Lupiga logo
... svijet kroz obične oči
lupiga kao homepage | kontakt | english version Engleska verzija!!!
This is where tupiKit rules ...
 Aj' kući
 Kolumne
 Gledali smo
 Čitali smo
 E-ciklopedija
 Receptura
 GostLupež
 Putešestvije
 Igrice
 Vicevi
 Forumanija

pretraži Lupigu

Google
Web lupiga.com
Rekreacija – informacijski servis za sportsko-rekreativne sadržaje u Republici Hrvatskoj
"Dalmatinko" by Robert Marić (PDF - 1,55MB)
Ihaa!
Gost komentator
  Ostvareni Picaferajov san
  ritn by: Dragan Markovina

Proteklih mjeseci naš gost komentator Dragan Markovina povlačio je brojne poteze koji su u javnom diskursu, pogotovo što se tiče Splita, godinama bili potpuno nezamislivi. Otvoreno je krenuo putem svetogrđa promičući lijeve ideje, pokretao peticiju protiv podizanja desetmetarskog križa na Marjanu i postavljanju spomenika Franji Tuđmanu na rivi, ne libeći se javno poručivati kako je ovaj potonji zajedno s HDZ-om krivac za razna zla kojih se Split nagledao početkom devedesetih godina, poput logora u Lori ili otimanja stanova onih koji nisu imali podobna krvna zrnca ili makar nezgodno ime. Za povlačenje takvog poteza itekako je trebalo imati hrabrosti, pa ne treba čuditi zašto smo u ovoj rubrici ugostili upravo Markovinu. Ovaj profesor povijesti na splitskom Filozofskom fakultetu inicijator je nezavisne liste Drugo lice Splita, neobične političke opcije koja će se na predstojećim izborima upustiti u natjecanje s „velikima“. S obzirom da su lokalni izbori na vratima sasvim je logično da nam Markovina iz svoje perspektive komentira splitski predizborni cirkus (ritn by Ivor Car)

Svatko tko je gledao seriju Velo misto ili, što je još bolje, čitao knjigu tog naslova, svakako se sjeća vječno grintavog Picaferaja koji je konstantno pričao priču o Splitu kao ludom gradu, koji nije ništa drugo, doli cirkus kojeg samo treba pokrit tendom da bi to službeno i postao.

Svjedočimo tako smišljenim pokušajima vodećeg splitskog klauna, spletom nesretnih okolnosti trenutačnog gradonačelnika, koji uporno pokušava što većim stupnjem redikulizacije još jednom nominalno useliti u Banovinu. Tragedija je što za razliku od ondašnjeg simpatičnog redikula Ante Ružića Baće, ovaj čak ima i šanse. Kerum nas tako bombardira svim vrstama trash-spektakala, za sve uzraste. Ima i za ove po prilagođenom programu, ima i za muktaše, ima i za navodno uglađene, za tamburaše i za medije. Tu je Žele, kao jubox. Pjeva sve, od Vuce do Jasenovca, nevješto pokušavajući prikrit strah od onoga što dolazi sutra.

S druge pak strane skupila se bulumenta tradicionalnih marginalaca, poneka nova zvijezda naraslih ambicija, nešto začina ciničnih dojučerašnjih paževa te naravno dvojac glavnih konkurenata u vidu hadezeovog Vjeke Ivaniševića i SDP-ovog Ive Baldasara. Uglavnom svi bez sadržaja i bez stava. Bilo da sanjare o nerealnoj budućnosti grada, koji iznova tone u kaljužu devedesetih, prenemažu se izbjegavajući ideološke teme i okrećući leđa vlastitom biračkom tijelu ili pak glume uglađenu gospodu od kolina, dok se grle s raznim podruzima i sličnom ustaškom bratijom. Sve u svemu, iako je prilično izvjesno kako aktualna štetočina neće dobit novi mandat, ne čekaju nas neka bajna vremena u drevnom Aspalathosu.

