Svojevremeno je postojala izreka kako se „vrijeme više ne mjeri po Griniču, već po sucu Maksimoviću“, koji je 1976. produžio utakmicu Olimpija – Partizan sve dok beogradski klub nije postigao pogodak i preoteo titulu Hajduku. Sada pak zbrajanje, očito, nije matematička, već „operacija“ Igora Štimca. Premda je izgubio izbore za predsjednika HNS-a, on to ne priznaje, jer rezultat može biti konačan samo kada on pobijedi. U branši se kao uostalom i u društvu nataložilo svakakvog mulja koji, umjesto da nepovratno potone u septičku jamu, uglavnom ispliva na površinu

Svojevremeno je postojala izreka kako se „vrijeme više ne mjeri po Griniču, već po sucu Maksimoviću“, koji je 1976. godine produžio utakmicu u Ljubljani, Olimpija – Partizan sve dok beogradski klub nije postigao pogodak i tako „preoteo“ titulu Hajduku. Sada pak zbrajanje, očito, nije matematička, već „operacija“ Igora Štimca. Premda je lani u prosincu izgubio izbore za predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza - on to ne priznaje, jer rezultat (zbrajanje glasova skupštinara) može biti konačan samo kada on pobijedi.

Skupštinom trebao predsjedati Dinko Cvitan iz USKOK-a

U svemu tome i dalje ima veliku podršku novinarskih „veličina“. „Upregli“ se, tako, u „Štimčeva kola“ razni indeksovci, reići, bilići, krušelji, mateoni i ostali … pa „galopiraju“. Sve to ne treba čuditi u potpuno devastiranom novinarstvu, koje je svakako jedan od najlošijih segmenata društva. Žalosna je činjenica da je primitivni Zdravko Mamić čak i bio u pravu u pojedinim (istina neartikuliranim) izljevima bijesa prema nekim „sportskim“ novinarima.

Čak je i primitivni Mamić u svojim maloumnim i degutantnim ispadima novinare znao pogoditi na pravo mjesto

Vratimo se spomenutoj izbornoj Skupštini HNS-a, čiji su mnogi članovi (bez obzira da li su skloni Štimcu ili Vlatku Markoviću) izgledali kao da su na glasovanje došli iz Remetinca, Bilica i ostalih zatvorskih „odaja“ diljem Lijepe naše. Tim i takvim skupom je, realno, trebao predsjedati ravnatelj Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Dinko Cvitan, no onda ta Skupština vjerojatno ne bi imala kvorum, jer bi se dosta „delegata“ razbježalo. U toj se branši, kao uostalom i u cjelokupnom društvu, nataložilo svakakvog mulja koji, umjesto da (po)tone u septičku jamu, uglavnom ispliva na površinu. I onda jednog mulja(tora) treba izabrati za predsjednika HNS-a. U prljavoj igri markovićevaca i štimčevaca pobijedila je prva opcija, koju, pak, druga - po principu „tko o čemu kurva o poštenju“ - proziva za malverzacije. A Štimčeva se „struja“, sasvim sigurno, borila za nogometnu prevlast branjem cvijeća i recitiranjem ljubavnih pjesmica. Štimac i njegov „pit bull“ Reno Sinovčić su i inače poznati kao mirne osobe koje ni mrava ne bi zgazile. Sve one optužbe na njihov račun za nasilništvo su zapravo proizvod hrvatskog jala, jer oni su stupovi domoljublja i poštenja, čuvari javnoga reda i mira.

Konkretizacija Štimčevih nasilničkih prijetnji

Igor Š. često „zaziva“ policiju i USKOK, koji bi svakako trebali reagirati i pozabaviti se, između ostalog“, i njegovim likom i djelom. Kad se god nešto dogodi u nogometnom (polu)svijetu, poput ubojstva menadžera Dine Pokrovca, „afere Offside“  („kladioničarsko“ namještanje utakmica) … „Šticu“ zovu kao svjedoka. S tim u vezi se postavlja opravdano pitanje, je li on zbilja tako dobro informiran o svemu tome ili, ne daj Bože, možda i „uključen“ u neku aferu? Ono što u Mamićevom slučaju završava samo na verbalnim prijetnjama, Štimac je u nekoliko navrata „konkretizirao“ po birtijama i noćnim klubovima.

 
Igor Štimac - čest svjedok

Premda njegova „sposobnost“ nikako da dođe do izražaja („ugasio“ kladionicu, neslavno završio „diskotekalno“ poslovanje, najavljuje izlazak i iz hotelijerskog biznisa, „repovi“ nakon njegovog odlaska s funkcije u Hajduku, loše predsjedavanje Udrugom prvoligaša …) ne treba začuditi ukoliko njegova bolesna ambicija seže i dalje od HNS-a pa krene u „rušenje“ Michela Platinija i Seppa Blattera s čelnih mjesta u UEFA-i i FIFA-i ili Ban Ki-moona s „glavnotajničke“ pozicije u UN-u, kako bi preuzeo njihove funkcije.

Ban Ki-moon, sljedeća meta Igora Štimca?

Bez obzira na sve navedeno (a ima „toga“ još puno) – njegov se imidž u medijima „pegla“. Umjesto da se novinari zgražaju što se uopće za nogometnu prevlast bore likovi poput Mamića, Štimca, Markovića ili Sinovčića, jer su svi oni karakterno i moralno isti, totalno neprofesionalno su se svrstali na jednu stranu. Sve je to odraz bolesnog hrvatskog društva u kome se nekako stalno bira po principu „(eventualno) manjeg zla“ jer ono što je „bolje“ nikako ne može doći do izražaja. Kamo lijepe sreće da izbor za predsjednika HNS-a ima i treću „opciju“ (osobu), pa da je to makar i Jaran iz „Noćne more“.

Istaknimo na kraju kako je Slobodna Dalmacija nedavno u naslovu citirala Štimčevu izjavu: „Neće više biti mjesta u sportu za Jambe, Mamiće, Vićane, Žužule i slične“. Bilo bi lijepo da se to ostvari, a „nabrojanima“ svakako treba pridodati „Štimce i Sinovčiće“.

Lupiga.Com

FOTO: Lupiga.Com