Lupiga logo
... svijet kroz obične oči
lupiga kao homepage | kontakt | english version Engleska verzija!!!
This is where tupiKit rules ...
 Aj' kući
 Kolumne
 Gledali smo
 Čitali smo
 E-ciklopedija
 Receptura
 GostLupež
 Putešestvije
 Igrice
 Vicevi
 Forumanija

pretraži Lupigu

Google
Web lupiga.com
Rekreacija – informacijski servis za sportsko-rekreativne sadržaje u Republici Hrvatskoj
"Dalmatinko" by Robert Marić (PDF - 1,55MB)
Ihaa!
Gost komentator
  Ministra Tomislava Karamarka vodim 2:0 i jedva čekam sljedeći dvoboj
  ritn by: Željko Peratović

Lupiga.Com u gostima, ove već zaboravljene rubrike, ima državnog neprijatelja broj jedan, novinara i blogera Željka Peratovića. Jedan je od rijetkih „piskarala“ koji je zbog zamjeranja policijskim i obavještajnim strukturama završio iza rešetaka, a policija mu je danima pretresala dom, zbog čega je poželio preseliti se u Švicarsku. Čitateljima Lupige upravo će Peratović opričati kako je pred hrvatskim pravosuđem, s optuženičke klupe, protiv policijskog ministra Tomislava Karamarka poveo rezultatom dva naprama nula. Peratović nam donosi izvještaj s posljednjeg suđenja s, po mnogima, nedodirljivim ministrom, koji obiluje vrlo intrigantnim detaljima. Na ovom mjestu imate priliku i šefa hrvatske tajne službe, izvjesnog Josipa Buljevića, upoznati u njegovom ne baš pretjerano inteligentnom izdanju. Iz prvog lica i sasvim izbliza moći ćete doživjeti jedan detalj Peratovićevog obračuna s protivničkim taborom (ritn by Ivor Car)

"Najboli ministar policije - Tomislav Karamarko“ kako mu tepaju fanovi na istoimenoj fejsbuk grupi trenutno protiv mene gubi u sudskim procesima rezultatom 0-2. Ne pomaže mu ni prednost domaćeg terena; ni jedno poluvrijeme bez gledatelja; ni ubacivanje u igru rodbine, nekad podređenih špijuna i poslovnih partnera; ni razvikani odvjetnik – nekad slavno pravničko grlo HHO-a, ni usluge nasuprotnog kotača represivne osovine, Bajića ... Suci se oglušuju na njegova lamatarajuća tumačenja pravila igre, ne sviraju mu hinjene faulove.

Prvo me tužio da širim lažne vijesti i uznemiravam javnost jer da sam nakon puštanja iz policijskog pritvora 2007. o njemu iznosio neistine, a što da je uznemirilo veći broj ljudi. Onda se prvo poluvrijeme, prve tekme igralo bez gledatelja, pa je bio slobodan izjaviti, a pomoćna sutkinja ne unijeti u zapisnik da je prije tužbe razmišljao da se sa mnom fizički obračuna, al' eto, ipak je on predstavnik zakona, pa me tužio. Onda su se u objašnjavanju njegove i njihove uznemirenosti, s njim na razne načine povezani svjedoci, izredali u iznošenju svojih doživljaja. Ako nisu znali kako opisati uznemirenost pomoćna bi im sutkinja sugerirala: „Jeste li teško disali kad ste to pročitali na Peratovićevom blogu? Je li Vam srce brže kucalo kad ste čulo što je okrivljeni izjavio? ...“

Dojmio me se jedan savjetnik ravnatelja SOA-e koji je svjedočeći, sjedio prekriženih nogu i vrtio ključeve službenog automobila u ruci, bradice oblikovane po uzoru na Dragu Krpinu, pa sam ga pitao sjeća li se da je tužitelj bio toliko uzbuđen zbog mojih tekstova i izjava da je sa mnom mislio fizički obračunati.

- Kako znate? Nas dvojica smo bili sami u uredu..., paranoično je potvrdio.

