Normalno da žene ne žele prijaviti seksualno uznemiravanje. Trebalo bi biti nenormalno, ali ako su realne opcije koje vas čekaju nakon prijave seksualnog uznemiravanja:

a) gubitak posla 

b) prijetnje

c) nepovjerenje prema vašem proživljenom iskustvu 

d) okrivljavanje vas za nasilje koje ste pretrpjeli 

e) optuživanje da ste preosjetljive i da se ne znate ni našaliti

f) izluđivanje da ste krivo shvatile i da histerizirate

g) strah od sudskih procesa koji traju kao Saturnova godina

h) strah od javnog otkrivanja vašeg identiteta, javnog rastezanja i razapinjanja

i) nepostojeće ili mizerne kazne za počinitelje

j) sve navedeno

k) nešto drugo:_____________

Tako je sasvim normalno da niste pretjerano raspoloženi za prijavu nasilja. Niste raspoložene ni za trpljenje seksualnog nasilja, ali žene ste pa tko vas pita. 

Normalno da ćete zbog toga što niste spremni prijaviti nasilje biti osuđivani i da će svekolika javnost tvrditi da nema druge opcije ako žrtve ne prijave iako se seksualno uznemiravanje može goniti po službenoj dužnosti. Ma tko normalan zna zakone zemlje u kojoj živi ili provjeri kako to ide sa seksualnim uznemiravanjem prije prozivki žrtava.

Uostalom, seksualno uznemiravanje, što je to uopće? Tko normalan danas više zna razliku između seksualnog uznemiravanja i dobrog starog uleta. Ni prići ženi više ne možeš. Možeš se naravno i normalno, nekažnjeno lički rukovati.

Normalno da se zgražamo nad velikim slučajevima seksualnog uznemiravanja poput onog koji je recentno prsnuo poput guze u koju ste uvalili laksativ nakon višednevnog zatvora. Što nam drugo preostaje? Na svakodnevna seksualna uznemiravanja više ni ne trepćemo, ne znamo ženu koja nije doživjela seksualno uznemiravanje pa eto, normalno, ostajemo u šoku i nevjerici kad prsne veliki slučaj. 

Kako je moguće da seksualni predator na poziciji moći može godinama nesmetano vrebati?

Kako to, kako to? Pitamo se šaljući mail onoj kolegici što joj šef konstantno nešto aludira i dobacuje. Kad smo kod toga, ne bi on meni tako ja bih ga ispalila odmah, što ona blesava to trpi, njen problem. Još kako samo stalno paradira s onim svojim crvenim ružem, što se čudi. 

Kako to, kako to? Pitamo se pa se prisjetimo dobrih studentskih dana i onog ludog profesora koji je uvijek studenticama dobacivao neke seksističke dosjetke. Pričalo se da je neke i pipkao. Postao je emeritus nedavno. Simpa je skroz bio, možda mrvu neumjesan, ali to je ludi profa, on to tako. Malo se šali. 

Kako to, kako to? Pitamo se šaljući devetu poruku danas jednoj posebno talentiranoj kolegici kojoj opetovano nudimo poseban mentorski susret ili javljajući najmoprimki, uz fotke patlidžana da postoje načini da joj ne povisite najamninu.

I dok se kao nacija kolektivno iščuđavamo velikom slučaju, pojedinačno se natječemo u instrumentaliziranju slučaja za afirmaciju svojih moralnih superiornosti i ideoloških pozicija. Pusti sad podršku žrtvama, kazneni progon seksualnog predatora, istragu prijetnji i pokušaja zataškavanja ili rješavanje problema seksualnog nasilja. Svaki lajk, svaki zarez, svaki komentar i svako odsustvo komentara se mjere. Koliko je tko znao, koliko tko nije znao, kako su znali oni koji nisu znali i kako nisu znali oni koji su znali dok vrlo dobro znamo da smo svi znali. Ako ne konkretno za veliki slučaj, onda za onog šefa što se loži na onu s crvenim ružem, onog ludog profesora, onog nestaška što uvijek oblijeće nove prpošne kolegice i onog ljigavca što okolo šalje patlidžane. I sve to dok paralelno ne znamo za vlastite majke, bake, sestre, kćeri, strine, ujne, tete, rodice, susjede, kolegice, prijateljice, partnerice … Kognitivna disonanca, normalno. 

Normalno je, ljudi moji, program na veš mašini, poučio me davno jedan mim, a sve ovo što mi živimo ovih dana u potpunosti je normalizirano nenormalno. Sve žrtve normalizirano nenormalnog ili nenormalno normaliziranog brojat ćemo kada afekt prođe. Ako prođe.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Ivor Fuka/Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"