Iako su radnici produktivniji nego ikada, odnosno, u istoj jedinici vremena proizvode više nego je to do sada bio slučaj, njihove plaće ne odražavaju ovu produktivnost. To pak znači da sve manje osjećaju blagodati ekonomskog rasta te od njega sve veću korist imaju vlasnici kapitala. Izvještaj UN-ove Međunarodne organizacije rada samo je jedan u nizu sada sve veće hrpe studija koje redom potvrđuju kako mali broj bogatih ne može pogoniti ekonomiju ako je većina stanovnika siromašna. Prirodni je to put profita koji ima neobičnu naviku da se množi tamo gdje ga već ima. To nipošto ne znači da je milenijski kapitalizam u krizi. Gospodarski podaci gotovo bez greške bilježe rast, ako to i ne važi za građane - potom gore za njih.

Opširni izvještaj UN-ove agencije na 137 stranica bavi se trendovima rasta (ili točnije, stagnacije) plaća u svijetu te analizom uloge plaća u nejednakosti prihoda. Prvi dio izvještaja pokazuje kako globalni rast plaća možemo zahvaliti prvenstveno ekonomijama u razvoju poput Kine bez koje bi rast bio upola manji. Razvijene zapadne ekonomije bilježe stagnaciju rasta plaća dok brojne zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Japana i Italije još uvijek nisu došle na razine koje su bilježile prije krize 2007. godine. 

"Drugi dio izvještaja analizira ulogu plaća u nejednakosti prihoda za što posljednjih godina postoji sve više interesa. Rastuća nejednakost prihoda ne potkopava samo socijalnu pravdu, već ima i štetan utjecaj na ekonomiju", tvrdi generalni direktor Međunarodne organizacije rada Guy Ryder naglašavajući kako istraživanje pokazuje da su za smanjenje nejednakosti iznimno važni kolektivni ugovori i minimalne plaće koji mogu korigirati tržište rada.

Osim sve izraženije nejednakosti prihoda između najsiromašnijih i onih najbogatijih, MOR-ov izvještaj naglašava i nesrazmjer u plaćama između žena i muškaraca te posebno ističe ugrožene skupine poput migranata koji zarađuju manje čak i kada imaju iste kvalifikacije i rade jednake poslove kao i domicilno stanovništvo.  

Razlozi rastuće nejednakosti

Premda ih doživljavamo kao obećane zemlje blagostanja, razvijene zapadne ekonomije već godinama bilježe minimalan ili gotovo zanemariv rast plaća. Iako je uglavnom riječ o zemljama s niskim stopama nezaposlenosti, poput Njemačke ili SAD-a, liberalizacija tržišta rada u razvijenim zapadnim ekonomijama dovela je do toga da su brojni građani (čak petina radnika u Njemačkoj) "zaglavili" na mini poslovima. Ukoliko se zadržimo na primjeru europskog gospodarskog giganta - Njemačke, oko pet milijuna Nijemaca nije nezaposleno, ali radi za 450 eura mjesečno. Poslodavcima ovakva situacija odgovara obzirom da konkurencija jeftinih poslova i plaće ostalih radnika povlači prema dolje.

U razvijenim ekonomijama godišnji realni rast plaća je u glavnom - oko nule (IZVOR: MOR)

Dok od toga prosperiraju vlasnici kapitala, većina stanovništva dobiva tek mrvice u vidu sve popularnijih mini poslova.

"U mnogim zemljama nejednakost započinje na tržištu rada i prvenstveno leži u plaćama odnosno zaposlenosti", tvrdi Rosalia Vazquez-Alvarez, stručnjak za plaće pri MOR-u i jedan od autora izvještaja. 

U većini zemalja u kojima je zabilježen rast nejednakosti, poput SAD-a ili Španjolske, upravo su promjene u visini primanja i povećana zaposlenost uzrok nejednakosti. Riječ je dakako o povećanom broju zaposlenih na mini poslovima (ili McJob kako ih zovu u SAD-u) te politici štednje i smanjenju plaća u javnom sektoru u primjeru Španjolske.