Mimo pravila situaciju je spasio ministrov blagoglagoljivi odvjetnik.

- To je tužitelj sam rekao u svom iskazu.

Nadovezala se pomoćna sutkinja i zabranila mi daljnja pitanja na tu temu i opet nije unijela u zapisnik da se moj protivnik prije pravosudnog terena sa mnom mislio obračunati na ulici.

Proslavio se u tom poluvremenu i Karamarkov odabranik-nasljednik na mjestu šefa POA-e, stanoviti Buljević. Požalio se da sam sumnjičio SOA-u da je pomagala Hrvoju Petraču u bijegu, a da je baš zahvaljujući njima isti, šef organiziranog kriminala lociran i uhićen u Grčkoj zbog čega da je Buljević iz Petračevog kruga dobivao prijetnje. Bio je ravnatelj SOA-e prilično zbunjen i nemušt kada ga je moj branitelj upitao: je li to Vaš privatni ili službeni stav da je Hrvoje Petrač šef organiziranog kriminala obzirom da je koliko znamo isti osuđen samo za jednu otmicu.

Zabolilo je Karamarka kada su kolegica Ana Raić i kolega Danko Radaljac u Novom listu, a nakon kraja prvog poluvremena te prve utakmice, objavili dio anegdote Buljević - Petrač, pa ih je kazneno prijavio za povredu tajnosti postupka. Zar nije ružno kada se publika smije vašem ponajboljem igraču s dvije lijeve noge? Dapače, to je protuzakonito.

Nastavilo se drugo poluvrijeme prve utakmice, slobodno za gledatelje, a uznemireni i oštećeni ministar je započeo drugu. Ocijenio je da sam i ja prekršio zakon, točnije da sam povrijedio tajnost postupka tako što sam na svom blogu mjesec i pol nakon dovršetka onog tajnog poluvremena objavio zapisnike s istog, pa me prijavio DORH-u. Bajiću podređeni naložili su policijske izvide, pa istražne radnje i na koncu Općinsko državno odvjetništvo me optužilo.

U međuvremenu završila se prva utakmica u moju korist. Prvostupanjska sutkinja je odbacila njegovu tužbu za širenje lažnih vijesti i uznemiravanje javnosti kao nepotpunu i nerazumljivu. Žalio se višoj instanci, pa mu je žalba odbijena s istim obrazloženjem kao i na nižoj. Da je rezultat iz prve tekme potvrđen na Županijskom sudu u Varaždinu saznao sam neslužbeno dva dana prije kraja druge. Naprosto su iz Varaždina mom odvjetniku i meni zaboravili poslati rješenje, ili su poslali, pa još putuje, ili se negdje zagubilo ... Kakogod, potvrda prvog rezultata ulijevala mi je više optimizma da ću zabilježiti i drugu pobjedu nego što me mučilo zašto ga službeno nisam dobio.

Na raspravu povodom tužbe DORH-a za povredu tajnosti postupka, „najboli ministar“ je „u svojstvu oštećenika “poslao svog glasovitog odvjetnika, koji piše nepotpune i nerazumljive tužbe. Sudac mu je rekao da oni nisu stranka u postupku, ali da može ostati na raspravi kao javnost.

Napokon, u cijeloj priči, prva glavna rasprava i to javna s predstavnikom ministra policije koji je na to mjesto došao kao šef tajne službe u ulozi javnosti - tek tako podsjetnikom da sila želi izboriti pravo, a bez mogućnosti da išta veli. Mada neke sutkinje i suci znaju opominjati „javnost“ i zbog mimike i gesta, što se meni dogodilo na tuđim raspravama, pa sam upozoren da mi je zabranjeno komunicirati i na neverbalan način, blagi sudac na mojoj glavnoj raspravi nije opominjao ministrovog predstavnika zbog otpuhivanja, kolutanja očima, slijeganja ramenima, negodujućeg okretanje glave ... Što se mene tiče i nije trebao. Mene je taj neverbalni teatar zabavljao, pa sam relaksirano mogao iznositi obranu, koju je sudac u potpunosti u izricanju presude prihvatio.

