KEMIJSKO NASILJE: Hormonski otrovi koji vrebaju iz hrane, vode, kozmetike, ambalaže, lijekova…

Sanja Rapaić

15. svibnja 2015.

KEMIJSKO NASILJE: Hormonski otrovi koji vrebaju iz hrane, vode, kozmetike, ambalaže, lijekova…

Tehnološki napredak olakšao je ljudske živote u mnogim sferama, no mnogi novi proizvodi i materijali koji su zakoračili u naše domove „trojanski su konj“, jer iz njih prijete opasni otrovi. Štetne kemikalije djeluju kao endokrini disruptori, ometaju normalno funkcioniranje endokrinog sustava i mogu ozbiljno narušiti ravnotežu hormona, upozoravaju stručnjaci iz američke radne skupine za okoliš, a s njima se slaže i naš ugledni stručnjak dr. sc. Valerije Vrček. On nas upozorava da tvari koje igraju opasnu „igru“ s našim hormonima mogu biti prisutne doslovno u svemu, od pitke vode, preko sredstava za čišćenje i kozmetike pa do raznih vrsta ambalaže. Lijekovi, mobiteli, kozmetika i plastična ambalaža u isto su nam vrijeme, tvrdi, i prijatelji i neprijatelji.

„Endokrini disruptori su kemikalije koje narušavaju hormonsku ravnotežu u ljudi i životinja, stoga im odgovara prikladniji, tehnički naziv – hormonski otrovi. Svaki poremećaj hormonske regulacije je fiziološka Pandorina kutija čijim otvaranjem može nastati hormonski kaos – neurološka, imunološka i reproduktivna oštećenja. To nije pretpostavka, to su činjenice koju potkrepljuju brojni podaci objavljeni u znanstvenoj literaturi“, upozorava dr. sc. Valerije Vrček, sveučilišni profesor organske kemije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i autor brojnih znanstvenih radova te desetak stručnih publikacija.

U svojoj knjizi „Druga strana potrošačkog raja“, Vrček otvara niz vrlo važnih pitanja – plaćamo li skupo, svojim zdravljem, velike tehnološke "korake naprijed" i koliko smo svjesni opasnosti koje donose znanstvena otkrića u službi lagodnijeg života, imamo li, kao potrošači, potpune informacije o onome što svakodnevno konzumiramo te zatvaramo li svjesno oči pred drugom tamnom stranom napretka znanosti i tehnologije koja ima negativne ekološke aspekte.

Valerije Vrček
"Zdravstvenu cijenu ne plaćaju svi, već relativno manji, statistički uzorak ljudi koji 'nisu imali sreće'. Najveći udio te hormonski poremećene manjine čine djeca – rođena i nerođena" - dr. sc. Valerije Vrček (FOTO: privatni album)

„Pojava hormonskih otrova i medicinska cijena izlaganja endokrinim disruptorima posljedica su sveopće kemikalizacije prostora u kom živimo - plastična ambalaža, aditivi u hrani, pesticidi na polju, nanočestice u kozmetici, beskrajan popis lijekova, teški metali, kontracepcijske pilule... Zdravstvenu cijenu kontakta s hormonskim otrovima, ipak ne plaćaju svi, već relativno manji, statistički uzorak ljudi koji 'nisu imali sreće'. Najveći udio te hormonski poremećene manjine čine djeca – rođena i nerođena. Zbog male tjelesne mase i intenzivnog razvoja svih organa djeca su posebno osjetljiva na djelovanje hormonskih otrova. Mnogi poremećaji poput hiperaktivnosti, neplodnosti ili alergija posljedica su izloženosti ljudi hormonskim otrovima u fetalnoj ili dojenačkoj fazi života, što znači da se medicinska cijena kontaminacije hormonskim otrovima naplaćuje se s odgodom“, objašnjava profesor. 

U razgovoru za Lupigu otkrit će i koje su to kemikalije, materijali ili proizvodi koji kod ljudi mogu izazvati „hormonski kaos“, hiperaktivnost, alergije, astmu, šećernu bolest, neplodnost ili rak. Na top-listi 10 hormonskih otrova kojima su ljudi najčešće izloženi i koje bi svakako trebalo izbjegavati su, tvrdi, bisfenol A (BPA), dioksini, altrazin, ftalati i polibromirani difenileteri.

