Mart 2016. godine: Charles i Camilla u Osijeku! Podaničko uzbuđenje moglo se rezati u zraku: u Tvrđi smo iznijeli pred njih "domaće proizvode i rukotvorine" pa cvali što je bio "impresioniran", a važno nam bilo i što je ostao "ugodno iznenađen razinom znanja engleskog Osječana". Glasu Slavonije bila su puna usta sintagme "kraljevski par". A ni njima nisu ostala usta prazna. Za svaki slučaj, na rukama im se nosilo neku masnu amurčinu, taman upecanu u Dravi: neka vide kako se u Slavoniji jede! Pa je "njegova visost" (da, baš su se tako izražavali u 24sata!) onda još odvedena u Baranju, gdje je pristojno "omirisala grah", srknula čorbe iz fiš paprikaša, žvaknula rezance s makom i pitala kuharicu jedu li se skupa s fišem. Mak u fišu? Nema veze, oprostili smo mu taj gaf, počašćeni i presretni što se britanski prestolonasljednik udostojao svrnuti nos u našem smjeru. Kako ono... stalo nam je kao ozeblima do sunca da sve to naše bude "dostojno kraljeva".

„Neprijatelji iz čista mira“ paralelna je biografija Zorana Milanovića (rođ. 1966.) i Andreja Plenkovića (rođ. 1970.). Vrlo zanimljivo i čitko ju je napisao Tomislav Krasnec koji je od srpnja 2011. bio dopisnik Večernjeg lista iz Bruxellesa. U kasnu jesen prošle godine Krasnec i Večernji list planirali su da knjiga o netrpeljivosti Plenkovića i Milanovića iziđe za vrijeme predizborne kampanje. No, predsjednik RH iznenadio je brzim izborima, a pogotovo objavom da će biti premijerski kandidat SDP-a, pa su izdavači morali požuriti te su uspjeli otiskati knjigu netom prije parlamentarnih izbora. Krasnec je razgovarao s 50 sugovornika koji su poznavali ili Plenkovića, ili Milanovića, ili obojicu i koji su pristali razgovarati off the record, tako da ostanu anonimni. Na taj je način Krasnec dobio istinitija i svestranija svjedočenja nego da je tražio da ljudi govore javno, imenom i prezimenom.

Babama i dedama mora da su izgledali upravo strašno. Toliko da se ni jedan prolaznik ne bi osvrnuo sve da ih pomete cijeli vod policijske konjice. Ništa više simpatija nisu izvlačili niti među političkom elitom. Tako je to bilo krajem sedamdesetih na ulicama Londona. Što je tek moralo biti u Zagrebu, Ljubljani ili Beogradu? Recimo 1980. godine, kada maršal umire, narod je bez goriva, SIV obezglavljen, SUP dezorijentiran... A ti klinci u poderanim hlačama, s čudnim frizurama ... Šta je sljedeće? Isto se valjda zapitala i redakcija emisije „Neobavezno” na RTV Beograd koja je te 1980. godine sišla na ulice kako bi zabrinutim roditeljima, kulturnim radnicima i proletarijatu odgovorila na pitanja „Šta je pank, kakva je njegova ideologija i kakve ličnosti su pankeri?”. Stoga su poslali svoju ekipu da prošeta Beogradom, posjeti danas legendarni Cepelin, parkić kod Moskve i druga okupljališta prepisana ravno iz bilješki milicionera.