Oslobodio me krivnje da sam povrijedio tajnost postupka jer podaci iz prvog poluvremena one prve utakmice, kako je rekao, u trenutku kada sam ih objavio više nisu bili tajni.

Bajiću podređena, zamjenica općinske državne odvjetnice, ni riječju nije komentirala poraz tužbe koju je zastupala izašavši brže iz sudnice nego što je u nju ušla. Karamarkov opunomoćenik se na objavi moje druge pobjede nije ni pojavio. Kasnije se nije javljao ni na telefon kada su ga zvali za komentar.

Jedva čekam sljedeći dvoboj! Možda ga je „najboli ministar...“ započeo, a ja još nisam dobio poziv? Kako mu drago. Čini mi se da se suci u ovoj njegovoj i mojoj ligi drže zakona k'o pijan plota, pa bi treći put na pod mogao tresnuti jedino onaj koji se pijan od moći uhvatio za pendrek.

komentari (2)
  Kornati, izbori i EU
  ritn by: Dr. Branimir Molak
Doktor znanosti Branimir Molak rođen je 1944. godine u Bjelovaru, a široj javnosti, pa tako i Lupežima, poznat je po svom radu na području energetike, upravljanja u krizama i izvanrednim stanjima te zaštite okoliša. Studij eksperimentalne fizike završio je na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu nakon čega je okončao i postdiplomski studij nuklearne i atomske fizike. Riječ je o posljednjem ratnom zapovjedniku sustava obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva Republike Hrvatske, koji je svoje iskustvo stjecao i kao zaposlenik Instituta Ruđer Bošković, tvrtke INA Naftaplin, a istakao se i kao inspektor RH za sigurnost nuklearke u Krškom te kao osnivač i predsjednik Hrvatskog društva za prosudbu rizika. Do danas je objavio preko 150 znanstvenih i stručnih radova, a posebno nam je zadovoljstvo što je s jednim svojim tekstom počastio i Lupigu. O čemu se zapravo tu radi pogledajte u nastavku (ritn by Ivor-Car) ... pročitaj
komentari (1)
  Stradun, crno-bijeli svijet
  ritn by: Rade Jarak
Nakon predugo vremena, eto nama novog GostaLupeža. S obzirom da je mene zapao zadatak da ga pribavim, nije za čuditi što se radi o piscu, a posebno mi je drago što se upravo Rade Jarak spremno odazvao mojoj molbi da napiše nešto za Lupigu. Taj je, naime, gospar (na pečalbi u Zagrebu) po mom skromnom sudu, trenutno naš najzanimljiviji književnik i jedan od rijetkih domaćih istinskih, borgesijanskih posvećenika književnosti i pisanoj riječi. Ako stjecajem okolnosti još niste pročitali niti jednu od sedam knjiga (sram vas bilo da vas bilo!) koje je u zadnjih osam godina objavio (dvije pjesničke zbirke i pet knjiga proze, što romana što kratkih priča), u Jarkovu spisateljsku darovitost uvjerit ćete se putem teksta napisanog specijalno za ovu priliku, a u kojemu on donosi svoj intimni doživljaj najslavnije dubrovačke ulice - Straduna. Taj izvrsni tekst nova je potvrda Jarkova izoštrena oka za detalje i njegove izuzetne sposobnosti vrlo dojmljive, realistične detaljističke deskriptivnosti, čega je izvorište u njegovoj slikarskoj izobrazbi. Inače, Rade Jarak rođen je 1968. godine u Dubrovniku, diplomirao je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, radi kao ravnatelj Centra za likovni odgoj grada Zagreba, a u slobodno se vrijeme, osim pisanjem, bavi i uređivanjem virtualnog časopisa za književnost "Knjigomat" (ritn by Bozzo) ... pročitaj
komentari (5)
  Konjčo u raljama života!
  ritn by: Siniša Pavić
Siniša Pavić, novinar "Slobodne Dalmacije", rođen je u Splitu 10. rujna 1969. godine, što će reć', za one koji se sjećaju, na nekadašnji Dan mornarice. Kako u ono vrijeme, navodno, u Splitu još nije bilo dječjih vrtića, čuvao se sam, jer je mati radila u "Primi", tadašnjoj najvećoj robnoj kući Jugoslavije, a ćaća u "škveru", oliti brodogradilištu. Spomenuti svakako valja jednu Sinišinu zgodu uz najranijeg djetinjstva, koju i sam često evocira ne bi li opravdao svojih današnjih 30 kila viška, kad su im u kuću svratili gosti, a on taman nekoliko dana ranije operirao "treću mandulu", pa nije mogao gutati. Elem, gosti su počašćeni domaćim kobasama, a trogodišnji Pave to nije mogao gledati, pa je skočio sa kauča uzeo