Pišući o neoprostivom grijehu Borisa Dežulovića, kojem je otkazana suradnja u banjalučkim Nezavisnim novinama, tek usputno smo spomenuli Željka Kopanju, vlasnika te navodno nezavisne tiskovine. Novinar emisije 60 minuta, Slobodan Vasković, jedna od najomraženijih osoba u percepciji premijera Republike Srpske, Milorada Dodika, napisao je otvoreno pismo, objašnjavajući zašto ga je vlasnik Nezavisnih podvrgnuo linču, zbog kojeg je privremeno morao iseliti svoju obitelj iz Bosne i Hercegovine

Kao uvod ovom pismu trebalo bi navesti nekoliko fakata. Emisija Federalne televizije „60 minuta“ najgledanija je politička emisija u Bosni i Hercegovini, koja pokušava razotkrivati spregu kriminala i politike, a ponekad se u takve pothvate upusti bez previše dokaza. Što premijer Dodik misli o Federalnoj televiziji (citiramo – „FTV nek se jebe“) i o spomenutoj emisiji koju uređuje Bakir Hadžiomerović, na Lupigi smo već pisali. No, ono o čemu nismo pisali je to da su Kopanjine Nezavisne prošlog mjeseca pokrenule medijsku kampanju intenzivno usmjerenu protiv „60 minuta“.

Bakir Hadžiomerović prvi se našao na meti

U tu svrhu Kopanja je pokrenuo svog „uglednog“ zagrebačkog kolumnistu, Denisa Kuljiša, koji je donio priču da je Hadžiomerović reketario INA-u, tražeći 30.000 eura, a kako bi ih prestao napadati u svojoj emisiji. Hadžimoreovića je Kuljiš opisao sljedećim riječima: „Utjecajan kao Tijanić na srpskoj televiziji, nepredvidiv kao Denis Latin i egocentričan kao Aca Stanković na hrvatskoj". No, to je bila još jedna od blažih rečenica koju je uputio na njegov račun. Kad smo već kod Kuljiša bit će zanimljivo vidjeti hoće li Kopanja zbog „teške financijske situacije“, otkazati suradnju i zasigurno nimalo jeftinom Kuljišu, kao što je to učinio s Dežulovićem, koji se sasvim slulččajno upravo tada drznuo napisati pokoju na račun Srpske.

Vlasnik Nezavisnih, Kopanja

Uglavnom, uslijedila je medijska hajka, praćena anonimnim pismima, sumnjivom dokumentacijom i jednako takvim svjedocima, koji su u priču uveli i Vaskovića, a koji je u sukobu s vlastima Republike Srpske već dugi niz godina. Svojevremeno je Banja Luka imala jak magazin koji se zvao Patriot, a čiji je urednik upravo Vasković. Zbog pritisaka vlasti na taj list, i to, među ostalim, navodno i na način da su se zvali oglašivači te ih se „uvjeravalo“ da se ne oglašavaju u Patriotu, Vasković je štrajkao glađu ispred zgrade Narodne skupštine Republike Srpske. U ovoj novoj hajci, koju su uz provjereni RTRS predvodile Nezavisne, Vasković, koji inače također nije "bez putra na glavi", prokazan je kao reketar, a situacija je postala takva da je Federalna televizija tražila od policije da pruži zaštitu njihovom novinaru ... E tek sad možemo preći na Vaskovićevo pismo Kopanji koje je objavio portal Žurnal …

Slobodan Vasković

"Dugo sam razmišljao kako u ovom pismu da te oslovim: Ako ti se obraćam sa Kopanja, onda će djelovati da smo na prevelikoj distanci, što nije tačno. Željko je već mnogo bliže, ali ne dovoljno blizu, s obzirom da si ti svuda oko mene, moje porodice, prijatelja, radnih kolega. Cijenim da će Dragi Željko biti najprimjerenije trenutnoj situaciji, te da će to i tebi odgovarati, jer činiš sve već gotovo mjesec dana da se danonoćno ne razdvajamo. Stoga, u nastavku sve počinjem i završavam sa Dragi Željko.

Dragi Željko, preveliku si vojsku digao na mene. Takve vojske i takve siline ne vidje ova zemlja od rata na ovamo. Niti takvog granatiranja lažima, podvalama, izmišljotinama, bolesnim konstrukcijama... Trese se Bosna od marširanja tvojih legija, uvija se Hercegovina pred naletom tvojih Orka. Danonoćno tučeš nesrazmjernom silom, spržena zemlja ti je cilj, ali efekti razaranja su ti ravni nuli. I dalje stojim kano klisurina, odlučan u namjeri da se izborim za slobodu. Valter je i dalje živ i jači nego ikad. Tvoji generalisimusi su u panici, u agoniji, u bolnom grču, u užasu, jer nisu ostvarili nijedan od zacrtanih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Poraz vaš je potpun. Istina, moju porodicu si privremeno iselio van države, ali to i nije neki dobitak, s obzirom na silu koju si podigao.