Posebno je zanimljivo promatrati taj ludi adrenalinski ples kandidata, koji troše nemilice, kao da sutra ne postoji, dopuštaju sebi takve banalnosti zbog kojih će im sutra biti neugodno i sve u svemu posve su se podredili ulozi selebritija, kao da će cijeli cirkus vječno trajati. Za koji dan proći će i ta karavana kroz naš grad, poneki pas će tužno zalajati za njom, ostaće okrugli trag na mjestu šatre, kako bi rekao Đole, a mnogima će susret sa zrcalom biti jako neugodan, još zadugo.

Što se nas tiče, vodili smo gerilsku kampanju, s gotovo nikakvim novčanim izdacima. Prolazili smo razne faze, uspone i padove, aktivnosti pune entuzijazma i zamore materijala. Na kraju će birači pokazat jesu li nas prepoznali ili je još prerano za koncept lijevog Splita, kakav je prije sto godina i bio. Bez pinezi i rišpeta, kako kaže Popadićeva kultna pjesma o Hajduku, željeli smo oživjeti buntovni i avangardni duh autentično lijeve Plinarske iz međuratnog razdoblja, a da smo u tome uspjeli svjedoče brojne prijetnje, podignute obrve pa i ignorancija s kojima smo se susretali. Odrasli smo na tradiciji bunta, anarhizma, lijevog splitskog radništva te dragog Feral Tribunea, koji je jedini imao snage pljunuti istini u oči, kako je to tvrdio još jedan poznati stih, a usput i napraviti to sa stilom.

Uglavnom, cijenjeni svijete, kako god ovo završi, mi smo opet tu i nećemo se maknit.

Haug!

