Doktor znanosti Branimir Molak rođen je 1944. godine u Bjelovaru, a široj javnosti, pa tako i Lupežima, poznat je po svom radu na području energetike, upravljanja u krizama i izvanrednim stanjima te zaštite okoliša. Studij eksperimentalne fizike završio je na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu nakon čega je okončao i postdiplomski studij nuklearne i atomske fizike. Riječ je o posljednjem ratnom zapovjedniku sustava obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva Republike Hrvatske, koji je svoje iskustvo stjecao i kao zaposlenik Instituta Ruđer Bošković, tvrtke INA Naftaplin, a istakao se i kao inspektor RH za sigurnost nuklearke u Krškom te kao osnivač i predsjednik Hrvatskog društva za prosudbu rizika. Do danas je objavio preko 150 znanstvenih i stručnih radova, a posebno nam je zadovoljstvo što je s jednim svojim tekstom počastio i Lupigu. O čemu se zapravo tu radi pogledajte u nastavku (ritn by Ivor-Car)

Tragična i besmislena pogibija 12 ljudi na Kornatu već pomalo pada u zaborav. Obitelji poginulih pate i uporno traže istinu o onome što se dogodilo. No, u pogrešno vrijeme. Sada je političarima važno ono što nazivaju izborima, kao i njihova želja za ulaskom Hrvatske, prije svega njenih dobara, u EU. Sve više pjevaju i plešu, a slično dobro pjevaju kao i što vladaju, ili vladaju kao i što pjevaju. Stoga se valjda kao ptice pjevice svakim svojim "izborima nakon izbora" (vidi: kako zaustaviti osiromašenje) neprestano premještaju s jednih funkcija na druge, malo u Sabor, malo u Vladu, malo u bogata poduzeća, a za dohranu im služe članstva u brojnim upravnim i nadzornim odborima tvrtki o čijem poslovanju najčešće ne znaju ništa. Nije shvatljivo da pojedinci ili institucije koje oštro kritiziraju stanje u Hrvatskoj i ovakav način "izbora" pozivaju ljude da ponovno izađu na takve izbore kojima mogu birati samo one veseljake sa slika, koji su sudjelovali u brojnim aferama ili kriminalu koji nije sankcioniran. Sukobljavaju se veselo u raspravi o izgradnji izbornog mosta za Pelješac, a raspravu o eventualnoj izgradnji tunela ili mosta od Savudrijske vale do Italije, kako bi uklonili prepreke koje im stoje na putu za priključenje EU, ostavili su, valjda, za sljedeće svoje izbore.

Političare osim pjevanja zanima i članstvo u EU koje će stanovnike Hrvatske stajati godišnje (studija IJF str.61) osjetno više nego što su štete od elementarnih nepogoda, pa stoga valjda ne brinu da uspostave odgovarajuću organizaciju za upravljanje u izvanrednim stanjima (što je upravljanje u krizama). Ono što se dogodilo na Kornatu samo je posljedica toga što netko ne radi svoj posao. Ipak "funkcioniranje" tzv. odgovornih (bez posljedica) u trakavici nakon tragedije, i danas - gotovo dva mjeseca poslije, slično je onom za tragičnih zbivanja na Kornatu, a kao što je i u mnogim drugim događanjima. Naime, MUP je kao što je poznato formirao povjerenstvo koje bi trebalo ustanoviti što se dogodilo na Kornatu. HTV je u Dnevniku od 24. listopada, kao i neki drugi mediji, objavio izjavu jednog od dužnosnika vatrogastva (Franković) da spomenuta komisija nema uvid u podatke da bi ustanovila što se dogodilo i da će povući vatrogasce iz tog povjerenstva. Također je na HTV prikazan i upit jednog od odvjetnika obitelji žrtava: Kako to da je u VONS-u izjavljeno da se dogodio tzv. eruptivni požar (trave?), ako nisu imali sve potrebne podatke?

Glasnogovornik MUP-a (glasnogovornik), dakako, odmah je reagirao na tu izjavu tvrdnjom da je pogrešno shvaćena uloga povjerenstva. A kako bi drukčije? Javio se poslušno, valjda po hitnom zadatku i voditelj tog povjerenstva (Smrekar) izjavivši da imaju sve što im treba. No, ni nakon gotovo dva mjeseca od tragedije nema javno dostupnih službenih podataka o onome što se dogodilo (izgleda da se ne zna ni tko bi ih trebao dati), a niti rezultata rada tog povjerenstva. Još 17. rujna uputio sam pismo spomenutom voditelju povjerenstva*** da me informira činjenicama o zbivanjima, ali do danas mi nije ništa odgovorio. Očito se radi ili o nepristojnosti i bahatosti spomenutog, jer nije kao što pristojnost nalaže - odgovorio, ili poslušno - nije smio ništa odgovoriti. Stoga će najvjerojatnije i napisati u izvješću o nesreći ono što mu budu naredili, (reče danas na TV Novoj da će izvješće biti gotovo poslije Nove Godine) kada se nakon četiri mjeseca od tragedije, sasvim zaboravi na katastrofu.

