Lupiga logo
... svijet kroz obične oči
lupiga kao homepage | kontakt | english version Engleska verzija!!!
This is where tupiKit rules ...
 Aj' kući
 Kolumne
 Gledali smo
 Čitali smo
 E-ciklopedija
 Receptura
 GostLupež
 Putešestvije
 Igrice
 Vicevi
 Forumanija

pretraži Lupigu

Google
Web lupiga.com
Rekreacija – informacijski servis za sportsko-rekreativne sadržaje u Republici Hrvatskoj
"Dalmatinko" by Robert Marić (PDF - 1,55MB)
Ihaa!
prethodna | naslovnica | sljedeća
Arhiva vijesti
  Biseri "Milijunaša"
  ritn by: Bozzo

Sa jeseni, vratio nam se i "Milijunaš" na male ekrane. Pretpostavljam da ste jučerašnje izdanje tog show-kviza gledali, te ćete u tom slučaju lako shvatiti zašto vam u nastavku donosim upravo ovakav sadržaj. A vi koji "Milijunaša" jučer gledali niste, ne razbijajte glavu pitanjima poput "zašto sad ovo?" i sl., nego se lijepo opustite, i - uživajte


Ne daj se, Ines.
Ne daj se godinama, moja Ines,
drukčijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla;
prijatan raspored i rijetki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.
Tvoja soba - divota - gazdarica ti je u bolnici.
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice.
I ruši se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom,
kao list, niz jednu beogradsku padinu.
U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima.

Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se Ines.

Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda, slučajno, uz vruću rakiju,
i sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja.
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke.
Prostakušo i plemkinjo moja!
Pa tvoje grudi, krevet,
i moja soba obješena u zraku kao naranča,
kao narančasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba;
Proleterskih brigada 39., kod Grković.
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva,
upotreba zajedničke kupaonice
i "Molim Vas ako me tko traži..."

Ne daj se Ines - evo me,
ustajem tek da okrenem ploču.
Da li je to nepristojno u ovakvom času,
Mozart, Requiem, Agnus Dei.
Meni je ipak najdraži početak.
Raspolažem s jos milion nježnih
i bezobraznih podataka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima vara, i krade, i napušta

Ne daj se, Ines

Poderi pozivnicu, otkaži večeru, prevari muža
odlazeći da se počešljaš u nekom boljem hotelu.
Dodirni me ispod stola koljenom
generacijo moja, ljubavnice

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve - u prosjeku 1938.
Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite.
I ta će mi mladost teško pasti,
a bit će ipak da ste vi u pravu,
jer ja sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno,
a ponovo počinje kiša,
kao što već kiši u listopadu na otocima.
More od olova i nebo od borova.
Udaljeni glasovi koji se miješaju:
glas majke prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata.
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla s tom bjelinom.
Još malo šetnje uz more i gotovo;

Ne daj se Ines...

 

komentari (21)

Arhiva vijesti
Srodne novice

Jeste li osjetili "recesiju" na vlastitoj koži?
 
Da!
Ne!
4 asa!

Pogledaj rezultate
Pogledaj rezultate
Otkako je krenuo u reperske vode Lupiga je uz njega. Danas je kao neka poznata faca, ali je još uvijek sretan kad se pojavi na Lupigi. Zbog toga smo ga i ugostili te ga malo propitali o brojnim temama.
Iako su se prošli tjedan temperature na ovom poluotoku debelo spustile ispod ništice, što je to prava hladnoća najbolje govore izvrsne fotografije ruskog fotografa Dmitriyja Chistoprudova. On se na nekoliko dana povukao u jedan rudarski gradić u dubokoj unutrašnjosti Sibira i na temperaturi od -47 stupnja snimio seriju impresivnih, pa i da ponovimo - izvrsnih fotografija.
Nostalgija je vrlo čudna stvar. Na žalost, nekim konjima prva asocijacija na ta divna sjećanja je zloćudna komunistička Jugoslavija i nikako da se osvrnu oko sebe i ustanove da ipak žive u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji ... teško majmuni dalje od grane vide. Mi vas pak pozivamo na jedinstveno putovanje u djetinjstvo. U doba iz kojeg se mutno sjećate prvog mundijala, Barbie, kecelja, prve ljubavi, pokoje melodije, slike ili tona.
Najčešće ih viđamo na sportskim natjecanjima gdje uglavnom bivaju ispraćeni pljeskom i osmjehom s punih tribina, dok ih gone "organi reda i mira". Neki od njih su na taj način postali i prave zvijezde. Zovemo ih "streakeri".
Šaljite nam svoje ideje kako od namirnice napraviti nešto konkretno!
Zverchuga
Dnevnik umirovljenog navijača: S twittera, radija, laptopaaaa...
Ida
Devolucija
Zverchuga
Nakon svih ovih godina
Andrej odgovara na sva vaša moguća i nemoguća pitanja


 prijavi   odjavi
Trenutno je 49
posjetitelja na site-u
Koliko god sam puta zašao medju ljude uvijek sam osjetio da sam ponešto izgubio od svoje ličnosti

Seneka (4 pr. n. e. - 65)