Dragi Željko, ti si ovdašnji Černobil. Kada je došlo do havarije u tom gradu, zagađen je kompletan region. Baš kao što ti zagađuješ ovaj. Ali, vrijeme učini svoje. Danas je Černobil turistička atrakcija. Zagađenost je stvar ružne prošlosti. Takva vremena dolaze i u ovu zemlju. I to je ono što ti pokušavaš da spriječiš i u čemu nećeš uspjeti. Nije to jedino što te pokreće, jer i dalje ostaje pitanje zašto radiš sve ove sramne stvari koje radiš, umjesto da okreneš ćurak, kao što si to do sada nebrojeno puta učinio, i sačekaš promjene?! Imaš sa čime: imaš milione, firme, poslovne prostore, gradiš zgrade... Imaš i moć. Upravo je demonstriraš na meni i mojima. Šta je onda u pitanju? Sve imaš, ali jedno nemaš: Poštovanje i uvažavanje okoline. Srećeš se sa predsjednicima, ambasadorima, uglednim ličnostima..., ali džaba: običan svijet i dalje te ne uvažava i smatra te nikogovićem. I to ne možeš da promijeniš. To je tvoja neizlječiva boljka. Zato i mrziš, napadaš i gubiš.

Dragi Željko, da li si razmišljao da neke od svojih neuspješnih generala smijeniš. Nije im ovo prvi put da se razbijaju o mene. Gube već dugih pet godina. Gorki su im porazi, što se da vidjeti iz njihovog nastupa, koji se jedino može okarakterisati kao ludilo, i nikako drugačije. Pada li ti na pamet da su od silnog trošenja, tvoji generalisimusi postali bezvrijedni i neupotrebljivi. Da ih pomenem: Dragan Davidović, generalni dirtektor RTRS i bivši Ministar vjere u pet vlada Radovana Karadžića; Mirjana Kusmuk, glavni i odgovorni urednik „Glasa Srpske“ i nekadašnji portparol Momčila Krajišnika; Pero Simić, savjetnik za medije Milorada Dodika i nekadašnji Karadžićev intimus. Tu je i kaplar Goran Maunaga, koji je pet ratnih godina proveo sa Ratkom Mladićem. I da ne zaboravim Dragana Jerinića, koji ni ranije, a ni sada nije predstavljao ništa, ali ti je potpuno lojalan i spreman je zbog tebe napraviti svaku gadariju. Lijepo društvo, nema šta.

Dragi Željko, da te podsjetim i na sljedeće: Bivše gazde tvojih generala i kaplara su ili u zatvoru ili u bjekstvu. Krajišnik je presuđen na višedecenijsku kaznu zbog ratnih zločina; Karadžiću se sudi za najteža djela, Mladić se krije. Sam povuci analogiju i zaključi šta će biti sa tobom, kada pravna država ovdje zavlada. A zavladaće.

Dragi Željko, ti si čovjek spržene savjesti. Već odavno ti ništa nije sveto. Sklon si svakom nedjelu. Ti, koji si preživio užasavajući teroristički i gangsterski atak. Mnogi koji su danas oko tebe, tada su se radovali zbog napada, ali i tugovali što si preživio. Ja nisam među njima i dan danas matram da si platio strašnu cijenu. Uprkos tome, otvoreno ti kažem: užasniji od napada na tebe, jeste način na koji si zloupotrijebio sopstvenu tragediju. Najtragičnije od svega je što si danas u savezu sa nekim od onih koji su osumnjičeni da su ti radili o glavi. I zajedno sa njima ti radiš moju glavu. Postao si mafijaš. I to Kum. I završićeš kako Kumovi i završavaju - u zatvoru.

Dragi Željko, potpuno mi je nebitno da li ću tada biti živ. Jer, ja sam te već pobijedio. I tebe i tvoje jadne sluge i sluškinje. Otud i toliki bijes i mržnja i užas koji mi priređuješ. Džaba ti, jer si jurišajući na mene, porazio sebe. Svima je u ovoj državi danas kristalno jasno da si bio i ostao ništarija. Zbogom, Dragi Željko, jer ti se više neću obraćati."

Slobodan Vasković

Lupiga. Com / Žurnal

FOTO: Screenshot HRT/Žurnal