Dakle, može se zaključiti, da se nešto krupno skriva, napose od nas koji bi mjerodavno mogli ustanoviti što se dogodilo. Struci je pristup zabranjen. Zbog čega bi npr. trebala biti tajna koliko trave je bilo na području gdje su vatrogasci poginuli i da li je baš njeno gorenje (sadržaj energije) uzrok njihove pogibije, kao što su izjavili u VONS-u? Zašto se u Hrvatskoj sve ono što bi moglo pokazati da netko radi loše, da krade, da ne poštuje Ustav niti zakone, proglašava tajnom? Čak se za takve "tajne" ljude teško maltretira, pa i zatvara. Zašto? Možda je izmišljotina o tzv. eruptivnom požaru kamenjara s VONS-a i zatvaranje dva od tri Pedra, službeni stav spomenutog povjerenstva? Ako je tako, onda se ne zna čemu ono služi i zašto će "istraživati" uzrok tragedije do Nove Godine, kada ga VONS već odavno zna.

Ipak i bez podataka spomenutog tajnog povjerenstva s "tajnama", ponešto se o tome što je uzrok tragediji na Kornatima moglo zaključiti. Koga zanima može o tome pročitati moj intervju: "Mjesec dana kornatske tragedije hrvatskih vatrogasaca" - Razgovor sa dr. Branimirom Molakom, posljednjim ratnim zapovjednikom sustava obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva RH (Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske) povodom tragedije na Kornatima (mjesec dana kornatske tragedije).
 
Ako se napisano ne sviđa čuvarima "tajni", koji se veselo smješkaju s plakata i pjevaju, neka kažu istinu. Istina je jedini lijek za izlazak iz sve teže krize. Mogu li oni to razumjeti? Vjerojatno - ne. Uostalom, što očekivati od osoba kojima je amputirana savjest, srce i ljubav prema svom narodu?

*** ----- Original Message -----
From: Branimir Molak
To: Branko Smrekar
Cc: Stjepan Mesic
Sent: Monday, September 17, 2007 1:55 PM
Subject: podaci o tragediji na Kornatima

Gosp. Branko Smrekar, Nekoliko osoba me. kao posljednjeg ratnog zapovjednika sustava obrane, zaštite i spašavanja stanovništva RH do njegova rušenja usred rata, zamolilo da komentiram tešku tragediju na Kornatima. Prošli tjedan sam Vas tražio u Učilištu..., no Vaša sekretarica mi je rekla da ste na sprovodu. Zamolio sam je da Vam prenese moju poruku da me nazovete, ali od Vas nema glasa. Molim Vas da me, kao osoba koja je zacijelo prikupila te podatke - obaviješten sam da ste na čelu radne grupe koju to prikuplja, obavijestite o svim relevantnim podacima - činjenicama s mjesta tragedije i svemu onome što joj je prethodilo, a i o onome što ju je slijedilo, jer bez činjenica je teško dati ocjenu onoga što se dogodilo. Ono što su mediji prenijeli o izvješću o događaju na Kornatu podnesenom VONS-u ne ulijeva povjerenje javnosti u objektivnost autora i želju za utvrđivanjem istine, a prije nalikuje nekom amaterskom tekstu iz područja znanstvene fantastike. Slične je razine kao i odluka o gašenju požara na pustopoljini bez vode.

Mislim, da prema onome (činjenicama) što su prenijeli neki mediji, puno bliže istini da se radi o tehnološkoj nesreći (nekontrolirano oslobađanje opasnih tvari), a ne prirodnoj (poljski i šumski požari). Predlažem da pročitate moj tekst "Nekontrolirano oslobađanje opasnih tvari u okoliš (što treba znati i učiniti zajednica da bi zaštitila svoje stanovnike, dobra i okoliš)". Kako je za tu vrstu izvanrednog stanja pripremljena zajednica, pa i oni koji bi trebali reagirati s ciljem smanjivanja posljedica, očito je iz brojnih primjera (Puto, Karlovačka pivovara....), pa tako i iz ovog s najvećim brojem žrtava - na Kornatima.