Molimo, braćo i sestre

U župnoj crkvi u Jasenovcu u utorak je služena sveta misa za oporavak gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Pa kad je već tako, molimo, braćo i sestre, molimo da se Svemogući i Vječni Bog dodatno ne razbjesni na ovu zemlju koja za izlazak iz krize nije smislila ništa pametnije nego da se za izbavljenje obrati direktno Njemu koji bi se pored tolike ljudske nesreće širom svijeta trebao baviti gospodarskim oporavkom Hrvatske. Molimo, braćo i sestre, da Svevišnji sasvim ne izgubi živce i da na nezahvalne Hrvate ne pošalje potrese, požare i poplave

Zdravstvo i hrvatstvo

Vlatko Marković kronična je sramota ove zemlje. Svaki njegov javni istup cipelarenje je civilizacijskih dostignuća i elementarnog kućnog odgoja. Svaki njegov intervju nije ništa nego nastavak skandala koji je izazvao prethodnim intervjuom. Svako njegovo javno ukazanje manifestacija je primitivizma, bahatosti i prezira prema pameti i uljuđenosti. U intervjuu „Večernjem listu“ predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza rekao je da u hrvatskoj reprezentaciji nema mjesta za gay-nogometaše sve dok je on šef HNS-a, te da nogomet, na svu sreću, „igraju samo zdravi ljudi“. Prije toga, kako je red i običaj, nije propustio naglasiti svoju vatrenu privrženost hrvatskom nacionalizmu, jer homofobija najbolje raste pod utjecajem nacionalističkog gnojiva.

Kao i nakon svakog istupa, Marković sad objašnjava da je pogrešno interpretiran i shvaćen, da ne misli on tako, da nema on ništa protiv homoseksualaca, da se ispričava ako se netko osjetio uvrijeđenim... Vlatko Marković je primitivan čovjek, ali je dovoljno lukav da zna kako mu uoči izbora u Nogometnom savezu ne trebaju tužbe i afere koje će doprijeti i do evropskih ušiju, pa očajnički nastoji sanirati štetu. Ne pada mu na pamet da se, jednostavno, povuče, jer je opčinjen svojom planetarno prepoznatom veličinom i jer Zdravko Mamić ne bi baš najbolje primio tu vrstu Markovićeve svojeglavosti.

Molitvom protiv krize

U župnoj crkvi u Jasenovcu u utorak je služena sveta misa za oporavak gospodarstva u Republici Hrvatskoj. Misu je služilo desetak svećenika, a među vjerničkim mnoštvom našla se i saborska zastupnica Hrvatske seljačke stranke Marijana Petir koja je izjavila ovako: „Nije dovoljno samo raditi, treba i moliti, a gospodarskoj treba prethoditi duhovna obnova.“ Pa kad je već tako, molimo, braćo i sestre, molimo da se Svemogući i Vječni Bog dodatno ne razbjesni na ovu zemlju koja za izlazak iz krize nije smislila ništa pametnije nego da se za izbavljenje obrati direktno Njemu koji bi se pored tolike ljudske nesreće širom svijeta trebao baviti gospodarskim oporavkom Hrvatske.

Molimo, braćo i sestre, da Svevišnji sasvim ne izgubi živce i da na nezahvalne Hrvate ne pošalje potrese, požare i poplave, što bi bila dostojna kazna naciji koja je sebi izabrala vlast što nema nikakvu ideju ni o čemu i koja je izabrala saborske zastupnike poput duhovno obnovljene Marijane Petir. Molimo da Gospodin ne sažeže Razmaženu našu prije nego što joj u pohode stigne Njegov zemaljski nasljednik koji će ovdje zateći Njegove službenike koji su ulogu Boga pomiješali s ulogom Međunarodnog monetarnog fonda, službenike kojima su se izmiješale i molitve, pa umjesto Slava Ocu s oltara odavno mrmljaju Slava Novcu. Amen. 

Nezamjenjiva Šima

Glavnoj državnoj revizorici Šimi Krasić još u travnju ove godine istekao je mandat, ali ona se i dalje kiti rečenom titulom i zauzima rečenu funkciju. Hrvatski sabor, naime, već pola godine ne uspijeva imenovati nasljednika nezamjenjivoj gospođi Krasić, što samo svjedoči o važnosti Državne revizije i čelne osobe te institucije. Šima Krasić svih je ovih šesnaest godina, koliko vodi Državnu reviziju, funkcionirala kao neka vrsta svete vodice: niti je pomagala borbi protiv pljačke, niti joj je odmagala. Bavila se evidentiranjem nezakonitosti pod okriljem države, ali ta je djelatnost čitavo vrijeme bila svrhom sama sebi.

Bila je posvećena revizorskom lapurlartizmu i nimalo je se nije ticalo što proizvodi tone stranica na koje se nitko ne obazire. Nije podnosila kaznene prijave u slučajevima u kojima je utvrdila izigravanje zakona, nije inzistirala na procesuiranju, nije joj bilo stalo da njezin rad poluči ikakav konkretan učinak. Zato bi bilo najbolje da Sabor na mjesto Šime Krasić ne imenuje nikoga dok je ova legendarna gospođa živa. Neka njezino vegetiranje na položaju glavne državne revizorice bude trajna poruka kakve činovnike treba ova zemlja: treba takve koji će se truditi da svojim radom nikoga ne inkomodiraju i kojima ne pada na pamet da nešto promijene na bolje.

U dogovoru s autorom tekst prenosimo iz Novog lista