Sve veći nesrazmjer u primanjima utječe na potrošnju kućanstava što se ogleda i na sporijem gospodarskom rastu zapadnih ekonomija. Osim ekonomskih analitičara ovaj trend uvidjeli su i zakonodavci. U Njemačkoj se od sljedeće godine ipak uvodi do sada nepostojeća minimalna plaća. Problem je utvrdio i MMF koji je od SAD-a zatražio povećanje minimalne plaće kombinirano s povećanjem neoporezivog dijela dohotka kako bi se smanjila razina siromaštva te se povećala potražnja. Europske zemlje koje su najviše osjetile krizu uglavnom su se oslonile na smanjenje plaća kako bi osigurale kompetitivnost radne snage i time privukle investicije.

"Te su se mjere pokazale štetnijima nego se činilo i dodatno rezanje plaća bilo bi kontraproduktivno", navodi MOR zapažanja OECD-a u Globalnom izvještaju o plaćama. 

Produktivnost raste ali plaće ne

Produktivnost rada, odnosno vrijednost roba i usluga koje radnik proizvede, konstantno raste i uvelike nadilazi rast plaća u razvijenim ekonomijama. To je duži trend koji je zakratko zaustavljen u jeku krize 2008. i 2009. godine. Nesrazmjer između rasta produktivnosti radnika i rasta (odnosno stagnacije) plaća, rezultira smanjenim udjelom rada u BDP-u razvijenih zemalja. Ovaj trend praktički znači da radnici i njihova kućanstva ubiru sve manji dio plodova gospodarskog rasta. Za vlasnike kapitala vrijedi pak obrnuto proporcionalna logika. S manjim udjelom radnika njihova je dobit sve veća, zaključuje izvještaj Međunarodne organizacije rada.

Usporedni graf globalnog rasta plaća i produktivnosti radnika otkriva kako u glavnom raste produktivnost (IZVOR: MOR)

Studije pokazuju kako je u razvijenim zemljama ovaj trend prisutan još od '80-ih godina prošlog stoljeća. Literatura, navodi se u izvještaju, sugerira kako se radi o kombinaciji pritisaka financijskih tržišta zbog više stope povrata kapitala, globalizacije međunarodne trgovine, tehnoloških promjena te erozije institucija koje reguliraju tržište rada. Ovo posljednje može se protumačiti i kao posljedica odumiranja države blagostanja.

Makroekonomske posljedice situacije u kojoj produktivnost raste, ali plaće stagniraju potencijalno su goleme, oprezno tvrde činovnici Međunarodne organizacije rada. Uistinu, brojna su ih istraživanja detektirala, a među njima su i ona srednjostrujaških institucija koje vode globalnu ekonomsku politiku.

"Smanjeni prihodi kućanstava utječu na potrošnju što može doprinijeti stagnaciji ukupne potražnje i potkopati namjere tvrtki da dalje investiraju zbog nesigurnosti u potražnju", stoji u izvješću Svjetske Banke. Ono što se događa u ekonomiji, posebno onoj u Europskoj Uniji, gdje se niskim plaćama i rezanjem socijalnih izdataka potiče konkurentnost, posebno izvoznika, dovodi do zaustavljanja ekonomije i samo produbljuje krizu.

"Rješenje jest dijelom u povećanoj socijalnoj zaštiti i progresivnim porezima, no to nisu dovoljna sredstva da zaustavimo nejednakost. Moramo se usredotočiti na sveobuhvatnu strategiju koja će uključivati minimalne plaće, ojačati kolektivne ugovore i eliminirati diskriminaciju ugroženih skupina poput migranata, žena i mladih", navodi Sandra Polaski, zamjenica generalnog direktora za politike MOR-a.

Izvještaj MOR-a samo je jedan u nizu sve veće gomile studija koje još jednom potvrđuju kako milenijski kapitalizam nipošto nije u krizi. Gospodarski podaci gotovo bez greške bilježe rast, ako to i ne važi za građane, potom gore po njih.

 Lupiga.com

Naslovna fotografija: Pixabay.com