jedan par kobasica, zamotao ih u "kartu" od "Slobodne", i stavio pod jastuk, uz napomenu kako "ne da on da mu gosti sve pojidu!". Pavina ljubav prema hrani ne jenjava ni danas, a najbolje je opisana u njegovoj, prije dvije godine objavljenoj knjizi "Kužini s ljubavlju - Oda spizi radnika i težaka", u kojoj sažima, kroz priče o jelima, najljepše i najslađe uspomene iz djetinjstva, recimo onu o Natali, na čijim su se rođendanima, dok su pohađali OŠ "Vlade Bagata", jeli, Splitu još nepoznati, topli sendviči. Do danas, međutim, ostaje nejasno je li Pave bio zaljubljeniji u Natali, ili u njene sendviče. Bez obzira na vještine mlade Natali, Pave je danas, sreća moja, moj muž, i otac dvogodišnje Tonke, male "bonkulovićke" koja voli reći kako "najviše voli jibu, više od bjokule". A što se tiče njegove uloge muža, ima više nego prolaznu ocjenu. Sreća je moja, primjerice, što je za studiranja psihologije u Zadru, onih ratnih godina, Pave jedno vrijeme živio u nekom napuštenom stanu, u kojem je u isključenom frizeru ostao i povelik komad mesa, koji se do Pavinog dolaska u stan dobrano usmrdio. Otad, naime, ne može podnijeti loše mirise u frižideru, i spreman ga je ribati, ako treba, i jednom tjedno. Pa to ne moram ja. Najbolje od svega, međutim, je to što Pave ne pristaje na načela modernog svijeta, već u sebi nosi "bokun" stare Dalmacije svog dida Šimuna; što ga ne brinu ni visok tlak ni ptičja gripa, i što mu je, pored Tonke, dobar "obid" najvažnija stvar na svitu (ritn by Pavina žena) ... pročitaj
komentari (3)
  Kako sam preživjela atentat na Mesića
  ritn by: Ana Cvitan
Naša nova Gošća Lupežica ima jednu veliku i, povrh svega, dobru osobinu, a to je da slavi rođendan na isti dan kad ga slavim i ja. Nećemo kazati koje je godine rođena ova izvrsna mlada dama, jer takve informacije o damama se ne odaju. Šalu na stranu, Ana Cvitan jedna je od ponajboljih mlađih novinarki, uzdanica RTL-ove informativne redakcije, draga cura i, vjerovali ili ne, pametna plavuša. Za sve one koji sada traže način da joj se jave - zauzeta je, i to već jako dugo. U novinarstvu je već više od deset godina (ipak mi o godinama), a karijeru je započela radeći na OTV-u, da bi pojavljivanjem NoveTV prešla u tu komercijalnu televizijsku kuću, nakon čega se još okušala i na CCN-u. Cvita je završila novinarstvo na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, a poznata je i kao sudionik skupine televizijskih novinara koji su prošle godine istupili iz Hrvatskog novinarskog društva nakon što je HND Silviji Luks dodijelio kontroverznu nagradu za najbolji televizijski intervju godine (Carla del Ponte). Pored socijalnih i potrošačkih tema, posebno je specijalizirana za teme o kriminalu. Zbog toga je i u svome "gostovanju" odlučila pokazati kako izgleda jedna prosječna večer novinara koji prati te malo škakljivije teme i čije kolege dokonost ubijaju crnim humorom (ritn by navar) ... pročitaj
komentari (20)
  Moro - Štorija o tovaru
  ritn by: Elfrida Matuč - Mahulja
Ovaj put naš GostLupež, zapravo, bolje rečeno GošćaLupežica jedno je poetsko biće, imena Elfrida Matuč - Mahulja. Elfrida, za prijatelje Ida, rođena je u Rijeci, jednog svibanjskoga dana tamo neke godine. Inokorespodent po profesiji, već 17 godina vodi pismohranu Općine Punat na najvećem hrvatskom otoku, Krku (dvojebeno, kažu oni s Cresa), gdje je i nastanjena. Poeziju (na krčkoj čakavštini i standardnom hrvatskom jeziku) piše još od djetinjstva, tamo neke godine, a dosad je objavila dvije zbirke pjesama "Vidici i mrakovi" (2003.) i "Rukohvat ljubavi" (2004.). Osim pjesništvom, Ida se bavi i pisanjem kraćih proznih formi koje je objavljivala na raznim web stranicama vezanim uz kulturu i e-zine, a ima i svoj blog kojega potražiti možete na adresi http://ida.mojblog.com. Dakle, napokon ćemo vam i na ovome mjestu ponuditi, igrom slučaja dosad bezrazložno zapostavljanom, čakavskom riječi, a vrlo uskoro ćemo Idu na ovim stranicama predstaviti i u još jednoj, vrlo zahtjevnoj ulozi (ritn by Bozzo) ... pročitaj
komentari (6)

