Britanska rock grupa Deep Purple osnovana je 1968. godine u Hertfordu, Engleska. Osnovali su je tada mladi britanski glazbenici: gitarist Ritchie Blackmore (rođen 14. travnja 1945.), pjevač Rod Evans (19. siječnja 1945.), klavijaturist Jon Lord (9. lipnja 1941.), basist Nick Simper (3. studenog 1946.) i bubnjar Ian Paice (29. siječnja 1948.). Samo ime grupa je najvjerojatnije dobila po najdražoj pjesmi Blackmoreove bake. Nakon kratke turneje po Skandinaviji u travnju '68. bend je počeo raditi na prvom albumu. Tako je nastao Shades Of Deep Purple na kojem je bila obrada Hendrixovog Hey Joea i hit Hush koji je bio 4. na US top listi dok je u Velikoj Britaniji prošao nezapaženo. Albumi The Book Of Taliesyn i Deep Purple sadržavali su još obrada kao što je Kentucky Woman Neila Diamonda i River Deep Mountain High Ikea i Tine Turner. Grupa je bila slušana u SAD za razliku od Velike Britanije gdje uopće nisu naišli na interes.

U srpnju 1969. godine je došlo do promjena. Iz benda su otišli Evans i Simper, a novopridošlice su bili Ian Gillan (rođen 19. kolovoza 1945.) kao vokal i Roger Glover (30. studenog 1945.), basist. Ova druga postava poznata pod nazivom Mark II i daleko je najuspješnija postava ovog benda. Nakon pokušaja spajanja klasične glazbe i rocka, albumom Concerto for Group and Orchestra koji su snimili s Royal Philharmonic Orchestrom i koji je recimo to - loše prošao, Ritchie Blackmore je uzeo stvari u svoje ruke i okrenuo se malo žešćem rocku u kojem dominira gitara. Gillanov snažni glas je došao do izražaja u novom glazbenom pristupu benda. Album Deep Purple In Rock je označio početak najuspješnije i najkreativnije ere grupe. Hitovi poput Child In Time, Highway Star, Black Night, Strange Kind Of Woman, Speed King, Smoke On The Water kasnije su žarili i palili publiku na live koncertima koji su bili najjača strana britanske hard rock grupe. Blackmore i Lord su bili virtuozi na svojim instrumentima i solo izvedbe su znale potrajati i dvadeset minuta. Bilo je pitanje vremena kad će bend izdati live album. Krajem ljeta 1973. otišli su na turneju u Japan gdje su namjeravali snimiti svoj prvi live album. Tako je stvoren Made In Japan, poznat kao jedan od najboljih live albuma uopće. Nakon tog snimili su studijski album Who Do We Think We Are s hitom Woman From Tokyo i s kojim završava najuspješniji period grupe. U bendu se polako osjećaju neslaganja između članova. Posebno se to odnosi na Blackmorea i Gillana. Konflikt je rezultirao odlaskom Gillana, a ubrzo i Rogera Glovera.

Mjesta popunjavaju David Coverdale, vokal, i Glenn Hughes,  bas. Nova postava je izdala album Burn koji je, kako kažu, remek djelo rock glazbe. Nakon albuma Burn izlazi Stormbringer koji je kao i Burn ušao u Top 10. Usprkos tom, Blackmoreu se ne sviđa novi smjer kojim ide grupa i koji su odredili novi članovi. U svibnju 1975. napušta bend i osniva grupu Rainbow. Američki gitarist Tommy Bolin se pridružuje bendu i Deep Purple izdaje novi album pod nazivom Come Taste The Band. Bolin je imao odlične solaže u kojima se prepoznavao utjecaj jazza i bluesa, ali to nije heavy-metal koji je Deep Purple svirao do tada. Uslijedio je raspad grupe. Te iste godine Bolin je umro uslijed predoziranja heroinom u hotelskoj sobi.

Druga postava Deep Purplea okupila se 1984. godine s željom da snimi album Perfect Strangers. Album je bio uspješan i nove  generacije su imale priliku upoznati bend ne samo kroz novi album nego i kroz live nastupe grupe koja je obavila uspješne turneje po Americi, Europi i Japanu. Drugi album The House Of Blue Light je izašao nakon tri godine, ali opet su se počeli javljati stari problemi – Gillan i Blackmore. Ian Gillan je opet otišao iz grupe. Blackmore je pozvao pjevača Joe Lynna Turnera  s kojim je radio u bendu Rainbow. Izdali su razočaravajući album Slaves & Masters. Album nije bio loš, ali publika nije htjela Turnera, htjeli su Gillana tako da se on još jednom pridružio bendu. Snimili su The Battle Rages On koji je izašao u prodaju 1993. i nakon kojeg su krenuli na turneju. Tokom turneje Blackmore je iznenadno napustio bend, ostatak benda je spas potražio u američkom gitaristu Joe Satrianiu koji je ostao s bendom do kraja turneje. Bend je bio u potrazi za novim gitaristom koja je završila primanjem u bend Stevea Morsea. U početku se sumnjalo u Morseove sposobnosti, ali je on opravdao očekivanja odličnim solažama i pokazao da nije ništa lošiji od Blackmorea. Uskoro je snimljen live album imenom Live at the Olympia. Album Purpendicular još jednom dokazuje kako Morse ima odličnu tehniku na gitari. 1998. izlazi album Abandon, a 2003. i Bananas. Grupa i danas još svira i okuplja stare i nove fanove na koncertima.

Deep Purple je grupa koja je začetnik heavy-metala. Utjecali su na mnoge bendove koji su dolazili poslije. Gillanov prodorni i  snažni glas, nekad pjevački autoritet, dao je novu dimenziju glazbi benda, Blackmoreove solo izvedbe su nadahnjivale ostatak benda i Deep Purple nikad ne bi bio to što jest bez Ritchiea, bez obzira na njegov teški karakter i egocentrizam. Događale su se situacije kad bi prije koncerta jednostavno odbio svirati stvari koje inače sviraju na koncertima i koje publika očekuje. Jon Lord, gentleman, kako ga zovu u bendu, virtuoz na klavijaturama je ostao u bendu donedavno kad ga je zamijenio Don Airey. Lord se u ranoj mladosti okušao u glumi, ali je brzo odustao i počeo svirati u pubovima. Roger Glover je producent benda i iza sebe ima popriličnu diskografiju ne samo sa Purpleima. Kako je bio loš gitarist u svom prvom bendu su ga postavili za basista što je ostao i u Purpleima. Ian Paice je jedini član koji je bio i ostao u bendu od početka pa sve do danas. Paice je učio svirati bubnjeve sam i razvio je jedinstveni stil sviranja. Bio je ljevak, a svirao je bubnjeve za dešnjake tako da se morao dvostruko mučiti. Paice se razvio u nevjerojatno brzog i sposobnog bubnjara. Ako poželite poslušati nešto od Deep Purplea svakako preporučam In Rock album.Pjesma Child In Time će vas sigurno zaintrigirati. Na albumu je još i Speed King, također odlična pjesma, bendu jedna od najdražih. Svakako poslušajte live album Made In Japan gdje ćete upoznati nevjerojatne live nastupe grupe. Posebno obratite pažnju na dvoboj Gillana i Blackmorea u pjesmi Strange Kind Of Woman. Tu su još odlični albumi poput Burn, Machine Head, Fireball i Perfect Strangers. Izbora ima možda i previše, ali ako je netko od vas pročitao ovu e-ciklopediju od njenog početka do kraja, a nikada nije slušao Deep Purple, neka to hitno uradi jer nije ni svjestan što je u svome životu propustio!