komentari (0)
  Ministra Tomislava Karamarka vodim 2:0 i jedva čekam sljedeći dvoboj
  ritn by: Željko Peratović
Lupiga.Com u gostima, ove već zaboravljene rubrike, ima državnog neprijatelja broj jedan, novinara i blogera Željka Peratovića. Jedan je od rijetkih „piskarala“ koji je zbog zamjeranja policijskim i obavještajnim strukturama završio iza rešetaka, a policija mu je danima pretresala dom, zbog čega je poželio preseliti se u Švicarsku. Čitateljima Lupige upravo će Peratović opričati kako je pred hrvatskim pravosuđem, s optuženičke klupe, protiv policijskog ministra Tomislava Karamarka poveo rezultatom dva naprama nula. Peratović nam donosi izvještaj s posljednjeg suđenja s, po mnogima, nedodirljivim ministrom, koji obiluje vrlo intrigantnim detaljima. Na ovom mjestu imate priliku i šefa hrvatske tajne službe, izvjesnog Josipa Buljevića, upoznati u njegovom ne baš pretjerano inteligentnom izdanju. Iz prvog lica i sasvim izbliza moći ćete doživjeti jedan detalj Peratovićevog obračuna s protivničkim taborom (ritn by Ivor Car) ... pročitaj
komentari (2)
  Kornati, izbori i EU
  ritn by: Dr. Branimir Molak
Doktor znanosti Branimir Molak rođen je 1944. godine u Bjelovaru, a široj javnosti, pa tako i Lupežima, poznat je po svom radu na području energetike, upravljanja u krizama i izvanrednim stanjima te zaštite okoliša. Studij eksperimentalne fizike završio je na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu nakon čega je okončao i postdiplomski studij nuklearne i atomske fizike. Riječ je o posljednjem ratnom zapovjedniku sustava obrane, zaštite i spašavanja civilnog stanovništva Republike Hrvatske, koji je svoje iskustvo stjecao i kao zaposlenik Instituta Ruđer Bošković, tvrtke INA Naftaplin, a istakao se i kao inspektor RH za sigurnost nuklearke u Krškom te kao osnivač i predsjednik Hrvatskog društva za prosudbu rizika. Do danas je objavio preko 150 znanstvenih i stručnih radova, a posebno nam je zadovoljstvo što je s jednim svojim tekstom počastio i Lupigu. O čemu se zapravo tu radi pogledajte u nastavku (ritn by Ivor-Car) ... pročitaj
komentari (1)
  Stradun, crno-bijeli svijet
  ritn by: Rade Jarak
Nakon predugo vremena, eto nama novog GostaLupeža. S obzirom da je mene zapao zadatak da ga pribavim, nije za čuditi što se radi o piscu, a posebno mi je drago što se upravo Rade Jarak spremno odazvao mojoj molbi da napiše nešto za Lupigu. Taj je, naime, gospar (na pečalbi u Zagrebu) po mom skromnom sudu, trenutno naš najzanimljiviji književnik i jedan od rijetkih domaćih istinskih, borgesijanskih posvećenika književnosti i pisanoj riječi. Ako stjecajem okolnosti još niste pročitali niti jednu od sedam knjiga (sram vas bilo da vas bilo!) koje je u zadnjih osam godina objavio (dvije pjesničke zbirke i pet knjiga proze, što romana što kratkih priča), u Jarkovu spisateljsku darovitost uvjerit ćete se putem teksta napisanog specijalno za ovu priliku, a u kojemu on donosi svoj intimni doživljaj najslavnije dubrovačke ulice - Straduna. Taj izvrsni tekst nova je potvrda Jarkova izoštrena oka za detalje i njegove izuzetne sposobnosti vrlo dojmljive, realistične detaljističke deskriptivnosti, čega je izvorište u njegovoj slikarskoj izobrazbi. Inače, Rade Jarak rođen je 1968. godine u Dubrovniku, diplomirao je slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, radi kao ravnatelj Centra za likovni odgoj grada Zagreba, a u slobodno se vrijeme, osim pisanjem, bavi i uređivanjem virtualnog časopisa za književnost "Knjigomat" (ritn by Bozzo) ... pročitaj
komentari (5)
  Konjčo u raljama života!
  ritn by: Siniša Pavić
Siniša Pavić, novinar "Slobodne Dalmacije", rođen je u Splitu 10. rujna 1969. godine, što će reć', za one koji se sjećaju, na nekadašnji Dan mornarice. Kako u ono vrijeme, navodno, u Splitu još nije bilo dječjih vrtića, čuvao se sam, jer je mati radila u "Primi", tadašnjoj najvećoj robnoj kući Jugoslavije, a ćaća u "škveru", oliti brodogradilištu. Spomenuti svakako valja jednu Sinišinu zgodu uz najranijeg djetinjstva, koju i sam često evocira ne bi li opravdao svojih današnjih 30 kila viška, kad su im u kuću svratili gosti, a on taman nekoliko dana ranije operirao "treću mandulu", pa nije mogao gutati. Elem, gosti su počašćeni domaćim kobasama, a trogodišnji Pave to nije mogao gledati, pa je skočio sa kauča uzeo jedan par kobasica, zamotao ih u "kartu" od "Slobodne", i stavio pod jastuk, uz napomenu kako "ne da on da mu gosti sve pojidu!". Pavina ljubav prema hrani ne jenjava ni danas, a najbolje je opisana u njegovoj, prije dvije godine objavljenoj knjizi "Kužini s ljubavlju - Oda spizi radnika i težaka", u kojoj sažima, kroz priče o jelima, najljepše i najslađe uspomene iz djetinjstva, recimo onu o Natali, na čijim su se rođendanima, dok su pohađali OŠ "Vlade Bagata", jeli, Splitu još nepoznati, topli sendviči. Do danas, međutim, ostaje nejasno je li Pave bio zaljubljeniji u Natali, ili u njene sendviče. Bez obzira na vještine mlade Natali, Pave je danas, sreća moja, moj muž, i otac dvogodišnje Tonke, male "bonkulovićke" koja voli reći kako "najviše voli jibu, više od bjokule". A što se tiče njegove uloge muža, ima više nego prolaznu ocjenu. Sreća je moja, primjerice, što je za studiranja psihologije u Zadru, onih ratnih godina, Pave jedno vrijeme živio u nekom napuštenom stanu, u kojem je u isključenom frizeru ostao i povelik komad mesa, koji se do Pavinog dolaska u stan dobrano usmrdio. Otad, naime, ne može podnijeti loše mirise u frižideru, i spreman ga je ribati, ako treba, i jednom tjedno. Pa to ne moram ja. Najbolje od svega, međutim, je to što Pave ne pristaje na načela modernog svijeta, već u sebi nosi "bokun" stare Dalmacije svog dida Šimuna; što ga ne brinu ni visok tlak ni ptičja gripa, i što mu je, pored Tonke, dobar "obid" najvažnija stvar na svitu (ritn by Pavina žena) ... pročitaj
komentari (3)
  Kako sam preživjela atentat na Mesića
  ritn by: Ana Cvitan
Naša nova Gošća Lupežica ima jednu veliku i, povrh svega, dobru osobinu, a to je da slavi rođendan na isti dan kad ga slavim i ja. Nećemo kazati koje je godine rođena ova izvrsna mlada dama, jer takve informacije o damama se ne odaju. Šalu na stranu, Ana Cvitan jedna je od ponajboljih mlađih novinarki, uzdanica RTL-ove informativne redakcije, draga cura i, vjerovali ili ne, pametna plavuša. Za sve one koji sada traže način da joj se jave - zauzeta je, i to već jako dugo. U novinarstvu je već više od deset godina (ipak mi o godinama), a karijeru je započela radeći na OTV-u, da bi pojavljivanjem NoveTV prešla u tu komercijalnu televizijsku kuću, nakon čega se još okušala i na CCN-u. Cvita je završila novinarstvo na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, a poznata je i kao sudionik skupine televizijskih novinara koji su prošle godine istupili iz Hrvatskog novinarskog društva nakon što je HND Silviji Luks dodijelio kontroverznu nagradu za najbolji televizijski intervju godine (Carla del Ponte). Pored socijalnih i potrošačkih tema, posebno je specijalizirana za teme o kriminalu. Zbog toga je i u svome "gostovanju" odlučila pokazati kako izgleda jedna prosječna večer novinara koji prati te malo škakljivije teme i čije kolege dokonost ubijaju crnim humorom (ritn by navar) ... pročitaj
komentari (20)