komentator - arhiva

Koju ocjenu dajete novom hrvatskom premijeru Zoranu Milanoviću?
 
jedan
dva
tri
četiri
pet

Pogledaj rezultate
Pogledaj rezultate
Otkako je krenuo u reperske vode Lupiga je uz njega. Danas je kao neka poznata faca, ali je još uvijek sretan kad se pojavi na Lupigi. Zbog toga smo ga i ugostili te ga malo propitali o brojnim temama.
Iako su se prošli tjedan temperature na ovom poluotoku debelo spustile ispod ništice, što je to prava hladnoća najbolje govore izvrsne fotografije ruskog fotografa Dmitriyja Chistoprudova. On se na nekoliko dana povukao u jedan rudarski gradić u dubokoj unutrašnjosti Sibira i na temperaturi od -47 stupnja snimio seriju impresivnih, pa i da ponovimo - izvrsnih fotografija.
Nostalgija je vrlo čudna stvar. Na žalost, nekim konjima prva asocijacija na ta divna sjećanja je zloćudna komunistička Jugoslavija i nikako da se osvrnu oko sebe i ustanove da ipak žive u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji ... teško majmuni dalje od grane vide. Mi vas pak pozivamo na jedinstveno putovanje u djetinjstvo. U doba iz kojeg se mutno sjećate prvog mundijala, Barbie, kecelja, prve ljubavi, pokoje melodije, slike ili tona.
Najčešće ih viđamo na sportskim natjecanjima gdje uglavnom bivaju ispraćeni pljeskom i osmjehom s punih tribina, dok ih gone "organi reda i mira". Neki od njih su na taj način postali i prave zvijezde. Zovemo ih "streakeri".
Šaljite nam svoje ideje kako od namirnice napraviti nešto konkretno!
Marčelina
Jutro bez Facebooka
maja
Pola deset ujutru
Marčelina
Let the sunshine in
Andrej odgovara na sva vaša moguća i nemoguća pitanja


 prijavi   odjavi
Trenutno je 399
posjetitelja na site-u
Tko zna da ne zna najviše zna

Lao Ce (600 g. pr. n. e .)