Govoreći o revoluciji najlakše je početi od pribora. Za revoluciju vam ne treba mnogo. Niti vremena niti truda. Bitna je samo dobra volja, malo bijesa, dobar razglas i malo upornosti. Ljudskom je društvu ukorijenjena strast za negodovanjem, tako da u svakom društvu, svakom okruženju postoje temelji za revoluciju. Revolucije su se dizale u sretnim komunističkim državama, na dekadentnom, ali ipak po standardu života pristojnom, Zapadu, i to u vrijeme navodno miroljubivih hipija. Ni raj,…

U zadnje vrijeme sam se opet odlučio donositi odluke. Najbitnija je angažiranje na projektu očuvanja znanja i ideja radi dobrobiti budućih generacija. Rukovodim se idejom misli i niti vodiljom: ako sam se ja zajebo, neka mi se djeca smiju. I onako znam da mala derišta neće ništa naučiti, nikakve pouke izvući. Nisam ni ja sam, istini za volju, ruci na srce, nešto pametniji od njih. A bar sam stariji, pa nek mi u lice kažu da ovo nije istina. Kako znam svašta i svemu sam vičan imao sam velik…

13. veljače, 23.00 Na televiziji stanoviti Ivo Sanader objašnjava da smo u kurcu, mi Hrvati od stoljeća sedmog, pojašnjava otkud tamo, te razjašnjava kako iz kurca u svijetlu budućnost. Dajte nam mandat, vapi on u eter, a široke narodne mase psuju zavaljene ispred svojih prozora u svijet, pitajući se gdje su te «Mućke». Iskusniji se spremaju na spavanje i bauljaju stanom s četkicama u rukama. Da nije tih četkica neupućeni promatrač lako bi mogao pomisliti kako pjena na njihovim ustima…

Pretpostavljam da ste svi primijetili kako se zadnjih mjeseci Zagrebom proširila moda after-work partija. Mene je od samog pocetka taj problem zainteresirao na više metodološkoj razini, a zatim i na ostalima. Financijskim, psiholškim, sociološkim i inim ostalim. Uglavnom, pokazao sam interdisciplinarno zanimanje za taj fenomen. Moj prvi dodir s tom pojavom (u daljem tekstu: s tim, otim, onim, ovim ili kako vec) je bio u vrlom nam novom Jutarnjem listu. U njemu je autorica clanka o nocnom…

Na početku ovog teksta bih htio uputiti zahvale Zdenki Janeković-Romer i Bariši Krekiću, na velikom broju iscrpnih podataka. Svi znamo kako brak izgleda sada, kako uopće dolazi do njega, koje su sve dužnosti osoba koje stupaju u njega. Ja ću se ovdje potruditi kako bih vam pokušao dočarati kako je to izgledalo nekada, u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (što se usljed nedostatka izvora, u principu svodi na gradove dalmatinske obale). Najveći napredak brak je zasigurno doživio u poboljšanju prava…

Vec me neko vrijeme zaokuplja misao o tome kakav bi trebao biti pravilan odgoj djeteta. Jasno je da se djetetu ,bilo da se radi o svojem djetetu ili djetetu s kojim provodis odredjeno vrijeme dana pa u neku ruku postajes odgajatelj, ne smije u svemu popustati. To su nekakve osnove dobrog odgoja. Djetetu treba znati objasniti da sve ono sto je oko njega postepeno ce usvajati i prilagodavati se tome. Samo sto je u praksi to puno teze. Jer svi smo bili barem jednom u prilici vidjeti kako to…

Svako ljudsko biće voli kad da mu se tepa, bio žensko ili muško kad čuješ tu čudno mehko-izgovorenu riječ nekako se rastopiš. Većinu prijatelja nisam nikad čuo kako tepaju pa sam zato popizdio i upito njihove djevojke da li i na koji način oni to čine. Kad njihove djevojke pitaš o tome u njihovom prisustvu, djevojkama je neugodno odgovoriti valjda zato jer misle da će ga osramotit. Onda ona kaže:"Pa tepa mi on tu i tamo," nasmije se i pogleda svog dečka pa pogleda mene kao da mi hoće reći:…

Subota, 15,00 h. Dan prekrasan. Stojimo ispred Lupa. Auti koji stoje na parkiralištu odaju da su kreditni uvjeti u Hrvatskoj i više nego povoljni. U gabaritu od 200 m imamo na oku 50 automobila. U uvjerljivom vodstvu prednjači njemački VW sa 6 Passata, 5 golfova i 2 dostavna caddyja, ukupno 13 VW vozila. Dalje imamo 6 raznih Renault automobila, a iza njega slijedi 5 Fiata istog modela Punto. Zatim imamo 4 Citroena i 4 Opela, te 3 Peugeota, 3 Suzukija, 3 Zastave, 2 Audija, 2 Forda, 1…

Te 1975. sam se rodio. Bio je prvi dan ljeta i prvi dan mog drugovanja s Vučkom (o tome možda u nekoj posebnoj kolumni). Da sam išta znao znao bih da je 1975 u Zagrebu umro slikar Krsto Hegedušić, no znate da mozak jednogodišnjeg djeteta i nije neka baza informacija. Znam da je bilo ljeto kad su me roditelji ponosno doveli doma i uveli me u svijet u kojem danas jesam. Te godine rodio se i hotel "Intercontinental", poznat po mnogim zvijezdama koje su u njemu obitavale, uključujući i Zlatka…

Možda sam baš o tome razmišljao dok sam sjedio u tramvaju pa sam zato tako kasno opazio komešanje ekipe oko sebe. Skočio sam da se možda lukavo provučem pored mladog kontrolora i "cviknem" praznu kartu koja je uvijek u džepu. Nije prošlo. "Kartu"!!! Ja mu dam praznu. "Osobnu". "Nemam". "Zvat cu dežurnog policajca". "Dobro". Jednim okom snimam curu koja se pripila uz vrata i moli Boga da što duže mene drka kako bi ona dočekala stanicu. Dalo se naslutiti da je to jedan od onih što igra…