„Prvi na crnoj listi endokrinih disruptora je bisfenol A (BPA), koji je nakon dvadesetak godina znanstvenih sukoba zabranjen, ali samo u proizvodnji dječjih bočica. Ta se kemikalija i dalje nalazi na tržištu primjerice u boji kojom se ispisuju računi u trgovinama i ugostiteljskim objektima, ali i u obliku polikarbonatne plastike kojom se presvlače unutarnje stjenke 'alu'-limenki u kojima su sokovi i pivo. S vremenom BPA curi iz polikarbonatne ambalaže te zagađuje prehrambeni sadržaj, postajući tako dio neželjenog menija“, kaže Vrček. Naglašava da toplina, svjetlost, mehanička oštećenja, mikrovalovi ili kiselost prehrambenog sadržaja ubrzavaju tu migraciju kemikalija u hranu i piće.

Vrijedi istaknuti kako su, također, ftalati kemikalije koje „cure“ iz plastičnih proizvoda, primjerice iz plastičnih boca i dječjih igračaka, no nalaze se i u mnogim kozmetičkim proizvodima. Oni, poput ostalih endokrinih disruptora, izazivaju spolne poremećaje, a uzrokuju i malformacije ploda. Iako su neki ftalati zabranjeni kao, primjerice, omekšivači plastike, polimerna je industrija, tvrdi Vrček, na tržište izbacila desetak novih, zamjenskih analoga, s istim ili sličnim toksikološkim profilom.

Plastične boce
Ftalati kemikalije koje „cure“ iz plastičnih proizvoda, primjerice iz plastičnih boca i dječjih igračaka, nalaze se i u mnogim kozmetičkim proizvodima (FOTO: Lupiga.Com)

Na „crnoj listi“ su i dioksini - skupina spojeva koja uzrokuje različite reproduktivne poremećaje, a povezuje se sa povećanom učestalošću neplodnosti, posebno kod muškaraca. Pad kvalitete i brojnosti spermija direktno je povezan s izloženošću niskim dozama tih industrijskih kemikalija, upozorit će Vrček. Osim u različitim industrijskim procesima, npr. proizvodnji kondenzatora, agrokemikalija i sl., dioksini su nusprodukt u spalionicama smeća. Spaljivanje nerazvrstanog otpada u spalionicama zapravo je, tvrdi, proizvodnja dioksina koji, usprkos filterima u dimnjacima, u malim količina zagađuju okoliš, talože se i otapaju u mastima. Iako male, količine emitiranih dioksina dovoljne su da izazovu zdravstvene poremećaje, jer je karakteristika svih endokrinih disruptora da biološki djeluju u vrlo malim koncentracijama.

„Na popisu hormonskih otrova je i atrazin koji je, uz glifozat, najviše upotrebljavani pesticid u SAD-u. Srećom, u Europskoj uniji je atrazin već desetak godina zabranjen, no glifozat se i dalje koristi, posebice u zemljama koje su pristale na uzgoj genetski modificiranih usjeva (Španjolska, Portugal, Češka, Rumunjska)“, pojašnjava Vrček. Medicinski laboratorij iz Bremena objavio je nedavno rezultate određivanja glifozata u urinu stanovnika Europe po kojima je oko 50 posto ljudi kontaminirano mjerljivim količinama glifozata. Najviša koncentracija, od 1,8 mikrograma po litri urina, izmjerena je u uzorcima iz Latvije, a „najčišći“ urin imaju Makedonci i Švicarci, dok 40 posto uzoraka iz Hrvatske sadrži 0,14 mikrograma glifozata po litri urina, što je manje od europskog prosjeka (0,21 mikrograma). Osim glifozata u urinu, stručnjaci su mjerili i prisutnost aminometilfosfonatne kiseline (AMPA) koja je razgradni produkt glifozata i također je toksična za ljude, a najveća izmjerena koncentracija otkrivena je upravo u uzorku urina iz Hrvatske (2,6 mikrograma po litri urina).

„Usporedba podataka iz njemačkog istraživanja upućuje na zaključak da se Hrvati truju glifozatom, uglavnom robom iz uvoza, organofosforni preparati. Ovi rezultati su upozorenje, ali i prigovor našim nadležnim institucijama koje ne provode provjere 'kemijskog statusa' naše nacije“, kaže Vrček. 