komentator - arhiva

Suci Ustavnog suda koji su ukinuli Kurikulum zdravstvenog odgoja su:
 
Političke marionete!
Profesionalci!
Talibani!
Nešto četvrto!

Pogledaj rezultate
Pogledaj rezultate
Otkako je krenuo u reperske vode Lupiga je uz njega. Danas je kao neka poznata faca, ali je još uvijek sretan kad se pojavi na Lupigi. Zbog toga smo ga i ugostili te ga malo propitali o brojnim temama.
Iako su se prošli tjedan temperature na ovom poluotoku debelo spustile ispod ništice, što je to prava hladnoća najbolje govore izvrsne fotografije ruskog fotografa Dmitriyja Chistoprudova. On se na nekoliko dana povukao u jedan rudarski gradić u dubokoj unutrašnjosti Sibira i na temperaturi od -47 stupnja snimio seriju impresivnih, pa i da ponovimo - izvrsnih fotografija.
Nostalgija je vrlo čudna stvar. Na žalost, nekim konjima prva asocijacija na ta divna sjećanja je zloćudna komunistička Jugoslavija i nikako da se osvrnu oko sebe i ustanove da ipak žive u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Sloveniji ... teško majmuni dalje od grane vide. Mi vas pak pozivamo na jedinstveno putovanje u djetinjstvo. U doba iz kojeg se mutno sjećate prvog mundijala, Barbie, kecelja, prve ljubavi, pokoje melodije, slike ili tona.
Najčešće ih viđamo na sportskim natjecanjima gdje uglavnom bivaju ispraćeni pljeskom i osmjehom s punih tribina, dok ih gone "organi reda i mira". Neki od njih su na taj način postali i prave zvijezde. Zovemo ih "streakeri".
Šaljite nam svoje ideje kako od namirnice napraviti nešto konkretno!
Jagoda Kljaić
Prvomajska bajka
Marčelina
Splitu je otišlo ono nešto lipo, veliko, posebno ...
Predrag Crnković Crni
Smak sveta na Malti ... i drugi gonzo putopisi (I deo)
Andrej odgovara na sva vaša moguća i nemoguća pitanja


 prijavi   odjavi
Trenutno je 37
posjetitelja na site-u
Dužnost i obilježje dobra govornika jeste to da prestane govoriti kada bismo ga najradije slušali

Martin Luther (1483 - 1546)