Hrvatski nogometni klubovi ponovno su, po tko zna koji put, zakoračili u „povijesnu“ sezonu. Prijateljsko „nadmetanje“ Hajduka i Barcelone u splitskom je klubu doživljeno tipično hrvatski - utakmicom stoljeća, dok je igračima španjolske momčadi to bio tek jedan u nizu nebitnih trening-mečeva koji su „otaljali“. Za razliku od Hajduka, u Dinamu prosto moraju moliti svoje pristaše da dođu na stadion pa makar se vjernost klubu plaćala tek jednu kunu

Prijateljsko „nadmetanje“ Hajduka i Barcelone u splitskom je klubu doživljeno tipično hrvatski - utakmicom stoljeća, dok je igračima španjolske momčadi to bio tek jedan u nizu nebitnih trening-mečeva koji su „otaljali“ (u gotovo rezervnom sastavu), dok je Hrvatska televizija ovaj događaj popratila na način - da smo sretni što ta medijska kuća sve više gubi pravo na prijenose utakmica. Tupko, Glupko i Šupko su u prijenosu zbivanja s poljudskog stadiona djelovali kao da se ovaj spektakl, zapravo, održava zbog njih. Igor Štimac se dodvoravao Hajduku, vjerojatno ne bi li se ponovno „uvukao“ u klupske rukovodeće strukture, Drago Ćosić se, pak, „uvlačio“ Štimcu, a Bruno Kovačević je, u svom stilu, gostima u improviziranom studiju postavljao glupa pitanja. Asistirala mu je Simona, pardon, Mila Horvat, „loveći“ u poluvremenu i na kraju utakmice sugovornike, kojima je onda gotovo „uvalila“ pusu.

Sreća što HRT sve više gubi pravo na prijenose utakmica 

Na kraju svega pojedine domaće tiskovine izvijestile su kao da je Hajduk u Ligi prvaka izvukao veliki bod, dok je, suprotno tome, trener Hajduka Krasimir Balakov dao simpatičan zaključak: „Mi smo igrali taktiku, a oni nogomet“. Njemu i njegovim nogometašima su, ipak, od ove revijalne puno važnije one natjecateljske utakmice. Fešta je prošla i sve će brzo pasti u zaborav. Bolno će biti po Hajduk ako (pre)rano ispadne „iz Europe“, a pogotovo ukoliko i ove sezone u domaćem natjecanju znatno zaostane za Dinamom. Ako ni zbog čega drugog - onda bi zbog Hajdukovih navijača, koji su u stanju i na nevažnom događaju napraviti veličanstvenu atmosferu, bilo dobro da njihov tim u ovom prvenstvu makar približno bude ravnopravan rival „modrima“. Tada bi i prilično dosadna i loša Hrvatska nogometna liga malo dobila na draži.

Bad Blue Boysi gube "bitku" s još uvijek nedodirljivim moćnikom iz maksimirskog salona (FOTOMONTAŽA: JaZmaj)

Za razliku od Hajduka, u Dinamu prosto moraju moliti svoje pristaše da dođu na stadion. S tim u vezi navedimo kako su oni, u utakmici protiv Neftchija, po jednu kunu (koliko su koštale ulaznice) plaćali svoju vjernost klubu, koja je, potom, brzo „okopnila“ pa ih se već na prvom ligaškom ogledu protiv zaprešićkog Intera po „dobrom, starom običaju“ okupilo toliko malo da brojku ne treba ni spominjati. Zdravko Mamić će na sljedeći međunarodni dvoboj ponovno „vabiti“ tifose raznim pogodnostima, uz nesebičnu podršku medija koji će i sraz s Helsinkijem, kao i onaj s Neftchijem, proglasiti povijesnim. Nema te uvrede kojom izvršni predsjednik Dinama može „počastiti“ (ne)sportske novinare, a da ga oni svejedno ne obožavaju, tepaju mu, hvale njegove sposobnosti i viziju (o europskom Dinamu), a sada su se „upregnuli u kola“ pohvala o sjajno uređenom stadionu u Maksimiru. Radi se, zapravo, o malo „ušminkanom“ ruglu, što je sasvim sigurno koštalo puno više od realne cijene jer su se trebali napuniti „mnogi džepovi“. Bad Blue Boysi, koji, pak, bojkotiraju utakmice svoga kluba, trenutno gube „bitku“ s Mamićem, a pomoći im jedino može promjena vlasti te možebitno „bavljenje“ policije i USKOK-a spomenutim (za sada „nedodirljivim“) moćnikom.

Lupiga.Com