Na popisu štetnih kemikalija su nadalje polibromirani difenileteri (PBDE) - kemijski aditivi koji služe kao usporivači gorenja. U proizvodnji plastike čine preko 30 posto mase materijala, primjerice, u računalima ili plastičnim dijelovima automobila. Oštećuju jetru i imunološki sustav, narušavaju ravnotežu hormona štitnjače, a kao snažni neurotoksini, kod djece mogu uzrokovati smetnje u razvoju mozga, poremećaj pažnje, učenja i pamćenja te sindrom hiperaktivnosti. Iako su neke vrste PBDE-a zabranjene, veći dio njih je, tvrdi Vrček, i dalje u upotrebi.

Pesticidi
"Organofosfatni pesticidi (paration, diklorvos, fosmet...) dizajnirani su da inhibiraju živčani sustav kukaca, no pritom stradavaju i korisni insekti, poput pčela i bumbara, ali i ljudi" (FOTO: Pixabay)

Arsen je otrovni metaloid, koji i u niskim koncentracijama izaziva dugoročne posljedice – rak mjehura, kože i pluća. No, manje je poznato da arsen djeluje i kao hormonski otrov. metabolizam ugljikohidrata (šećera) te može uzrokovati dijabetes, osteoporozu i visoki krvni tlak. Visokim koncentracijama arsena u „pitkoj“ vodi izloženi su, primjerice, ljudi u Bangladešu, no niskim je koncentracijama izloženo i stanovništvo u Slavoniji.

Živa je tekući metal kojim termoelektrane na ugljen ili koksare onečišćuju okoliš. Nedozvoljene količine žive često se nalaze i u morskoj hrani, primjerice, sushi. Osim „klasične“ toksikologije, živa, kao hormonski otrov, uzrokuje poremećaj menstrualnog ciklusa i ovulacije, a posebno je štetna za trudnice, jer se nagomilava u mozgu ploda i narušava normalni neurološki razvoj djeteta.

„Otrovi vrebaju i kada smo, pri pečenju na teflonskoj tavi, izloženi parama perfluoriranih kiselina (PFOA) koje u organizmu mogu izazvati hormonski kaos, spolne poremećaje, neplodnost, bolesti bubrega, žlijezde štitnjače i visoki kolesterol. Previsoke temperature priprave hrane i nevidljiva mikrooštećenja na površini teflonskih tava glavni su razlog termičkog raspada tog razvikanog posuđa“, navodi Vrček. Osim fluoriranih kiselina u koktelu kemikalija se, tvrdi, nalaze i teflonske nanočestice, tetrafluoroetilen, heksafluoropropen, a pri višim temperatura (350-500 stupnjeva) razvijaju se i bojni otrovi – perfluoroizobuten i karbonilfluorid.

„Agrokemijski nastavak priče o bojnim otrovima su organofosfatni pesticidi (paration, diklorvos, fosmet...). Dizajnirani su da inhibiraju živčani sustav kukaca, no pritom stradavaju i korisni insekti, poput pčela i bumbara, ali i ljudi. Dokazano je štetno djelovanje organofosfatnih pesticida na razvoj mozga, ponašanje i plodnost“, kaže profesor s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Dodaje kako su česta otapala u bojama, kozmetici i sustavima za kočenje glikol-eteri koji mogu biti uzročnici loše krvne slike i neplodnosti, a kod djece koja borave u prostorijama obojanim „krivim“ bojama izazivaju alergije i astmu.

„Zajedničko svojstvo svih navedenih kemikalija je to da su oni sastavni dio nepotrebnih proizvoda. Stoga je 'kemijsko nasilje suvišnog' zajednički nazivnik za ove hormonski aktivne kemikalije/proizvode, a izlaganje stanovništva tim otrovima je civilizacijski neprihvatljiv rizik. No, sve dok znanost u rukama neetičnih ne prestane biti sredstvo nasilja nad prirodom, ne može se očekivati optimističniji pogled u budućnost“, poručuje Valerije Vrček koji je nekoliko godina radio na znanstvenim projektima na njemačkim sveučilištima u Ulmu, Münchenu, na Institutu Max Planck u Mülheimu te na američkim sveučilištima u Tallahasseeu i New Havenu.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com