, a o njegovoj važnosti ponajviše govori činjenica da ga se na pozamašnom broju benzinskih postaja ne može pronaći, pa sve da ga i svijećom tražite.

Dakle spasili smo Super 95, ali zato smo jednom od najvećih monopolista u Lijepoj našoj dopustili da katapultira cijenu Eurosupera 95 koja od ponoći iznosi 8,49 kuna, što je, ako me pamćenje ne vara, poskupljenje od ciglih 51 lipu (prije četiri godine koštao 6 kuna). Dizel je također dosegnuo svoju rekordnu cijenu (7,50 kuna), a kako je riječ o gorivu koje se ponajviše koristi u gospodarstvu, stvar ne miriše na dobro, čak štoviše smrdi na nemilu inflaciju. O upućenosti Vlade, dovoljno govori tvrdnja Doktora I. S. (53) kako većina hrvatskih građana troši Super 95. Gluho bilo!

Ali što je to, pitate se, za radišnog Hrvata poskupljenje od 51 lipu po litri benzina. Tek nekih 25 kuna više po rezervoaru, uzmemo li u obzir da zapremina spremnika prosječnog automobila na hrvatskim cestama iznosi 50 litara. Oni čija vozila primaju više od 50 litara pogonskog goriva, to su ionako zaslužili, jer kako ih nije bilo sram kupovati tolike mrcine.

Istovremeno, za pretpostaviti je, Vlada nije pomislila odreći se svoga dijela zarade - trošarine na naftne derivate, pa čak ni tek djelića cjelokupnog kolača u iznosu poreza na dio cijene goriva koji otpada na trošarine, a da ne govorimo o naknadama za ceste, koje plaćamo kroz tehnički pregled i kojekakve cestarine. Ne ide to tako, jer time bi državni proračun otišao kvragu, a znamo kako je oduvijek bilo bolje da kvragu odu državljani, nego proračun.

No, i dalje stvari nisu tako crne. Naime, upućeni tvrde da samo treba pričekati određeno vrijeme - dok se u Sjedinjenim Država nadopune ionako goleme rezerve nafte (inače benzin je u SAD-u dvostruko jeftiniji nego u Europi), te dok se smanji pritisak na Iran. Ove dvije stvari, vjerovali ili ne, mogu smanjiti cijenu barela za dvadesetak dolara, odnosno, gotovo za trećinu. Sretno nam, jer "Imamo super!".