Slovenija - upoznaj da bi više volio

miro@lupiga.com

01. 01. 2002.

Slovenija se kao i Hrvatska 1991. godine odlučila za odlazak iz nevoljene nam federativne države. Od tada su napravili snažan iskorak prema NATO paktu i institucijama Europske unije, te ih u Europi mnogi gledaju sa simpatijama. Kao svoj najveći plus navode osobito zdrav smisao za ekologiju, gospodarstvo i sposobne ljude, a kao minus mnogi će istaknuti malograđanski mentalitet i sklonost za brzo odmicanje od nacionalnog identiteta poradi EU-a.

U svojoj turističkoj ponudi Slovenci su marketinški nazvali svaki grad svoje oblasti nekim imenom pa je tako Celje "Grad prinčeva", Koper je "Sunčani grad", a Škofja Loka "Galerija u prirodi". Za one ambiciozne imamo i Velenje kao "Grad mogućnosti". Glavni grad im je Ljubljana sa oko 300.000 stanovnika, a službeni jezik slovenski, iako na službenim stranicama turističkog saveza napominju da je i već pomalo zaboravljeni srpsko-hrvatski dosta raširen.

Nacionalni praznik, odnosno "Dan Slovenije" slavi se 25. lipnja (dan kada su se Slovenci i službeno odvojili od Jugoslavije), a na taj dan Slovenci obično posjećuju neke od svojih nacionalnih prirodnih ljepota od kojih izdvajamo nacionalni park Triglav, koji je sa 84.805 hektara (posebno ako uzmemo u obzir da cijela Slovenija zauzima oko 20.253 m2) jedan od najvećih parkova u Europi. Tu su još i Bled i Bohinj, gdje se obično sastaju političari, zatim Kranjska gora, dolina rijeke Soče i Loborska dolina o čijoj ljepoti mogu i sam posvjedočiti.

Slovenaca u njihovoj domovini ima 88%, a na sljedećem mjestu smo odmah mi Hrvati s 3%, zatim nezaobilazni Srbi sa 2% i na kraju Bošnjaci sa 1%. Sve zajedno 6%, koliko i građana Slovenije koristi tzv. "srpsko-hrvatski" jezik. I dok smo mi 2000. godine zabilježili bruto nacionalni dohodak od 3,2%, Slovenci su u istom razdoblju ubrali 4,5% BDP-a (podaci uzeti od ureda CIA-e). Kada bi slučajno krenuli u rat vjerojatno bi povećali troškove za vojsku za koju su Slovenci 2000. godine izdvojili (po istom izvoru) "samo" 370 milijuna dolara (Hrvatska 575 milijuna$).

Ovo bi ukratko bilo sve o našim zapadnim susjedima s kojima eto ovih dana ulazimo u mučne i duge rasprave oko Piranskog zaljeva. Pitanje je tko će na kraju profitirati, no znate kako je to u politici. Čak i oni koji izvuku deblji kraj, kod sebe doma tvrdit će da je to pobjeda njihove diplomacije, a isto će tvrditi i oni koji su stvarno profitirali. Tako, nama "običnim" građanima ostaje samo duboko promišljanje nad činjenicom tko je tu pobjednik, a tko izgubljeni, a stanovnicima nekih naselja na Pagu npr. (70% slovenskih turista) ostaje pitanje koga će ugostiti sljedeće godine.

Urednik ovih riječi, koji je svejedno ponekad nacionalno zagrižen za komad zaljeva, a ponekad mu je totalno svejedno, apelira jedino na zdrav razum, sjećajući se dobrote slovenskih djevojaka na Cresu ...